img
Loader
Beograd, 18°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Dora

19. септембар 2007, 19:26 Sonja Kovacs
Copied

Dora je stigla s prenatrpanom sportskom tašnom, malim crnim ruksakom i plastičnom kesom. Od njih se nije odvajala sve vreme četrnaestočasovnog leta, a ni dugo posle. Obukla je nove farmerice, s predugačkim nogavicama koje su se, i pored cipela s visokom potpeticom, vukle po podu. Nova je, očigledno, bila i jarko crvena majica bez rukava, i džemperić u istoj boji, i crvene minđuše.

Kao najusamljenija bulka u Srbiji, Dora je stala ispred jednog od šaltera beogradskog aerodroma, gledajući zbunjeno čas u carinsku službenicu, čas u gomilu papira koju je držala u rukama. Kosu je uplela još u avionu, u desetine sitnih pletenica i, baš sada, pred tim nerazumljivim šalterom, tamne kovrdže su počele da lete i štrče na sve strane. Službenica je tražila pasoš, ruksak je skliznuo s ramena, Dori su se zatresle ruke, počele su da ispadaju iskorišćene i neiskorišćene avionske karte, papiri s gomilom brojeva i šifri, putna dokumenta, fotografije i novčanice.

Službenica je ponovo tražila pasoš, na srpskom je pitala Doru da li zna engleski, na srpskom se zgrozila kako Dora ne zna engleski, mrmljala je kuda će i šta će i kako će ta mulatkinja u Beogradu i, na kraju, pustila je da prođe.

Dora nikada ranije nije videla carinskog službenika. Ni avionsku kartu, ni aerodrom, ni pasoš. Putne torbe nije koristila i nije se sretala s ljudima čiji jezik ne razume. Svaki trenutak otkad je zatvorila vrata svoje male brazilske kuće i napustila favelu Rio das Pedras, bio je trenutak po ničemu sličan već viđenom i proživljenom. Trenutak koji Dora nije mogla ni da nasluti.

Dora je kućna pomoćnica, a kako u Riju kažu: Ili imaš jednu ili si jedna od njih. Empregada, najmnogobrojnije zanimanje među Brazilkama. U Evropu je pošla kako bi pomogla sinu – vreme je, kaže, da nakon dvadeset godina svako krene svojim putem. Bez mene u blizini će valjda početi da razmišlja svojom glavom.

Započeti život znači videti i, po mogućstvu, ostati u Evropi o kojoj većina Latinosa sanja i voli da priča kao o jednoj jedinoj, velikoj i bogatoj državi čiji je glavni grad najčešće Pariz. Bez razlike da li su bogati ili siromašni, Južnoamerikanci obično vide „Evropljane“ kao sve ono dobro i napredno što oni iz nekoga razloga nisu, a hteli bi da budu.

Dori je zapalo da glavni grad njene Evrope bude Beograd. Nije vredelo unapred objašnjavati da to možda nije isto što i ono. Na kraju krajeva, sasvim svejedno – nakon što je na jedvite jade prošla carinu uzviknula je: Ovde je isto kao u Njujorku!

Na zadnjem sedištu juga, na putu od aerodroma do nove kuće, Dora se opustila i počela da priča o svemu i svačemu – o dočecima i evropskom načinu ljubljenja, o nebrojenom celivanju uz plakanje, sve to liči na Brazil, i ravnica je pljunuta brazilska, i mala mestašca ista kao favele, liči i jugo na kola njenog brata, ne zna koja ali liči, i vrućina je kao na Kopakabani i uopšte sve je kao kod kuće. I tu stade, baci tašnu na pod, stavi ruke na glavu i prodere se: Roubo! Pljačka!

Trebalo je dosta vremena da shvati kako nema pljački na semaforima i da je razbojnik stari porodični prijatelj koji se slučajno našao na istom mestu kao i mi, izašao iz kola i krenuo k nama.

Prošla je prva nedelja ushićenosti. Dora je šetala Kalemegdanom, virila na ulicu kad padne noć da vidi da li je opasno, gledala izloge, pila neskafu, probala jogurt i burek, pljeskavicu i ajvar. Prošla je i druga nedelja, probala je riblju čorbu, oblačila prvi put u životu vunene čarape, zagledala radijatore, obišla pola Vojvodine i pretražila sve pijace ne bi li našla brazilski crni pasulj, korijander i još neku samo njoj poznatu travku. Onda je iz svoja tri dobro čuvana prtljaga počela da vadi fotografije, priveske, kutijice i jedan DVD prijatelja iz Brazila s oproštajnim porukama „Za Doru i Evropu“. U stvari, neskafa nije bila kao njena, brazilska, na filter. Riblja čorba je bez rakova, čarape su neudobne, a crnog pasulja nigde, isto kao ni frizera za afrolokne. To što je komšijsko dete reklo da je Dora zapravo od čokolade nije vredelo kad je gledaju kao da je pala s neke tmurne planete.

Izašlo bi iz tih Dorinih tašni i više stvari da se jednog dana nije vratila kući s novim španskim rečnikom u kom je bila napisana posveta i broj telefona. O tom rečniku koji ne razume neće ni da zucne, samo zamišljeno klima glavom dok sedi na terasi i gleda u noć nad Novim Beogradom i Gazelom.

Nao vou chorar… Nao vou… Neću plakati, neću – zvižduće Dora neku staru sambu iz susedne sobe.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Čast Srbije se brani u Kosjeriću i Zaječaru

Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam

Filip Švarm

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure