Zašto predsednik Srbije Aleksandar Vučić rehabilituje Crvene beretke? O tome Filip Švarm piše u novom broju „Vremena“
Šta predstavlja priznanje Aleksandra Vučića da povraća posle dijaloga sa neistomišljenicima? Zašto hvali nasilničko „junaštvo i čojstvo“? Zbog čega djeluje da mu je Šešelj osmislio kampanju? Kako je rehabilitovao Crvene beretke, to samo srce tame jugoslavenskih ratova i prvih postpetoktobarskih godina? I – u tom pravcu – kakve snove sanja?
U uvodniku novog broja „Vremena“ Filip Švarm podseća da je pukovnik-veteran Crvenih Beretki Vasilije Mijović u govoru na trideset i petu godišnjicu osnivanja ove jedinice dodelio predsedniku Srbije počasni pseudonim „Aleksandar Veliki.“
Foto: Draško GagovićAleksandar Vučić i njegov vojvoda Vojislav Šešelj, Skupština Srbije, 24. mart 1998.
„Vučić je na Palama 1992. držao stativ“, piše Švarm. „Kad se zna da je dijelio Šešeljevu viziju Srbije čije su granice Karlobag – Karlovac – Virovitica, mogao je nositi kalašnjikov i crvenu beretku, bio je za to u najboljim godinama. A zahvaljujući štelama svog političkog oca, sigurno bi u Jedinici izuzetno brzo postao i oficir. I to pukovnik poput Mijovića ili predsjednika veteranskog udruženja Žike Ivanovića. Tada bi dobio i stvarni, a ne počasni pseudonim. A ima ih svakakvih – Zmija, Legija, Kobac, Crnogorac, Gumar…“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Od toga da sigurno ulaze u koaliciju sa Srpskom naprednom strankom posle vanrednih parlamentarnih izbora 25. oktobra, Savez vojvođanskih Mađara je stigao do toga da će se ponašati „u zavisnosti od matematike”
Predlog za smenu Andrije Mandića stigao je pred Skupštinu Crne Gore, ali poslanici nisu došli do glasanja. Sednica nije počela, opozicija je zahtevala da se utvrdi kvorum, a Mandić je nakon rasprave napustio plenarnu salu
Prošlo je tačno tri godine od oružanog oružanog incidenta u selu Banjska na severu Kosova. Pod komandom Milana Radoičića ubijen je kosovski policajac, a zatimu okršaju i trojica Srba. „Događaj“ u Banjskoj bio je prekretnica nakon koje je urušena dotadašnja politika Beograda na Kosovu
Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?
Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.