







Izbor koji sledi nije strogo rangirani pregled najboljih filmskih ostvarenja u godini na izdisaju, najposle, svi iole prekaljeniji filmofili znaju koliko je teško sačiniti precizan i potpun spisak na tu temu. Reč je, naprosto, o hitrom podsećanju na filmsku 2025. godinu, koje ide u dva kraka – na jednoj strani imamo filmove koji su zablistali u ovoj godini, ali ipak nisu bili pokriveni zasebnim kritičkim prikazima na stranicama “Vremena”, a na drugoj ona vrsna filmska dela (naravno, opet samo neka od njih) koja, sticajem prikazivačkih i distributerskih okolnosti i odluka, nisu dospela u srpsku kino ponudu niti ima zvaničnih naznaka da će im se to desiti u doglednijoj budućnosti.


Dok društvo slavi mnoštvo izbora kao vrhunac slobode, realnost je drugačija. Svedoci smo generacije Z koja je paralisana sopstvenim privilegijama, zarobljena u večitom preispitivanju, nesposobna da se pokrene u bilo kom pravcu jer svaki pravac izgleda istovremeno i primamljivo i zastrašujuće. Obilje izbora postaje teret koji parališe. Zašto je to tako?


Izbor pape obavijen je ritualima koji traju vekovima, ali se menja s vremenom. Od broja kardinala do ometača signala, savremena konklava kombinuje tradiciju sa najstrožim bezbednosnim merama. A dok svet gleda ka dimnjaku, u kapeli se odvija duhovna – i vrlo politička – odluka


Odlukom da primi 12 žena za dopisne članove, a među njima i Milenu Marković i Vidu Ognjenović, deluje da Srpska akademija nauka i umetnosti napušta dosadašnju praksu zasnovanu na stavu da kriterijume potrebne za akademike bolje ispunjavaju muškarci od žena


Filmski centar Srbije odbija predlog da našeg predstavnika za Oskara bira oko 500 autora iz struke, što bi onemogućilo lobiranje i neumetničke interese