Opozicija se ponovo ujedinjuje. Ili je možda bolje reći, ukrupnjava. Stranka Slobode i pravde i Pokret za preokret su se formalno udružili u utorak, dok je za četvrtak popodne najavljeno potpisivanje memoranduma o strateškoj saradnji između Zeleno-levog fronta i Pokreta slobodnih građana.
Srpska opozicija napravila je prve ozbiljne korake ka nekom vidu saradnje još od neslavnog kraja najšire opozicione koalicije od dolaska Srpske napredne stranke na vlast „Srbije protiv nasilja“, za koju je na poslednjim parlamentarnim izborima glasalo 24 odsto glasača.
„Zajedno protiv organizovane kriminalne grupe“
SSP je saopštio kako su svesni da borba i izazovi u budućnosti zahtevaju jedinstvo i povezivanje na političkoj sceni i da su zbog toga doneli odluku o „zajedničkom delovanju u borbi protiv organizovane kriminalne grupe koja je zarobila Srbiju“, te da njihov novi partner, Pokret za preokret, deluje na političkoj sceni Srbije preko 10 godina.
„Zajedno smo učestvovali na parlamentarnim i većini lokalnih izbora, zajedno smo zahtevali bolje izborne uslove, slobodne medije i prestanak ucenjivanja građana radnim mestom ili nekom vrstom pomoći da bi se glasalo za stranke režima“, piše u saopštenju.
Zakasnela reakcija
Politikolog i urednik “Nove srpske političke misli” Đorđe Vukadinović kaže za „Vreme“ da su ovakvi savezi za opoziciju poželjni, ali da se o tome moralo razmišljati mnogo ranije.
„Ukrupnjavanje opozicije je svakako potez u dobrom smeru, ali, rekao bih, zakasneli potez. NSPM i ja smo još odavno upozoravali na to da je koordinacija u opoziciji neophodna da ona ne bi prosto nestala. Razjedinjenje i odsustvo saradnje ide u korist jedino Vučiću i režimu“, kaže Vukadinović.
Ukrupnjavanje dobro, ali treba nastaviti
Iako će nekadašnji koalicioni partneri od sutra biti udruženi u dva bloka, pitanje koje se nameće jeste da li je to početak napora da se opozicija u Srbiji ponovo ujedini ili će se, naprotiv, ovakvom podelom samo održati već postojeće podele.
U središtu tog pitanja biće, pre svega, lični odnosi među liderima opozicionih snaga, koji su se raspale zajedno sa „Srbijom protiv nasilja“.
Vukadinović navodi da je koordinacija, u svakom slučaju, neophodna.
„Ukrupnjavanje je dobro ali je potrebno, s tim nastaviti. Opoziciji treba šira koordinacija među strankama, čak iako za neke od njih to može biti bolno“, navodi on.
Partnerski odnos
Poslednjih godinu dana krize u Srbiji, opozicija je u sukobu studentskog i građanskog pokreta sa vlašću na neki način skrajnuta, što pokazuju visoki rejtinzi buduće studentske liste u odnosu na opoziciju.
Studenti su se u više navrata ograđivali od opozicionih partija, dok su sa druge strane, pojedinci nudili saradnju. Što izbori budu bliži (kad god bili), pitanje odnosa studenata i opozicije biće sve važnije.
Do tada, kaže Vukadinović, ovaj odnos snaga se može promeniti, ali za opoziciju je bitno da pokuša da sa studentima uspostavi partnerski odnos.
„Izbori još uvek nisu raspisani, a do tada će se stvari menjati. Opozicija ima manji rejting, ali odnos sa potencijalnom studentskom listom mora biti partnerski. Mora postojati koordinacija ne samo između opozicionih stranaka, nego i između njih i studenata“, zaključuje on.