Dragoslav Ljubičić bio je lišen slobode 37 sati, od 13. avgusta u 19 časova, do danas 15. avgusta u 12,30. Dragoslav Ljubičić je generalni sekretar Socijaldemokratske stranke (SDS), a javnosti je poznat kao sindikalac koji je zbog podrške studentima dobio otkaz u TENT-u.
Njegova priča o tih 37 sati je slika odnosa države prema svojim građanima.
Kad baza deluje na kiselinu
„Šerovao sam u ime SDS-a poziv studenata za protest u sredu, i dodao svoj komentar. Napisao sam ’Svaki svoga ćacija sačekajte i neutrališite’, misleći da će svima biti jasno šta sam hteo da kažem“, priča Dragoslav Ljubičić za portal „Vremena“.
„Svi znamo da je neutralizacija hemijska reakcija kojom kiselini, u našem slučaju to je bolesni deo društva, dodajete bazu, što je zdrav deo društva. Hteo sam da tom porukom pozovem ljude da izađu na protest i objasne ćacijima da njihov način razmišljanja nije dobar. Ni jednog jedinog trenutka nisam ni pomislio ljude pozivam na nasilje. Samo sam hteo da kažem kako u našem društvu postoji baza zdravog naroda i pozvao sam ih da ovima koji to nisu, ukažu na istinu.“
A onda mu se, već nešto pre 16 časova, sa nepoznatog telefonskog broja javio neko ko se predstavio kao Marko Petrović iz BIA-e i rekao da se javi u stanicu Obrenovac.
„Pitao sam ga odakle mu moj broj, ali se veza prekinula. Naravno da mi je bilo sumnjivo. BIA nema nikakvog razloga mene da zove. Odmah sam pozvao taj broj, ali se niko nije javio, a zatimu policijskoj stanici prijavio uznemiravanje i ugrožavanje bezbednosti. Nameravao sam da ujutro, čim počne radno vreme, odem u Tužilaštvo i njima prijavim to isto.“
Akcija UKP-a
Zatim je, priča Ljubičić, otišao na basket koji redovno igra sa još pet prijatelja.
„Kad, oko 19 časova, ispred terena se zaustavljaju četiri vozila i iz njih izlaze šest inspektora Uprave kriminalističke policije (UKP). Ljubazni su, kažu da pođem sa njima u svojstvu građanina, dakle da dam izjavu, pa će me oni vratiti na teren kad se sve završi. Sve se to dakle dešava pred pet svedoka, prijateljima sa basketa. Kasnije sam saznao da su inspektori po mene odmah došli tu, na teren gde treniram, a da me nisu prvo tražili kući pa da im je moja supruga rekla gde sam. Ne, oni su tačno znali gde se u tom trenutku nalazim. Pošao sam sa njima u majici i šorcu. Ušli smo u auto, oni su vrlo ljubazni, pošli smo, i ja sam se setio da nemam nikakva dokumenta kod sebe. Rekao sam im da treba da se vratimo do mog automobila po dokumenta, oni su pristali, ali mi se činilo da ne bi to uradili da ja nisam rekao. Kao da im moja dokumenta nisu trebala.“
Tokom vožnje, Ljubičić je odmah pitao da li je uhapšen.
„Rekli su da nisam, i dozvolili su mi da koristim telefon. Pozvao sam Borisa Tadića, predsednika SDS i rekao mu šta se desilo. Signal je bio užasno loš, stalno je prekidalo, shvatio sam da je Boris uspeo da razume šta mi se desilo i prekinuo sam vezu. Na to je jedan od inspektora prokomentarisao ’odjebao te Boris’.“
Niko ništa ne zna
Umesto u stanicu u Obrenovcu, gde je Ljubičić mislio da ga vode, zaustavili su se ispred zgrade bivšeg SIV-a na Novom Beogradu, gde je sedište UKP-a.
„Tu sam morao da isključim telefon. Opet sam pitao zašto sam ovde, oni kažu da ne znaju, da su dobili nalog da me privedu i ništa drugo. Vrlo se korektno ponašaju. Oko 20 časova mi kažu da je tužilac odredio zadržavanje. Dozvolili su mi da zovem advokata, i Ivan Ninić je oko 22 časa preuzeo rešenje. Telefon su mi oduzeli. Sve vreme se prema meni ponašaju bez ikakve sile, nisu mi stavili lisice. Jedan od mlađih mi je čak kupio cigare, i rekao da ću ujutro pred tužioca na saslušanje.“
Ljubičića su zatim odveli u prostoriju za pritvor, u njoj je bilo tri ležaja i toalet, i zvonce za komunikaciju sa dežurnim.
„Ujutro u četvrtak nisu me odveli kod tužioca kao što mi je rečeno, i u 10 časova sam prijavio da počinjem štrajk glađu sve dok me ne odvedu pred tužioca. Od tog momenta njihov odnos prema meni promenio se – nagore. Rekao sam im da primam redovnu terapiju za visok krvni pritisak i za šećer, i tražio da mi je obezbede. Odgovorili su da moraju da zovu hitnu pomoć, pa će biti onako kako oni kažu. Oni su mi dali neku svoju tabletu a ne lek koji ja uzimam. Moja supruga je tek oko 16 časova saznala gde sam, donela mi je lekove i presvlaku. Uveče su došli Boris Tadić i još nekoliko ljudi iz stranke, pružili su mi podršku ispred stanice i doneli su mi cigare.“
VJT angažovano zbog tvitera
Spavao je, kaže, nekoliko sati u noći četvrtak na petak.
„Prostorija u kojoj sam se nalazio je mala, bez vazduha. Oko 05 časova ujutro tražio sam vodu kako bih popio lek, nisu mi dali. Dežurni mi je rekao da imam vodu iz česme, iako sam rekao da mi treba flaširana. Nisu hteli ni cigaru da mi daju.“
Tek su ga danas, u petak pozvali na saslušanje.
„Optužen sam za izazivanje panike i nereda. Tužiteljka me je saslušala, i donela rešenje da nema razloga za daljim zadržavanjem. Izašao sam 15. avgusta oko 12,30 časova, posle 37 sati.“
I, posle svega, kaže:
„Zaključak je da je najelitnija jedinica srpske policije poslata da uhapsi građanina zbog jednog tvita, i da se mojim slučajem bavilo Više javno tužilaštvo koje se kao što je poznato bavi visokim kriminalom. Zašto je to bilo tako, ne znam. Verovatno ima ko zna“, zaključio je Dragoslav Ljubičić.
Veliki letnji popust na „Vreme“! Samo kliknite ovde, odaberite pretplatu i podržite redakciju u nezavisnom radu.