
Komentar
Vidovdanski protest: Posve u duhu kneza Lazara
Lazar Hrebeljanović nije samo vojnik i vladar, već svetitelj koji svedoči da Carstvo Božije nije u suprotnosti sa borbom za pravdu
Lazar Hrebeljanović nije samo vojnik i vladar, već svetitelj koji svedoči da Carstvo Božije nije u suprotnosti sa borbom za pravdu
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
“Zanimljivo je da je Dodik strukturalni proizvod Dejtonskog sporazuma. On je počeo kao komunista i bio je komunista dok je od toga imao koristi. Kad je Marković bio na vlasti, postao je reformista. Znamo da je za vreme rata bio švercer, a njegova stranka je bila u parlamentu, pa je imao poslanički imunitet. Onda je sa samo dva poslanika, uz američku pomoć, došao na vlast – tad je bio američki čovek. Zatim je bio blizak Tadiću, a protiv Vučića i Šešelja. Kada je Vučić stupio na vlast, postao je njegov čovek, a sad je i Putinov. Sve je prošao – od krajnje levice do krajnje desnice. On je dobar indikator da je sve to proizvod sistema koji kreira mogućnost za takve ljude. To nije morao biti Dodik, mogao je biti bilo ko”
U svakom mestu stradanja, od Pribilovaca do Jasenovca Srbi vide mesto nekog novog života i vere u budućnost a ne smrti i rata, rekao je danas Vladimir Pajić poslanik PSG povodom Dana sećanja na žrtve genocida u NDH
Zašto je položaj savršene žrtve i takmičenje ko je veća žrtva kroz istoriju tako važan? I kako su sa tim povezane neprestane rasprave oko broja stradalih i ubijenih
Postoji lep osećaj činjenja za drugog. Kada Aleksa Avramović kaže da mu je žao što još neki igrači nisu u reprezentaciji, ali da su se borili i za njih i za naraštaje koji će tek doći, to je pokazna vežba iz patriotizma. Onog zdravog, koji nije protiv nekog, nego za nešto
Šta je otadžbina? Svakodnevna reč. Ali šta zaista osećamo kada govorimo o svojoj otadžbini? Da li smo spremni da poginemo za nju? Ne apstraktno uz piće za kafanskim stolom, nego da zaista, iz ubeđenja, damo život za nju? Da li smo spremni da na poziv otadžbine ostavimo roditelje, ostavimo svoju decu? Da li razlikujemo rodoljublje i patriotizam od šovinizma? I šta ako na čelo naše otadžbine ili domovine zalegnu štetočine koje je po našem mišljenu upropašćavaju