AP Photo/Seth Wenig)
Koliko je istorijski maksimum Vučićevog lošeg raspoloženja u poslednjih deset godina zapravo pokazatelj da Srbija reaguje samo na pretnje i ucene
Da li će polaznici naprednjačke Akademije mladih lidera uskoro učiti da glasanje Srbije za Rezoluciju Ujedinjenih nacija kojom se osuđuje napad Rusije na Ukrajinu predstavlja Vučićevo „ne“ Putinu? Poput onog Titovog „ne“ Staljinu 1948?
Istina, naravno, neće biti od značaja u toj lekciji. Dok je Tito svoje „ne“ rekao uprkos pritiscima, Vučićevo je posljedica njihovom podlijeganju. Sam je to priznao u obraćanju naciji.
Da ne bude nesporazuma – dobro je i veoma važno što Srbija spada u jednu od 141 države koje su osudile Putinovu agresiju. Ali da li je bio potreban čitav onaj rijaliti u posljednjih nekoliko dana? Režim se, najprije, dva dana pravio mrtav, zatim je kupovao potrošeno vrijeme dvosmislenim zaključcima Savjeta za nacionalnu bezbjednost da bi, na kraju, uradio ono što je od samog početka bilo jasno da mora.
Ali ako je zvanična politika Beograda zaista principijelna u poštovanju međunarodnog prava, zašto su ga evropske i američke diplomate toliko morale pritiskati? Ukoliko nije – da li je istorijski maksimum Vučićevog lošeg raspoloženja u posljednjih deset zapravo pokazatelj kako Srbija reagira samo na prijetnje i ucijene?
Ovakav signal izuzetno je opasan. On trasira buduće odnose prema Beogradu. U svijetlu dramatičnih promjena međunarodnih odnosa, Srbija neće moći računati na značajnije razumijevanje. Naprosto, ne djeluje solidno i iskreno.
Novi pritisci uskoro stižu. Ne krije ih ni sam Vučić. Ticaće se sankcija usmjerenih na ruski bankarski sektor, avio-prijevoz, Putina, Lavrova… Mada Srbija nije glasala za devet akata u kojim se one spominju, to nikako ne znači da su nestale sa dnevnog reda.
Naprotiv, uvođenje sankcija Rusije biće tema sljedećeg kruga pritiska. Ne treba biti posebno vidovit pa shvatiti kako će to uticati na kosovski problem, ali i na brojna druga otvorena pitanja u regionu. Priprema protestne note Turskoj zbog Erdoganovog nagovještaja prijema Kosova u NATO neće promijeniti ništa, ali jezgrovito pokazuje kako stvari stoje.
Na kraju, budimo pošteni – nije Srbija jedina zemlja čija se vanjska politika preko noći raspala u pramparčad. Ono što joj predstoji jeste da maksimalno kreira novu bez pucanja u vlastite noge. U puno težoj situaciji, Tito i Koča Popović su znali što im je činiti.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Pod vlašću Aleksandra Vučića, Srbija godinama nije načinila nijedan korak ka Evropskoj uniji, naprotiv. Dok komšijske zemlje mogu ubrzo postati članice, vlasti u Beogradu imaju druge prioritete
Da li se zaista ispisuju poslednji dani Ćacilenda? Na njegovom uličnom delu, saobraćaj ponovo najkasnije od 5. januara, najavljuje predsednik Srbije Aleksandar Vučić
Kakva nas politička 2026. godina očekuje? Hoće li pobunjeni građani dobiti obećane izbore? Kako će se razvijati studentska borba, a kako će se ponašati vlast?
Priprema se bina, spekatakl u Beogradu na vodi snimaće eskadrila dronova, a u Zimskoj bajci odbrojava se do Ekspa. Kako se Beograd na vodi sprema za doček 2026?
Ćacilend je pretvoren u „Božićno seoce“, kako ga zovu vladini tabloidi. Za 31. je na meniju silna besplatna hrana - samo nije najjasnije ko sve to plaća
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.
Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu
Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
