img
Loader
Beograd, 3°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Komentar

Kada svi znaju sve: Još jedna naša priča o odronu smisla

09. јануар 2022, 08:41 Ivica Dobrić
Foto: AP Photo/Darko Vojinovic
Svi za jednog: Podrška Novaku Đokoviću u Beogradu
Copied

Sabornost ove vrste, kakvu prepoznajemo u “slučaju zatočeništva Noleta u Australiji”, kada "svi" znaju o čemu je reč, kada je "svima" jasno šta se događa na 15 i po hiljada kilometara od Trga Republike, izraz je pocepanog javnog prostora u kome ima mesta samo za masu, ili onog Jednog koji se, kako iskustvo pokazuje, ne opterećuje smislom. A tamo gde svi znaju o čemu je reč niko ne zna o čemu je reč, jer snaga onoga "svi" leži u broju (kvantitet), a ne u argumentu (kvalitet)

„Slučaj Đoković“, zapravo, ne postoji. Sve počinje i završava se jedinom izvesnom okolnošću: čovek se nije vakcinisao. Tačka. Kraj. Vege. Sve ostalo moglo bi da bude, ali, eto, ne mora da znači. Odroni smisla u zemlji Srbiji, međutim, koje je pokrenuo slučaj koji to nije, kudikamo su zanimljiviji od samog dešavanja na terenu. Sabornost je dosegla podeok o kojem i diktator može samo da sanja. Svi, naime, znaju o čemu je reč i nema se tu šta raspravljati. Izuzeci se jedva čuju, a ako se po koji usamljeni glas nekako i probije usred svenacionalne galame, odmah će biti poškropljen žitkom masom ostalom iza sabrane gomile.

Ništa novo, naravno. Mase se, naročito u zatvorenim društvima poput srpskog, lako daju histerizovati najsumanutijim idejama, nagledali smo se toga za Miloševićevog i Vučićevog zlatnog doba. Ipak, uvek iznova fascinira spremnost da se zanemari drugi i drugačiji glas (drugo i drugačije mišljenje), uvek se iznova nalazimo zatečenim pred ušima temeljno začepljenim cerumenom jednodušja, te, posledično, izrazito visokim nivoom agresivne netrpeljivosti.

Nepomirljivost koja džiklja iz svakog budžaka najdirektnija je posledica diktatorske prakse ukidanja javnog prostora. Jer, slobodan javni prostor (res publica) i postoji da bi se, na istom terenu, susrela uzajamno suprotstavljena mišljenja. Republika legitimnim čini suprotstavljene glasove i svojom otvorenošću jemči da se, ako misliš drugačije, nećeš naći ispod đonova besne gomile. (Kada se gomila raziđe i ponovo postane skup pojedinaca, obično je kasno: đonovi su već upili krv.)

U Republici, naime, niko nije u pravu dok se to, argumentima, ne dokaže. U diktaturi su, tome nasuprot, svi u pravu jer nikakva argumentacija nije potrebna da bi se bilo u pravu, naročito ako svi govore ono što gospodar misli. Dakle, sabornost ove vrste, kada svi znaju o čemu je reč, kada je svima jasno šta se događa na tričavih 15 i po hiljada kilometara od Trga Republike u Beogradu, koliko ima do centra za zadržavanje u Melburnu, izraz je pocepanog javnog prostora u kome ima mesta samo za masu, ili onog Jednog koji se, kako iskustvo pokazuje, ne opterećuje smislom. Za pojedince koji su spremni da pruže argument tu, prirodno, nema mesta. Diktatura je, recimo to s ukusom paradoksa, nemesto.

Ne treba, naravno, biti filozof da bi se izvela prosta logička operacija koja kaže da kada svi znaju o čemu je reč niko ne zna o čemu je reč, jer snaga onoga svi leži u broju (kvantitet), a ne u argumentu (kvalitet). Tamo gde masa vlada, argument se smatra neprijateljskom paljbom. (Ne ulazimo, naravno, u to što argument može biti pogrešan ili rđav – naravno da može biti pogrešan ili loš – ali nije reč o tome, nego o slobodnom prostoru u kojem možeš izreći argument kakav god da je. Ako je loš, ili ako lažeš, brzo ćeš biti prognan iz slobodne javne sfere, da je ne zagađuješ.)

To, dakle, što u Srbiji svako ima mišljenje o slučaju koji to nije, potpuno je u redu jer mišljenje je, što kaže filozof Hari Kalahan, kao dupe: svako ga ima. I tu pomoći nema. Problem je, međutim, što nema mesta gde se ta mišljenja-dupeta mogu javno braniti, dakle javno izložiti protivargumentaciji. Linč je, stoga, najbolji protivargument, jedino što na ovom nesrećnom mestu linčuju oni koji bi morali da se brinu o tome da linča ne bude: vlast, dakle.

Zbog toga je ovde reč o svima koji veruju da misle isto, pri čemu, razume se, nije reč ni o kakvom mišljenju – pojedinac misli, ne masa – već o pukoj inerciji, o osećaju pripadnosti nečemu što je veće od vas. Nešto složeniji filozofski uvid će u tome svi prepoznati ono što se zove zajedničkim čulom (sensus communis), stanje, dakle, u kojem svi osećaju isto te se na osnovu te opštosti – da osećaju isto – sabiraju, približavaju jedni drugima, grupišu, prave stado, krdo, čopor ili naciju, zajedno bleje, zavijaju i smrde, te je dovoljan samo veseli pastir da ih, ako je potrebno, potera ka ponoru u koji će, vođeni svojom ubeđenošću, s radošću i nezaustavljivo da poskaču.

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Tagovi:

Hari Kalahan Srbija Novak Đoković Australija Melburn
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vesti

Hronika

09.фебруар 2026. I.M.

Inspektorima Milenkoviću i Mitiću smanjeno policijsko obezbeđenje uprkos pretnjama

Vrh policije doneo je odluku da smanji fizičko obezbeđenje inspektorima Slobodanu Milenkoviću i Dušanu Mitiću, koji su godinama unazad izloženi pretnjama nakon otkrivanja plantaže marihuane „Jovanjica“

Aleksandar Vučić, Miloš Vučević, Ana Brnabić i Bratislav Gašić

Predsednik Srbije

09.фебруар 2026. K. S.

Vučić: Molim vas, ne govorite da sam budući premijer

„Možete svašta da mi zamerite, milion grešaka, možete da me mrzite ili volite, ali ne možete da lažete da nisam bio vredan, marljiv i da nisam radio”, kaže Vučić za sebe

Vučić i Vučević ispred kioska brze hrane u Novom Sadu

Vučić u Novom Sadu

09.фебруар 2026. K. S.

Sendvič umesto stanice: Vučićev dolazak u Novi Sad

Posle višemesečnih protesta i političke krize, Aleksandar Vučić se prvi put vratio u Novi Sad. Bez najave i bez javnog programa, pojeo je sendvič, popio vino i otvorio sajam

Predsednički kandidat u RS Siniša Karan i Milorad Dodik koji se smeje u pozadini

Republika Srpska

09.фебруар 2026. M. L. J.

Ko je Siniša Karan, novi predsednik Republike Srpske

Kandidat Milorada Dodika, Siniša Karan, novi je predsednik Republike Srpske, nakon što je pobedio na ponovljenim prevremenim izborima

Studentski protest

07.фебруар 2026. S. Ć.

Studenti traže povratak Marije Radovanović na Medicinski fakultet

Održan skup beogradskog Medicinskog fakulteta na kome je zahtevano da Viši sud omogući povratak na radno mesto sekretaru tog fakulteta Mariji Radovanović

Komentar

Pregled nedelje

Život u mafijaškoj državi

U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija

Filip Švarm
Specijalna jedinica Žandarmerije u punoj opremi za razbijanje demonstracija na hameru

Komentar

Kad’ dunemo i vatru sunemo srušićemo Ćacilend

Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima

Andrej Ivanji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Đuro Macut u odelima sa kravatom. U pozadini dve zastave Srbije.

Komentar

Kolaps sistema i zaječarizacija Srbije

Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1831
Poslednje izdanje

U očekivanju izbora

Gojenje Bake Praseta uoči Božića Pretplati se
Intervju: Lazar Džamić

Izbori se dobijaju pomoću organizacije i komunikacije

Rekordna zaplena droge, pitanja i komentari

A u Konjuhu – pet tona “domaćice”

Intervju: Marija Radovanović

Ako se pobunimo svi, zaštitićemo sebe

Intervju: Nikola Strašek, pisac i reditelj

Umetnost sudi sudijama

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.
Vreme 1829 21.01 2026.
Vreme 1828 14.01 2026.
Vreme 1827 06.01 2026.
Vreme 1825-1826 24.12 2025.
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure