Od početka godine nastavio se niz zatvaranja institucija na Kosovu koje funkcionišu u sistemu Republike Srbije. Poslednje u nizu dogodilo se u sredu (23. april) u Leposaviću, gde je kosovska policija upala u zgradu u kojoj su smešteni Republički zavod za zdravstveno osiguranje, PIO fond, Ugostiteljsko preduzeće Kopaonik i Zavod za zapošljavanje, i Štrpcu gde plombiran objekat Novog javnog komunalnog preduzeća.
Sa izuzetkom Zavoda za zdravstveno osiguranje, koji je dobio rok od sedam dana da se iseli iz ovih prostorija, radnici ostalih institucija su napustili svoja radna mesta i one su zatvorene.
Kosovske vlasti su tog dana i potvrdile zatvaranje „paralelnih institucija“.
Odgovor Evropske unije
Međutim, Evropska unija u odgovoru za portal Alternativna navodi da „nijedna zdravstvena i obrazovna institucija koju podržava Srbija, niti druge strukture koje podržava Srbija, a koje pružaju osnovne socijalne usluge ne bi trebalo da budu zatvorene”.
Naglašeno je da je predviđeno da se status ovih struktura i službi koje podržava Srbija reši kroz dijalog i normalizaciju odnosa i da „čekaju detalje kako bi utvrdili činjenice”.
Jedino što se Priština ni do sada nije obazirala na primedbe koje je upućivala EU.
Ranije reakcije međunarodne zajednice
I u januaru, kada su zatvarane srpske institucije južno od Ibra, takođe je reagovala međunarodna zajednica, činilo se mnogo oštrije nego uobičajeno.
Ni to nije dalo nikakvog rezultata.
Između ostalog tada su Evropska unija, SAD i druge ključne međunarodne organizacije i ambasade upozoravale na negativne posledice ovakvih akcija kosovskih vlasti.
Američka ambasada u Prištini je tada izrazila zabrinutost zbog „nekoordinisanih akcija Vlade Kosova”, ističući da one negativno utiču na građane, uključujući Srbe, i slabe napore Kosova da se pridruži evroatlantskoj zajednici.
Evropska unija je bila ocenila da zatvaranje srpskih institucija tokom izborne kampanje nije u skladu sa obavezama Kosova prema procesu normalizacije, dok je ambasada Francuske istakla da zatvaranje institucija može značajno da utiče na svakodnevni život građana.
Uprkos „oštrim” reakcijama međunarodne zajednice Srbi na Kosovu ostaju bez institucija koje su im neophodne za normalan život. Ljudi ne mogu da idu na posao, ostaju bez socijalne pomoći i problemi postaju sve veći.