Kragujevac je grad gostoljubivih ljudi i pitkih kafana. Može se primetiti neka vrsta komparativne prednosti siromaštva. Tu je Aca Vučić došao na noge Tomi Nikoliću, kome se brk smeška dok gleda šta se dešava onome koji ga se onako brutalno otarasio kada mu je poslužio svrsi
U Primorskoj ulici u Kragujevcu dogodio se incident kada je muškarac (40) iz automatske puške pucao na kuću bivše tazbine. Prethodno je nožem povredio jednog muškarca. Policija ga je savladala u brzoj akciji
U Beogradu, Nišu, Kragujevcu i Novom Sad, tim redosledom, počinju danas protesti studenata i građana. U Jadru je protest protiv Rio Tinta a priključili su im se i biciklisti iz Šapca, Užičani za smenu gradonačelnice
Studentske blokade fakulteta traju duže od pet meseci, a na nekim visokoškolskim ustanovama ovih dana se odlučuje o onlajn nastavi. U Kragujevcu, nastavno-naučna veća podeljena su po tom pitanju
"Osim što se online nastavom izigrava smisao blokade i celokupne naše borbe, samo neposedovanje akreditacije i fingiranje posedovanja iste nameće pitanje validnosti tako stečenih diploma", kažu studenti Pravnog fakulteta u Kragujevcu
Plafon u seoskoj školi u Saranovu kod Kragujevca obrušio se u utorak, 22. aprila, a lokalni funkcioneri, iako su članovi naprednjačke vladajuće većine, za „Vreme“ kažu da krive izvođača radova - kragujevačku firmu "Sloga" koja se naprasno uzdigla od kada vlasnici druguju sa SNS-om
Pripadnici Uprave kriminalističke policije ušli su 3. aprila u rektorat Univerziteta u najvećem gradu Šumadije, tvrde tabloidi, dok „Vreme” saznaje da u Tužilaštvo grada nisu stigle nikakve prijave za postupanje
Krajem 2024. godine predsednik Srbije Aleksandar Vučić je najavio da će serijska proizvodnja električne verzije Grande Pande početi u trećoj sedmici januara 2025. godine. To se nije dogodilo
Društvenim mrežama se širi snimak sa koncerta Baje Malog Knindže iz hale „Jezero“ u Kragujevcu, kada su okupljeni pružili podršku studentima u blokadi i u horu počeli da viču „pumpaj, pumpaj“
Napetost u Skupštini Kragujevca dostigla je novi nivo – zgrada je pod jakim obezbeđenjem, građanima i novinarima onemogućen je pristup, a opozicija optužuje vlast za gušenje demokratije i izbegavanje odgovornosti
Nakon što su studenti iz Niša najavili masovni dolazak u Beograd, istim putem krenuće i njihovi kolege iz Kragujevca, koji su odlučili da pešače kako bi učestvovali u velikom protestu 15. marta
Snimci sa seta studentskog filma o protestima postali su režimsko oružje za diskreditaciju studentskih protesta. Dok autori filma objašnjavaju da su snimali umetnički projekat, Aleksandar Vučić tvrdi da je to „jedna od tehnika obojene revolucije”
Kako su tokom studentskog protesta na Sretenje udarili kiša, sneg i minus, Kragujevčani su masovno puštali ljude u svoje kuće da se okrepe, iako ih uopšte ne poznaju
Arhiv javnih skupova je objavio da je na jednosatnom skupu SNS u Sremskoj Mitrovici bilo 21.000 do 23.000 ljudi, a da prisutne na skupu u Kragujevcu nisu mogli da prebroje
Slavija, Autokomanda, Novi Sad, a od juče i Kragujevac, bili su uporišta najvećih studentskih protesta koji su do sada održani. Koji su dalji planovi studenata i kuda vodi ova pobuna
Više od 830 taksista iz svih beogradskih taksi udruženja planira da preveze studente kući nakon protesta u Kragujevcu. Ova akcija još jedan je u nizu primera da su studenti u ljudima probudili davno sakrivenu solidarnost
Petnaestočasovni protest u Kragujevcu pod nazivom „Sretnimo se na Sretenje“, kulminacija četvorodnevnog studentskog marša, završen je petnaestominutnom tišinom. Građani su se u Kragujevac slili iz cele Srbije, sa jednim zahtevom: vladavina prava
Prevod
Navodno mu Nikolić nikada nije oprostio poslednje godine svog predsedničkog mandata, a pogotovo ne Dragicu. A to što se dešavalo, sećamo se svi. Prvo je Vučić čoveka uz pomoć kojeg je došao na vlast (Vučić, vredi podsetiti, nikada nije dobio izbore koje sam nije organizovao, što je sasvim razumljivo) potpuno marginalizovao, a kada je ovaj izrazio želju da se ponovo kandiduje za predsednika, prošao je tabloidnog toplog zeca. Tukli su po Tomi sa svih strana, svi Vučićevi „mapetovci“, od Šešelja, preko D. J. Vučićevića, do Nenada Čanka. Pretio je Vučić da će mu uhapsiti i suprugu Dragicu zbog navodnih nepravilnosti u radu njene fondacije.
Toma je skontao da se ne vredi bosti sa nekim koji je rogatiji od tebe. Povukao se u ekskluzivni kućni pritvor, izbačen je iz javnosti, pojavljivao se samo kada je dobijao naredbu da se nacrta na nekoj svečanosti. Nije bio problem, dobro je on to naplatio, dobio brdo love za to, do čega drži. Ali, ipak to javno poniženje ne prija nikome. Obećano mu je i mesto kragujevačkog gradonačelnika za sina. Dok je trajalo.
I sada Vučić dolazi kod Tome. Donosi darove i nova obećanja. Kao da ništa nije bilo. U politici prijatelji lako postanu neprijatelji, a najveći neprijatelji – prijatelji. Ipak se neke granice znaju. Vučić je te granice prešao, i u ovom slučaju. Ne nervira se, kažu njegovi poznanici, Toma puno zbog svenarodnog bunta u Srbiji. Brci mu se sami smeškaju. Ne samo njemu, nego i njegovoj familiji, horizontalno, a posebno vertikalno.
E sada, videćemo da li sve ovo što smo čuli ima nekog smisla. Uskoro.
Veliki letnji popust na „Vreme“! Samo kliknite ovde, odaberite pretplatu i podržite redakciju u nezavisnom radu.
Onomad, dok se bivša država raspadala na krhotine uz krv koja je liptala svuda naokolo, književnik Dobrica Ćosić je govorio o preimućstvima „civilizacijske zaostalosti“ Srbije i Srba. Valjda je to bilo 1992. godine. Po njemu, to što smo i kao država i kao društvo zatucani bio je – dobar zamajac za brz napredak. Recimo, da sačuvamo prirodna bogatstva, urbanu razuđenost, da se usredsredimo na kulturni progres i povratak tradiciji, te da budemo što manje ovisni od spoljnjeg sveta.
E sada, koliko je bio u pravu, danas se lepo vidi. Veličana i skoro identitetska zaostalost od Srbije je napravila banana-državu čija se sudbina nalazi u rukama interesnih i kriminalnih grupa, naravno ne samo domaćih, odnosno najmanje domaćih.
Objavljen je rat prirodnim bogatstvima: gde god može, niče ili beton ili rudnik. Reke su zagađene, kvalitetna pijaća voda teče samo u česmama manjine lokalnih samouprava.
Gradovi su razoreni i izgledaju kao prenapučene kasabe, sela ispražnjena, a tradicija se pretvorila u rijaliti-šoue kojim odjekuju turbo-urlici, uglavnom komponovani istočnije od nas, dok knjige sa potpisima najznamenitijih domaćih autora škole bacaju u kontejner.
Moglo bi se ovako nabrajati do jutra.
Komparativna prednost siromaštva
Ipak, nije da Dobrica nije ubo i po koje zrno. Kragujevac može biti primer za to. Bar se tako učini čoveku koji dođe u ovaj grad gostoljubivih ljudi i pitkih kafana. Može se primetiti neka vrsta komparativne prednosti siromaštva. Ovaj grad je proteklih tridesetak godina prolazio kroz mnoge veoma teške ekonomske faze, koje su mu onemogućavale ubrzani „urbanistički razvoj“ kakav su imali Beograd, Novi Sad, pa čak i Niš. I tako se zapravo spasao.
Usled nedostatka novaca, nisu se naprednjački urbanisti uspeli potpuno razmahati u ovom gradu (ni oni prethodni tranzicioni). Iako u širem centru postoji mnogo zapuštenih zgrada i kuća, iako su „vučićevci“ uništili bezmalo sve čega su se dotakli, ipak se čini da bar u ovom delu grada postoji mnogo prostora da se urbanistički lepo uredi, da bude funkcionalan, prozračan, onda kada i ako postanemo normalno društvo koje vode ljudi koji vole svoju državu i koji vole gradove kojima upravljaju.
Za razliku od Kragujevca, bogatiji Beograd i Novi Sad su bespovratno urbanistički uništeni. Nema tu popravke.
Slučaj kragujevačke Tržnice: Ko pita taj je „ustaša“
Čuvena kragujevačka Tržnica je tipičan primer naprednjačkih kreativno-graditeljskih dometa, neka vrsta blagog uvoda u prošlogodišnju novosadsku tragediju. Ova zgrada sagrađena je 1929. godine, za vakta kralja Aleksandra Karađorđevića, za otprilike 12 meseci, u duhu secesije. Dakle, pre nešto manje od sto godina, sa tehnologijom tog vremena, verovatno uz upotrebu konja i volova i drvenih kola. Izgledala je prelepo, Kragujevčani su bili ponosni na nju. S pravom.
Ujedi vremena učinili su svoje. Oronula je i bila spremna za rekonstrukciju. Rekonstrukcija je započela 2020. godine. Svi su se poradovali da će ponovo biti ne samo tržnica, nego i mesto susreta Kragujevčana, te da će ulepšavati pogled na Kragujevac. Ali, kada se naprednjaci nečega dohvate... Što bi rekao narod: i givikt bi pokvarili!
Rekonstrukcija nečega što se, dakle, gradilo godinu dana traje, uz svu modernu tehnologiju i nove materijale našeg doba, punih pet godina. I još se ne zna kada će biti završena. Svih ovih godina, pijaca u centru grada je na kaldrmi, kada prošetate njome učini vam se da ste u Bejrutu za vreme građanskog rata osamdesetih. Sećate se ovakvih scena sa televizije.
U međuvremenu je promenjen konzorcijum firmi koji izvode radove, pa i naručilac radova. Cena je sa 2,5 miliona evra dogurala do bezmalo četiri puta veće cifre, uz višestruke izmene ugovore, kako se to ovde radi. Pisao je o tome nedavno kragujevački portal „Glas Šumadije“.
Glavni izvođač radova na početku rekonstrukcije bila je firma „Eurodomus“ iz Beograda, kojoj su se kasnije vlasti Kragujevca zahvalili na saradnji i otpilili je. Na početku radova deo zakonom zaštićenog objekta se urušio. Srećom, bez ljudskih žrtava. Ova firma, posle incidenta, nastavlja da dobija unosne državne poslove, iako je definitivno odgovorna i za obrušavanje objekta i za kašnjenje radova. Ali koga to interesuje. Krivične prijave zbog incidenta su završile u nečijim ladicama. I o tome piše kragujevački portal u istraživačkom tekstu.
Novinarka portala uputila je pitanja „Eurodomusu“ o incidentu i njihovom poslovanju. Njihov odgovor je vrlo znakovit, prenosimo ga integralno, bez lekture i korekture: "Na Vaša pitanja nećemo odgovoriti jer ne odgovaramo na pitanja medijima koji imaju izrazito anti-srpski tj. ustaški narativ. Za sva razjašnjenja možete se obratiti npr. Nataši Kandić ili Zdravku Ponošu, ili sličnim ustaškim aktivistima u Srbiji. Živela Srbija!"
Toma i Vučić: Ko će koga?
Navodno je to firma bliska Tomislavu Nikoliću, čiji je sin u vreme sklapanja poslova bio prvi čovek Kragujevca, pa je više zbog toga, nego zbog propusta i kašnjenja izgubila posao. E sada, da li je to tačno, manje je bitno, to je područje za abrove. Veću pažnju građana zaokuplja pitanje da li će Tržnica uopšte biti bezbedna, i da li će ikada dobiti upotrebnu dozvolu. Da li će im biti dovoljno ako Vučić ponovi (kao što je već rekao za onaj tunel) da su upotrebne dozvole otprilike – budalaština.
No, kada smo spomenuli Tomu, hajde da ne prećutimo ono što smo čuli po kragujevačkim kafanama, od ljudi koji ga direktno ili posredno poznaju. Interesantna tumačenja nedavne posete Aleksandra Vučića porodici Nikolić na njihovom porodičnom imanju u obližnjoj Bajčetini. Navodno je Nikolić slavodobitno primio svog „bludnog sina“ koji je došao da ga zamoli za političku uslugu. Poprilično unezveren jer se u međuvremenu preigrao. Navodno ga je Toma ispratio bez ikakvog obećanja, kao razmisliće o ponudi.
Navodno mu Nikolić nikada nije oprostio poslednje godine svog predsedničkog mandata, a pogotovo ne Dragicu. A to što se dešavalo, sećamo se svi. Prvo je Vučić čoveka uz pomoć kojeg je došao na vlast (Vučić, vredi podsetiti, nikada nije dobio izbore koje sam nije organizovao, što je sasvim razumljivo) potpuno marginalizovao, a kada je ovaj izrazio želju da se ponovo kandiduje za predsednika, prošao je tabloidnog toplog zeca. Tukli su po Tomi sa svih strana, svi Vučićevi „mapetovci“, od Šešelja, preko D. J. Vučićevića, do Nenada Čanka. Pretio je Vučić da će mu uhapsiti i suprugu Dragicu zbog navodnih nepravilnosti u radu njene fondacije.
Toma je skontao da se ne vredi bosti sa nekim koji je rogatiji od tebe. Povukao se u ekskluzivni kućni pritvor, izbačen je iz javnosti, pojavljivao se samo kada je dobijao naredbu da se nacrta na nekoj svečanosti. Nije bio problem, dobro je on to naplatio, dobio brdo love za to, do čega drži. Ali, ipak to javno poniženje ne prija nikome. Obećano mu je i mesto kragujevačkog gradonačelnika za sina. Dok je trajalo.
I sada Vučić dolazi kod Tome. Donosi darove i nova obećanja. Kao da ništa nije bilo. U politici prijatelji lako postanu neprijatelji, a najveći neprijatelji – prijatelji. Ipak se neke granice znaju. Vučić je te granice prešao, i u ovom slučaju. Ne nervira se, kažu njegovi poznanici, Toma puno zbog svenarodnog bunta u Srbiji. Brci mu se sami smeškaju. Ne samo njemu, nego i njegovoj familiji, horizontalno, a posebno vertikalno.
E sada, videćemo da li sve ovo što smo čuli ima nekog smisla. Uskoro.
Veliki letnji popust na „Vreme“! Samo kliknite ovde, odaberite pretplatu i podržite redakciju u nezavisnom radu.