img
Loader
Beograd, 3°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Naša Elka

31. jul 2025, 00:26 Igor Mihaljević
foto: privatna arhiva
Copied

Život nam je ophrvan toliko teškim, mučnim i opasnim ljudima i pojavama, da je lako zaboraviti na njegovu neumoljivu prolaznost i spremnost da nam isklizne iz ruku i ostavi ih prazne.

Znam da nije momenat, ali šaka mi je opet dopala fotografija Dragana Jojkića, objavljena u listu “Dnevnik” davno, davno, davno, u vremenu toliko dalekom i stranom, da su čak i emotivne usporedbe postale nemoguće. Bolne su i daju lažnu nadu, kako za aktere, tako i nas posmatrače.

To na fotografiji jeste Novi Sad, i varoš u kojoj danas živimo se isto zove, ali to nije taj grad. Svašta je u njemu daleko bolje negoli je bilo pre skoro pola veka i ovo nije nostalgični lament, jalovi osvrt duše na umišljeno bolje juče.

Prosto, taj grad je sve manje naš zato što iz njega izbija neželja. Neželja prema rečima i delima koji su ga učinili gradom svih nas. Što ga danas više voliš, to te sutra više tera napolje, kao kakvo strano telo, muvu u oku ili kamen u cipeli.

Žena desno je moja baba Gabriela (1912–1990), naša Elka. U njenom su životu, osim familije, postojali samo životinje i filmovi, a ja nikada neću saznati koje od ta dva je više volela.

Volim verovati da je mrtva trka. Takvu je i pamtim.

Postojao sam, naravno, i ja. Nikada nije bila zadovoljna količinom hrane koju sam pojeo, uvek sam jeo premalo po njenim slovačkim standardima, osim koha. Pravila je najbolji koh u svemiru, obe varijante – onaj u mleku u tepsiji i onaj gnjecavi u tegli, koji sam posebno obožavao.

Deda Emil je morao na simsu limanskog solitera da instalira hranilicu za ptice, tek da u kući bude mir. Elka je celog života, strašću jezuita u biblioteci, sakupljala stari hleb i čuvala ga za golubove Trga slobode, ne mareći za vremenske prilike, dane u nedelji ili svečare. Hranila je ne samo životinje, već i simbole naše varoši, koju je po dolasku iz Pivnica zavolela i tu se nastanila.

Srpski je govorila samo u prisustvu moje majke, iz poštovanja, a mađarski kada se svađala sa dedom, da ja ne bih razumeo.

Da ne bude zabune i pogane romantizacije, Elka je bila nežni mizantrop. Granično topla i uvek zabrinuta koliko smo svi mi ljudi skrenuli pogrešno. Okolina je znala kakva je i zbog nepokolebljivog stava i poštenja cenili su je do kraja života.

Nekoliko godina pre smrti gadno je pala na poledici, tik kraj Svetozara Miletića, i polomila ruku. To se moglo zbiti kao na ovoj fotografiji.

Bio sam mali školarac i užasnulo me je koliko stara kost dugo zarasta. Mislim da je to bio jedan od prvih, snažnih susreta sa sopstvenom smrtnošću i taj njen gips me je mesecima progonio iako se Elka osećala dobro i bila redovno čila u svom preziru prema ljudskoj gluposti i slabostima.

Na tom je gipsu stojalo i moje, neispisano ime, ali sa odloženim dejstvom. Spoznaja da te u životu neminovno čekaju takve stvari, i to ako imaš sreće, namah me je učinila starijim iako sam i dalje bio isti mali radoznali krelac.

Ne znam da li Novi Sad ima titulu ili pehar za najstrastvenijeg bioskopskog posetioca, a ukoliko ima, neskromno predlažem Elku Mihaljević rođ. Horvat da bude prvi laureat. Njoj je kino bio kao nama spoj televizora, interneta, low–cost letenja i mobilne komunikacije. Jednom kada je pogledala prvi film kao mala, bila je omađijana do smrti.

Porodična legenda je izbledela na suncu vremena, ali mislim da je samo Bal na vodi gledala više od 50 puta. Sineasta svaštojed, Elka je uživala u raznim žanrovima mada su joj najviše ležale priče života i o životu.

Kada je već dobrano ostarila, radnici u novosadskim bioskopima su je poznavali i bilo ih je sram da naplaćuju ulaznice domaćici-penzionerki koja je sedmu umetnost volela dublje i jače nego polovina pravih i samozvanih režisera. Ona to ne bi umela tako da artikuliše, a i kada bi mogla, ne bi se trudila – dok god je osećala kako je umetnost pretvara u drugu, bolju osobu, njoj je to bilo dovoljno.

Kažem, grad se isto zove, ali nije isti grad. Samo je ukus njenog koha uvek tu, neizbrisiv u glavi i na jeziku, kada me lukavo i na prevaru vrati u to vreme i podseti da će sve nestati osim ljubavi, slobode i lepote. A to je često jedno te isto.

Nedostaješ mi.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
03.decembar 2025. Uroš Mitrović

Pank

26.novembar 2025. Milan Filipov

Palačinke

19.novembar 2025. Katarina Stevanović

Koraci

12.novembar 2025. Miodrag Pešić

Slike, razasute

05.novembar 2025. Bojan Bednar

Buđenje

Komentar
Plakat na lokalnim izborima

Komentar

Lokalni izbori: Pohod varvara iz Ćacilenda

Naprednjačke Pirove pobede u Mionici, Negotinu i Sečnju pretvaraju u zgarište ustavno-pravni poredak Republike Srbije. Time je Vučić postao elementarna katastrofa koja pogađa sve građane. Jednostavno – zemlja je izručena bandama

Filip Švarm
Prethodni dani su bili mučni za navijače Partizana, naredni će isto biti. Oduzet im je san, još jednom sa velikim Željkom Obradovićem na krovu Evrope.

Komentar

Željko je otišao, Ostoja mora da ode

Prethodni dani su bili mučni za navijače Partizana, naredni će isto biti. Oduzet im je san, još jednom sa velikim Željkom Obradovićem na krovu Evrope. Sada je jasno samo jedno – Ostoja Mijailović mora da ode i tako spreči još veću štetu

Nemanja Rujević
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić slikan iz profila pred grbom Republike Srbije

Pregled nedelje

Na odru Republike Srbije

Vučić se upravo dohvatio marksističke teze o odumiranju države. U njegovoj verziji Republika Srbije neće odapeti prirodnom smrću. Naprotiv – on će je lično zatući zarđalom lopatom

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1822
Poslednje izdanje

Odlazak najboljeg evropskog trenera

Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati se
Mionica, Negotin, Sečanj

Dan kad se Ćacilend izlio na Srbiju

Pravosuđe

Državni udar na tužilaštvo

Alen Muhić, “Zaboravljena deca rata”

Nisam čovek koji mrzi

Jubilej: Pola veka od albuma Peti Smit – Horses (Arista)

Pesme slobode i istine

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure