img
Loader
Beograd, 14°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Lični stav

Apel slobodnim medijima: Potreban je nov odnos prema politici u Srbiji

17. мај 2023, 09:15 prof. dr Svetislav V. Kostić
Foto: Tanjug/Strahinja Aćimović
Copied

Naša opozicija ne mora da se bori samo protiv SNS-a i SPS-a.  Ona mora da se izbori i sa izvesnom inercijom srpskih slobodnih medija, onima gde jedino i ima mogućnost da se pojavi.  Naime, šta to slobodni mediji rade što nama građanima Srbije, njihovim slušaocima i čitaocima, smanjuje šanse da u dogledno, prihvatljivo vreme vidimo promenu sistema koji nas uništava? 

U petak 12. maja na desetine hiljada građana pridružilo se protestnoj šetnji beogradskim ulicamai, a isto to se desilo samo nekoliko dana ranije.   Ove građane je na proteste izvelo pre svega duboko nezadovoljstvo načinom na koji je vlast odgovorila na potresne i užasne događaje koji su nas zadesili u samo nekoliko dana.

Jedan broj opozicionih partija i pokreta pokazao se dorastao trenutku i umeo je da tom nezadovoljstvu pruži odgovorajući politički odgovor – Ne davimo Beograd, SSP, Narodna Stranka, Zajedno, Demokratska stranka, PSG.  Poslanici tih partija su se okupili 05. maja i dogovorili da pozovu građane na ulicu.  Postavili su i jasno određene zahteve od kojih su svi neposredno ili posredno (ali ne i manje značajno) povezani sa tragedijama koje su pogodile naše društvo.

Građani su u ponedeljak 08. maja odgovorili na ovaj poziv i izašli su na ulice u velikom broju i to ne samo u Beogradu, već i u Novom Sadu, a i u još nekim gradovima Srbije.

U međuvremenu jedan od zahteva opozicije je usvojen.  Ministar prosvete Branko Ružić je podneo neopozivu ostavku.  Došli smo do prepoznavanja ideje o načelu odgovornosti – nešto čega u Srbiji nije bilo već decenijama.  Zatim su ti isti ljudi, ti opozicioni poslanici ovih partija, uspeli da prikupe potpise više od trećine narodnih poslanika i da primoraju vlast da ispuni zahtev vezan za sazivanje sednice Narodne skupštine koja će biti posvećena samo stanju u društvu i merama da se počne sa njegovim izlečenjem.  Svih ovih dana ti ljudi ne prave greške, već to čini samo i jedino vlast, koja je svojom bahatošću i nedostatkom osećaja za ono što građani osećaju dovela do toga da u petak na ulice Beograda izađe dvostruko veći broj ljudi nego u ponedeljak.

Inercija slobodnih srpskih medija 

Međutim, naša opozicija ne mora da se bori samo protiv SNS-a i SPS-a.  Ona mora da se izbori i sa izvesnom inercijom srpskih slobodnih medija, onima gde jedino i ima mogućnost da se pojavi.  Naime, šta to slobodni mediji rade što nama građanima Srbije, njihovim slušaocima i čitaocima, smanjuje šanse da u dogledno, prihvatljivo vreme vidimo promenu sistema koji nas uništava?

Prvo, to je konstantno promovisanje potpuno promašene ideje kako je politika moguća bez političara i političkih organizacija.  To je ono sladostrasno ponavljanje besmislene mantre kako npr. političari ne predvode kolone (a ovoga puta ih baš oni predvode), kako narod ne želi političare i kako nije zbog njih izašao.

Pa naravno da nije.  Ovo nisu partijski sletovi, već ozbiljni politički protesti.  Na političke proteste pozivaju političari, ali su sami protesti posvećeni nekom konkretnom društvenom pitanju.  Za suprotan primer videti ono što se sprema 26. maja.

Stalni i neskriveni prezir prema bilo kakvom obliku političkog organizovanja postao je neka vrsta mantre pasivnih građana. I mi tako 12 godina razaramo srpske političke organizacije, sa podsmehom se odnosimo prema stvaranju novih, a onda se čudimo kako to Aleksandar Vučič i SNS uspevaju da pobede na izborima gde opozicija nije u stanju da obezbedi kontrolore ni na polovini biračkih mesta.  A eto, to je jedna od stvari koje „narod“ ili „građani“ ne mogu da urade.  Da obezbede 30.000 obučenih kontrolora, po 2 do 3 za svako biračko mesto u Srbiji kako bi se osigurali pošteni izbori.

Ili, ako 26. maja mnogi naši sugrađani dobiju pretnje da će dobiti otkaz ako se ne pojave na prozivci za odlazak na miting vlasti, da li će „narod“ ili „građani“ da organizuju pravne timove da ih brane, da po medijima šire njihove sudbine, da okupe ljude da stanu u njihovu zaštitu?  Nama je ponuđena suicidalna ideja da je protiv jedne savršeno naštelovane i surove poličke mašine, kakva je SNS sa svojim trabantima, najpametnije boriti se potpunom dezorganizacijom.

Pažnja usmerena na pogrešne ljude

Oni srpski političari koji su osmislili, organizovali i sproveli ove proteste, a to su pre svega narodni poslanici prethodno pomenutih parlamentarnih opozicionih partija i pokreta, su iz neobjašnjivih razloga dovedeni u položaj da moraju da se bore za medijski prostor.  Srpski slobodni mediji svoje naslovne strane i svoje vreme velikim delom pružaju ljudima koji sa ovim protestima nemaju nikakve veze, ili koji jednostavno nisu učestvovali u njihovom organizovanju.

Zorana Mihajlović je dobila više pažnje srpskih slobodnih medija od poslanika koji su pozvali narod na ulice.  Predsednici nekih partija koje nisu podržale i nisu učestvovale u organizaciji protesta dobijaju prostor o kome mogu samo da sanjaju oni koj stoje u njihovom prvom redu.  Mi ovde moramo da se zapitamo da li se to srpski slobodni medji plaše pomisli da može drugačije, da može bolje, da nade ipak ima. Pa nas uporno drže u prošlosti sa ljudima kojima je Srbija davno rekla političko zbogom (npr. Boris Tadić) i ne daju prostora da upoznamo one koji ne samo da sebe nude kao predstavnike naroda, već nešto stvarno i rade, i to daleko uspešnije od svojih predhodnika.

Dobro osmišljeni zahtevi protesta

Tu je i veoma upečatljiv odnos prema zahtevima protesta.  Ovoga puta su naši narodni poslanici uradili tačno ono što im je bio posao.  Dobro su osmislili zahteve.  Oni nisu politikantski.  Politikantski zahtevi bi bili oni kojima bi se od vlasti tražilo ono što se nije moglo dobiti na izborima.  Npr. da Vučić podnese ostavku, iako je dobio glasove na izborima.  Da SNS prepusti vlast, iako ima većinu u parlamentu.  Ako niste spremni na revoluciju onda su ovo samo i jedino politikantski zahtevi. I 5. oktobar je došao kao posledica izbora održanih 24. septembra 2000. godine.  A svako ko ima i malo iskustva sa srpskom politikom zna da su nepromišljeni i politikantski zahtevi najbolji put ka ponovnom razočarenju građana.

Ono što su ove opozicione političke partije i pokreti tražili jeste vezano upravo za tragedije koje su pogodile naše društvo. A da bi to potvrdili dovoljno je da vidimo kako se poklapaju medijski zahtevi opozicije sa onima naših gimnazijalaca.  Gotovo su identični.  Ili, pak, zahtevi za odgovornošću sa onima saveta roditelja OOŠ Vladislav Ribnikar. To što oni odbijaju da se komemoracija ubijenoj deci obavi pod krovom neke državne institucije dovoljno govori o postojanju i potrebi da se prepozna objektivna odgovornost najviših predstavnika vlasti. Politlički zahtev za sazivanjem sednice Skupštine je toliko prirodan i normalan da o njemu ne treba trošiti reči.

Ove političke partije i pokreti su uspeli da urade i još nešto važno, nešto što ih ovoga puta jasno odvaja od mnogih njihovih prethodnika. One nisu lagale i nisu zavaravale građane. One im nisu nudile šarenu lažu lakog političkog rešenja. Nisu im obećale da će Vučić pasti samo ako nas se skupi dovoljno. Nisu ih lagale da će sve ići brzo i lako. Neće!

Da bismo mi stigli do šanse da nešto menjamo prvo moramo da izgradimo političke organizacije koje će biti u stanju da se izbore za mašinerijom SNS-a i SPS-a.  Naše društvo je toliko bolesno da će put njegovog ozdravljenja biti dug i mukotrpan. I ovoga puta na čelu kolone imamo političare koji nam tu istinu nisu sakrivali.  Čini mi se da su malo ovoga mediji kojima verujemo, ali i koje podržavamo, prepoznali, već su se gotovo sladostrasno usmerili na kritike zahteva, bilo da su preširoko postavljeni, bilo da su preusko postavljeni.  Pri čemu upravo ta kritika, da budem ciničan, govori u prilog tome da su postavljeni baš onako kako treba.

Opozicija treba da nastupa u više kolona

Konačno, tu je i pogubna opsena jedne kolone, „svesrpske sabornosti“ u kojoj propadamo svi zajedno, a nikako ne uspevamo da nešto postignemo. Naravno da se radi samo o mom ličnom mišljenju, ali na kraju krajeva ja drugo i nemam. Ovoga puta su desničarske partije, DSS, POKS, Zavetnici i Dveri jasno stavile do znanja da nisu deo protesta.  I to je nešto što je dobro. Jer se time samo pravi vododelnica između političkih organizacija.  I građani mogu mnogo lakše da biraju. Jedna kolona nam onemogućava da vidimo razlike koje su ključne za ono što želimo da Srbija bude. Između političkih partija postoje ozbiljne ne samo moralne, već i ideološke razlike.

Srbija se neće spasiti samo činom Vučićevog odlaska. Kao što se nije spasila samo odlaskom Slobodana Miloševića. Nama nisu neprijatelji pojedinačne ličnosti, već sistem i ideologija.  Nas strateški ne mogu da objedine borbe za pojedinačne ciljeve.  Voleti prirodu može i nacista.  Biti protiv Vučića može da bude i neko ko ima političke stavove zbog kojih bih ja pre izabrao Vučića nego tu osobu. Stoga je suludo okupljati se ako se ne slažemo ni oko toga da vlast treba da se smeni po svaku cenu.  Taktički kompromisi gotovo po pravilu razjedaju suštinu.

Npr. ja ne mislim da bi bolja od ove vlasti bila ona koju bi predvodili Mladen Obradović i dr Nestorović.  Niti mislim da bi to bila vlast koju bi predvodile desničarske partije. Međutim, iako kao i ja mislli veliki broj građana Srbije, predlog da se o načelima i ideologiji vodi računa se od strane velikog dela slobodnih medija gotovo po pravilu dočekuje sa neodobravanjem i nepoverenjem. Pošto bi valjda bilo normalno da prepoznajemo dr Jovanu ili Mišu Vacića kao moguće političke saveznike. U ime sabornosti.

Ja nikada ne bih mogao da budem dobar političar, iz mnogo razloga, uključujući i sebičnost. I veoma poštujem one koji su izabrali taj poziv, jer oni rade ono bez čega jedno demokratsko društvo ne može da postoji.  Naravno da se njihova kritika podrazumeva.  Naravno da mi imamo pravo da pitamo i pravo da se ne slažemo.  Ali bi morali da im pružimo šansu da urade ono što mi od njih tražimo.  A to je ono što u ovom trenutku srpski slobodni mediji ne rade u pravoj meri. I ovo je apel jednog njihovog vernog čitaoca i gledaoca da je došlo vreme da se nešto promeni.

Prihvatam i odgovor da nije obaveza medija da podržava, sem ukoliko se ne radi o partijskim glasilima, ali je i ono što sam možda i konfuzno pokušao da definišem neka vrsta podrške srpskim slobodnim medijma kojima sam se obratio delom i zato što verujem da su se oni u ovim vremenima oštre „diferencijacije“ opredelili ne samo za istinu, već i za pravo svih nas na normalnu budućnost.

Autor je vanredni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Tagovi:

Aleksandar Vučić nezavisni mediji Opozicija opozicione partije opozicioni poslanici Protesti slobodni mediji SNS srbija protiv nasilja Srpska napredna stranka Vlast Zahtevi
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vesti

Protesti i žrtve

15.октобар 2025. I.M.

Odakle Vučiću 27 mrtvih na protestima u velikim evropskim zemljama?

U pokušaju da istakne demoktatičnost Srbije, Aleksandar Vučić je na konferenciji za medije sa Ursulom fon der Lajen rekao da je na protestima u velikim evropskim zemljama bilo 27 mrtvih. Samo što to nije tačno

Hronika

15.октобар 2025. I.M.

Ukinut pritvor Mariji Vasić i dvojici aktivista, optuženima za „državni udar“

Troje od šestoro aktivista i studenata iz grupe STAV i Pokreta slobodnih građana (PSG), koji su optuženi za navodno pripremanje državnog udara uoči protesta u Beogradu 15. marta, pušteni su iz kućnog pritvora

Beograd, 15. oktobra 2025. - Predsednik Srbije Aleksandar Vučić i predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen

Analiza

15.октобар 2025. Andrej Ivanji

Poseta Ursule fon der Lajen: Packe Vučiću usred Beograda

Poruke predsednice Evropske komisje Ursule fon der Lajen bile su ovog puta jasne: Srbija je na prekretnici i mora da bira između demokratije i autokratije, između EU i Rusije. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić bio je vidno neraspoložen

Blokada škole

15.октобар 2025. Marija L. Janković

Jedno veče sa đacima Pete: „Ovo će trajati mnogo duže od dve nedelje“

Iako je uveliko prošlo osam uveče, do kada inače traje nastava, Peta gimnazija je puna. Đaci je čuvaju iznutra, a napolju su im pritekli u pomoć roditelji, veterani, zborovi i građani. Ova škola ponovo je blokirana, ali blokade nisu iste kao lane, kažu njeni đaci za „Vreme“

Evrointegracije

15.октобар 2025. I.M.

Fon der Lajen u Beogradu: EU plan za Zapadni Balkan glavna tema

U Beograd je sinoć doputovala predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen. Prema najavama iz Brisela, jedna od glavnih tema razgovora u Beogradu je Plan rasta za Zapadni Balkan

Komentar

Komentar

Izmišljeni ratovi Suzane Vasiljević i državni čistači

Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila

Marija L. Janković
NIS: Aleksandar Vučić otvara projekat

Komentar

Sankcije NIS-u u mehuru gospodara neznanja

Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste

Ivan Milenković
Aleksandar Vučić dočekuje u Beogradu predsednika Turske Tajipa Redžepa Erdogana

Komentar

Kako su Osmanlije nabile Vučića na kolac

Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1814
Poslednje izdanje

Istraživanje “Vremena”: Medicinski otpad na jugu Srbije

Kako vlast zamenjuje državne ustanove privatnim firmama Pretplati se
Vučićeve Hit tvit pretnje

Pokušaj kroćenja državnih službenika

Naftna industrija Srbije

Flota iz senke protiv američkih sankcija

Intervju: Brankica Janković, poverenica za ravnopravnost

U društvu se pojavila nada

Dokumentarni film

Ocean i dlan

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure