
Pozorište
Razbijene figurice života
Na početku sezone Atelje 212 je imao dve premijere na Sceni “Mira Trailović”, koje govore o važnim fenomenima savremenog društva kod nas, ali i u svetu
Na početku sezone Atelje 212 je imao dve premijere na Sceni “Mira Trailović”, koje govore o važnim fenomenima savremenog društva kod nas, ali i u svetu
U predstavi nije sasvim jasno kakva je veza između položaja poslušnog kulturnog radnika onda i položaja poslušnog kulturnog radnika danas. U romanu je minuciozno analiziran odnos između brutalnog staljinističkog sistema i onih koji pristaju da mu služe svojim intelektualnim radom. U predstavi se ova dimenzija romana izgubila
A onda, 1. novembra, uoči samog početka festivala, pala je nadstrešnica na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Četrnaestoro ljudi je poginulo, a pitanje gde žive istina i pravda dobilo je sasvim, sasvim drugačije značenje
Prema istraživanju Centra za empirijske studije kulture jugoistočne Evrope, u bioskope, pozorišta, na koncerte klasične i rok muzike, i na izložbe, za pola godine ni jednom nije otišlo 70 do 90 odsto stanovništva Srbije
Bugarske nacionalističke organizacije i Savez bugarskih pisaca sukobili su se sa svetski poznatim glumcem i režiserom Džonom Malkovičem, koji trenutno postavlja predstavu „Oružje i čovek“ Bernarda Šoua u Sofiji. Oni tvrde da je predstava stara 120 godina „antibugarska“ i žele da bude uklonjena iz repertoara
Kako su porodične priče urastale jedna u drugu, tako je rastao materijal za predstavu. Struktura te predstave je bila organski vezana sa procesom njenog nastanka. U ukupnom utisku predstava ima nečeg od strukture romana Sto godina samoće – pojedinačne priče se tako međusobno ukrštaju, da u romanu čitalac, a u predstavi gledalac, teško može da “pohvata” sve njene rukavce, ali jako dobro oseća celinu
“Mislim da žene ne mogu da ugroze muškarce baš ni u jednom segmentu života. Ono što može da se dogodi je promena odnosa moći u braku ili u vezi, danas kada su žene ekonomski nezavisne”
Muška suza,
po motivima iz jednočinki A. P. Čehova
režija Aleksandar Popovski
Jugoslovensko dramsko pozorište
Za 52. „Ex Teatar“ Fest“ u Pančevu besplatne ulaznice planule su za tren oka, što po ko zna koji put ukazuje da je Pančevcima potrebno pozorište
Ovogodišnji Bitef je od samog otvaranja počeo veoma dinamično i bio je ono što mislimo da Bitef treba da bude – festival koji okupljanja kreativne, inovativne i društveno osvešćene umetnike i umetnice koji promišljaju odnos pozorišta i savremenog društva
Sofija Dimitrijević: Rake
rediteljka Dajana Josipović
Beogradsko dramsko pozorište, Letnja scena
Jedan od najvećih glumaca svih vremena izgubio je ravnotežu tokom scene intenzivne borbe između lika kojeg igra – Džona Falstafa i likova princa od Velsa i Henrija Persija
„U svim izborima koje pravim, uvek pobeđuje pozorište. Skrećem za pozorištem, na svakoj svojoj raskrsnici. Sve mu je podređeno, pa zato i kažem da ga mrzim. Mrzim što je meni samoj uvek važnije od mene same“ kaže Minja Bogavac povodom svog autobiografskog performans/predavanja „Mrzim pozorište“
Rediteljka Marina Kovačević godinama priprema predstave – u zatvorima. Kako izgleda kad osuđenici postanu glumci i zašto ih to na neki način vraća u društvo
Ekipi predstave „Knjiga o Milutinu“ Zvezdara teatra nije dozvoljen prelazak preko administrativnog prelaza Jarinje, saopštili su oz ovog pozorišta. Glumac Nenad Jezdić ističe da se radi o necivilizacijskom, antikulturnom i antipozorišnom činu, ali da ga ovakva odluka ne iznenađuje
Rediteljka Sanja Mitrović u svojoj postavci komada u Ateljeu 212 uvodi novu metaforu koja je kompatibilna sa metaforom zemlje, a to je šuma. Šuma raste iz zemlje, a korenje drveća drži tlo i sprečava da nastane klizište. Šuma je i kompleksni ekosistem pun predatora i njihovih žrtava koji uništava najveći predator na Zemlji – sam čovek. Simbolički gledano, šuma predstavlja i našu podsvest, sve ono što je zapreteno i opasno
„Novi narativ“, teatrološka studija Marine Milivojević Mađarev ispituje kako dramski pisci, pišući o prošlosti, utiču na promenu njene percepcije u sadašnjosti, a time posredno i same sadašnjosti stvarajući nov narativ
Danas, kada je socijalizam odavno upokojen i kada se u javnom medijskom prostoru upravo insistira na bizarnostima i skandalu Ljubinko i Desanka Aleksandra Popovića u režiji Milana Neškovića koji se igra na sceni NP “Toša Jovanović” u Zrenjaninu, deluju kao čudna i nežna pozorišna igra
Možemo li da govorimo o stradanju žene a da pritom potpuno isključimo muškarca osim kao nasilnika (koga pojedu svinje)? Ako insistiramo na tome da žene govore o ženskoj patnji ženama (u publici), dolazimo u situaciju da se problem nasilja nad ženama tiče samo jedne društvene “niše” tj. postaje tzv. manjinsko pitanje
Za razliku od prethodne dve predstave koje su nastale na osnovu dramskih dela inostranih nagrađenih autorki, predstava Simptomi u Ateljeu 212 je inspirisana romanom naše autorke. Rediteljka Iva Milošević je dramatizovala roman blogerke i spisateljice Milice Snive
Smatra se da je interesovanje za pozorište najveće u martu. Na primer u utorak, samo u jednom danu, biće dve premijere, prošle nedelje ih je samo u Beogradu bilo tri od kojih dve opet u istom danu…
Rešeni su svi imovinsko-pravni odnosi, završen je tender, izabran je izvođač radova, a pre nedelju dana je sve postalo pravosnažno jer je potpisan ugovor sa izvođačem, rekla je danas Maša Mihailović direktorka pozorišta „Boška Buhe“ koje devet godina čeka da počne rekonstrukcija zgrade
Kroz ovu predstavu reditelj i glumci provociraju publiku da razmišlja o tome šta je to pozorište, šta glumcima znači pozorište, šta publici znači pozorište i kakva je pozicija pozorišta u savremenom srpskom društvu. Predstava počinje i završava se pitanjem o odnosu publike i glumaca na sceni. Kako glumci, a kako publika doživljavaju konvenciju savremenog zapadnog pozorišta kao što je čuveni “četvrti zid”
“Mogućnost normalnog, dostojanstvenog života, pre svega za moje dete, dovoljan je razlog da se, makar u ovom trenutku, osećam bolje u Švedskoj. Zašto me nema više u Srbiji, nije pitanje za mene. Ima me tačno onoliko koliko sam potrebna srpskom pozorištu. I koliko je ono potrebno meni”
“Sudeći po sebi, na primer, da li znam ko je autor nekih mojih omiljenih pesama? E pa, nemam pojma. Na kraju krajeva, kad je dobra muzika, nije to ni mnogo bitno. Film i pesma su zajedno disali i desio se neplanirani uspeh. Nekako se to odigravalo samo od sebe. Ja sam poslednji ukapirao da se ona svugde izvodi. I drago mi je. Pesma je toliko veća od mene da i ja sad imam osećaj da je narodna”
Zbog dinamike radnog procesa ali i novca, većina beogradskih pozorišta u decembru ima dve premijere. Kod nekih su to i jedine nove predstave u ovoj sezoni