Tromblon, Thompson i fejsbukovci

Izgleda da Hrvati ipak imaju nešto iranskog porijekla, kaže jedan izbjegli Srbin u Beogradu, gledajući nezadovoljnike koji se valjaju ovih dana po zagrebačkim i inim ulicama hrvatskih gradova. Onomad kad su se priučeni povjesničari hvalili iranskim porijeklom tu je tvrdnju opovrgnula činjenica da se Iranci ljube triput, danas silni komentatori prizivaju paralele između pobuna u Tunisu i Libiji i ostalim pobunjenicima s Mediterana.

Kako god: danima već nezadovoljni u Hrvatskoj protestiraju. Kamere su zabilježile mladu ženu koja je došla pred zgradu hrvatske vlade na Markovom trgu i koja je poderala svoju diplomu inženjerke kemije, kao i sva priznanja i nagrade koje je dobila. Isto tako, koji dan ranije, dvije građanke su se pojavile pred gradskim HDZ-om i visokim izaslanstvom iz Zagreba, koje je došlo obilježiti 21. godišnjicu osnivanja stranke: razbile su jaja – večeru, kako reče jedna od njih – pred nogama zaprepaštenih hadezeovaca s riječima: „Ovo vam je za Purdu, ovo vam je za nezaposlene, ovo što ste upropastili Hrvatsku…“

Isti ti HDZ-ovi ljudi mjesec dana ranije su u Imotskom (od svih mjesta) istim povodom dočekani s grafitima „Bando lopovska“ i „HDZ organizirana mafija“, istim kvalifikativima kojima vladajuću stranku već mjesecima časte pojedinci iz opozicionog SDP-a, po kojima je HDZ od „stranke opasnih namjera“ iz 1990. postala „zločinačka organizacija“.

OGORČENI BRANITELJI: Posljednjih tjedana svjedoci smo brojnih prosvjeda protiv aktualne vlasti, čiji se klimaks – bar zasad – dogodio prošle subote. Zanimljivo: nakon Splita, Grubišnog Polja i drugih gradova, utisak je da je najgrađanskija ulična pobuna bila u Osijeku, gdje je oko hiljadu građana promarširalo ulicama i u kojem su jaja letjela ka sjedištu osječkog HDZ-a, a jedan od građana-organizatora je poderao fotografiju članova hrvatske vlade, sažvakao ju i ispljunuo.

Glavni grad je pak pokazao nekoliko slika. Prva, na Trgu Bana Jelačića (Republike) na kojem su se okupili branitelji, bar jedan dio njih; drugi dio je, naime, u isto vrijeme sastančio (u režiji vladajućeg HDZ-a, predvođen jednom od poznatijih organizacija veterana, HVIDRA-om) u zgradi Policijske akademije, dovoljno udaljene od centra Zagreba. Među okupljenima na Trgu bilo je likova raznih, od seljaka i ribara (tako se tvrdilo) do građana koji su se uobičajeno subotom vraćali s obližnje najpoznatije pijace Dolac, do branitelja: Željka Sačića, optuženika za ratni zločin u Gruborima u Slavoniji, Petra Janjića Tromblona, vukovarskog branitelja i zarobljenika u srpskim logorima 1995. godine, posljednjeg zapovjednika Vukovara Branka Borkovića „Malog Jastreba“, sve do prvog glasa crne desnice (ili još gore od toga) Marka Perkovića Thompsona. Taj je, dakako, otpjevao među ostalim i onu hrvatsku jadikovku Sude mi, a televizije su nekako izrezale njegovu najavu u kojoj govori da je „suborac“ sa okupljenima, valjda da se ovi ne dosjete, jer se Thompson u ta doba probio sa svojim pjesmuljkom Čavoglave, nakon čega se borio uglavnom sa zubarima koji su mu prazna usta napunili zubima, što je potrajalo.

Taj je skup bio uperen protiv Vlade i premijerke Jadanke Kosor, bez sumnje: spomenuti Tromblon se, na primjer, obrušio na nju koja je dan prije izjavila da nije maćeha braniteljima, jer je upravo onima koji govore protiv nje priuštila respektabilne penzije. „Nakon moje četiri puta prolivene krvi ja dobijem mirovinu za šest mjeseci logora, premijerka Kosor, koja je naslijedila Sanadera, usudila se govoriti da mi je dala mirovinu“, rekao je Janjić Tromblon i zaradio odobravanje mase.

HULIGANSTVO DO OTPORA: Istovremeno s braniteljima, na Trgu su se okupili i tzv. fejsbukovci, uglavnom mladi ljudi koji su se i prije te subote počeli organizirati za prosvjede protiv Vlade. Njih je bilo znatno manje, oko hiljadu – za razliku od oko deset hiljada branitelja i ostalih – ali su svejedno krenuli Radićevom ulicom koja vodi od Trga ka Markovom trgu, na kojem se nalaze Vlada i Sabor i na kojem su već više od desetljeća zabranjena okupljanja i protesti. Povici „Jaco, odlazi“ i „Lopovi-lopovi“ (i još nekih koje nije pristojno staviti na papir) u jednom trenutku su kulminirali nasiljem: policija s druge strane barikada našla se pod kanonadom kamenja, stolica i kamenih kocki kojima je popločana Radićeva (što ide u prilog onim primitivcima koji bi i tu ulicu izbetonirali…) i tad su krenuli sukobi koji su rezultirali sa više desetaka privedenih i povrijeđenih.

Mediji su složno svih hiljadu fejsbukovaca proglasili huliganima, a odmah su se i branitelji ogradili od njih; oni su, rekoše, prosvjedovali dostojanstveno i osuđuju sve one koji su udarili na „našu policiju“ i institucije. Ispostavilo se, pak, da je se fejsbukovcima pridružio određeni broj onih koji su na nasilje uvijek spremni; prozivalo se i Bed Blu Bojse, ali i oni su to demantirali.

Već je ponedjeljak, nakon što je iz Radićeve ulice pokupljeno staklo i zakrpljeni razbijeni izlozi, donio novi pomak u tumačenju subotnjih nereda: huligani su prestali biti huligani, nakon što su se u ponedjeljak predveče okupili na Cvjetnom trgu, odakle su mirno – i prilično nalik na duhovite protestne šetnje u Beogradu pod zaštitnim znakom Otporove pesnice – mijenjali lokacije i nadmudrivali se s policijom. Nasilja nije bilo i kao da su preko noći skinuli onaj epitet huligana. Javnost je prvi puta imala prilike vidjeti i prvog fejsbukovca, organizatora prosvjeda Ivana Pernara, dijete iz „dobre kuće“ koji je završio, umjesto nekog „jakog fakulteta“, višu školu za medicinske tehničare, računajući da će tako lakše zbrisati iz Hrvatske u bijeli svijet. To što je mladac uzletio u shvaćanju vlastite važnosti („Kad ja dođem na vlast…“, omaklo mu se nekoliko puta u emisiji „Nedjeljom u 2“ Aleksandra Stankovića) očito nije smetalo ljute građane, bar njih oko hiljadu, da mu se ponovo pridruže u ponedjeljak, a vjerojatno neće ni narednih dana, jer najavio je da će proteste organizirati svakog drugog dana.

KRIŽNI PUT: U onom drugom dijelu, braniteljskom, i dalje je na sceni podjela na one koji podupiru HDZ i ove druge koji vrište protiv Jadranke Kosor i Vlade. I tu, međutim, imamo novosti: ranije spomenuti Sačić, nekadašnji zapovjednik Vojne policije kojem istražni organi dahću za vratom zbog optužbi za ratni zločin, objelodanio je da je upravo potpisao pristupnicu za članstvo u Hrvatskoj stranci prava. On žudi za objedinjavanjem i jačanjem desnice, kaže, a usput bulazni o „specijalnom ratu“ Srbije protiv Hrvatske, jer Srbija – pričinilo se njemu – osniva nekakav specijalni sud za ratne zločine, kako bi sudila njemu i ostalim optuženicima. Skoro da se u Gotovinu pretvorio.

S druge strane, okupljeni oko Pokreta Stop progonu hrvatskih branitelja, koji također u svojim redovima ima one koji su pod udarom pravosuđa, optužujući za političko navijanje Sačića i ekipu, najavljuje nove proteste pod nazivom Križni put, pa će prokrstariti Hrvatsku i završiti na Markovom trgu koji, kako to kaže jedan od šefova Zvonimir Trusić, nije „prćija“ premijerke Kosor.

Vlast dotle cijelu tu stvar iskorištava da se obračuna s opozicijom – iako je opozicija skroz bezidejna i bez rješenja, osim što je njen šef SDP-ovac Zoran Milanović stidljivo u subotu promrsio da očekuje da Jadranka Kosor već u nedjelju objavi datum izvanrednih parlamentarnih izbora (i šta – ništa!) – pa je tako najprije portparol Vlade ustvrdio da SDP i HNS Vesne Pusić stoje iza fejsbukovaca, dok je Andrija Hebrang, HDZ-ov zastupnik, izjavio da je od slučajnog prolaznika u kafiću čuo da su fejsbukovci dobili svatko po 250 kuna za sudjelovanju u prosvjedu. Onda je sam sebe demantirao („čuo sam i rekao da ja u to ne vjerujem“, kaže), ali buba u uhu je ostala.

Očito, protesti se nastavljaju. Datuma izbora još nema, premijerka Kosor – iako sa zaleđenim osmijehom na licu – ponavlja da će oni biti u zakonskom roku, vjerojatno krajem godine, prijeteći da protesti Hrvatsku samo udaljavaju od članstva u Evropskoj uniji. U svemu tome, ove ulične pobune teško da mogu preći u nešto masovnije. Više je štrajkova i „nereda“, podsjeća vjerojatno najbolji politički analitičar u Hrvatskoj Marinko Čulić, bilo u posljednje dvije decenije socijalizma, nego u dva desetljeća hrvatskog kapitalizma.

„A to je vraški važno. Ako je socijalizam opstao četiri i pol desetljeća zbog, kako je zapisao doajen naše sociologije Josip Županov, pakta komunističke birokracije i radništva, sadašnja hrvatska vlast drži se na još kudikamo čvršćem paktu kapitalističke oligarhije i nacije“, kaže Čulić i zaključuje: „Zato se, ljudi moji, ničemu ne čudite i ni nad čime ne zgražajte. Što ste izabrali, to sada, hrvatska braćo i sestre, imate.“

Teško da se tome može još nešto dodati, osim očitih činjenica da u Hrvatskoj žive sve neki nezadovoljni ljudi, da su međusobno posvađani i da nitko – ni vlast koja se grčevito vlasti drži, niti opozicija koja ne zna što bi s pobunjenicima ili bez njih, niti svi koji protestiraju po ulicama zbog gladi ili čuvanja privilegija – nema ideju kako i što dalje.