

Bliski istok
Američka vojska spremna za napad na Iran
Američka vojska je spremna da izvrši mogući udar na Iran već ovog vikenda, ali predsednik Donald Tramp još nije doneo konačnu odluku o odobrenju vojne akcije


Za „Vreme“ iz Soluna
Posetom Akropolju u sredu 16. novembra, s vlasti odlazeći američki predsednik Barak Obama je ostvario jedan svoj dečji san. Oduvek je, kaže, želeo da poseti „kolevku demokratije“ i to je učinio na vlastitu inicijativu, malo pre zvaničnog isteka drugog predsedničkog mandata. „Mnogo sam želeo da moje poslednje putovanje bude u Grčku. Toliko sam slušao o grčkom gostoprimstvu, morao sam doći da vidim Akropolj i Partenon, ali i da lično izrazim zahvalnost za sve što je ova mala, a opet velika zemlja pružila čovečanstvu“, rekao je Obama u svom govoru u Atini. U vreme u kome globalizacija, nacionalizam i populizam sve više osvajaju svet, njegova poslednja predsednička želja je bila da iz zemlje koja je rodila demokratiju pošalje svetu važnu poruku, koja će ostati kao njegova „politička zaostavština“. Poruku da demokratija, uprkos svojim nedostacima, ostaje jedini ispravan i human odgovor za svaku „bezizlaznu“ situaciju.
Grčka je američkog predsednika primila veoma srdačno, uprkos demonstracijama hiljada ultralevičara i anarhista u centru Atine. I on je, poznat po svojoj helenofiliji i mediteranskoj ishrani, prihvatio to gostoprimstvo opušteno i toplo. Obamine izjave o pitanjima grčkog duga i izbeglica, bezbednosti i geopolitičke stabilnosti, kiparskog problema, mogu biti od ključnog značaja sada kada odlazi iz Bele kuće, a na njegovo mesto dolazi populista Donald Tramp. U svakom slučaju, podrška koju je Obama pružio Grčkoj je bez presedana. Mogla bi da se uporedi sa govorom Džona Kenedija u Berlinu 1963, posle izgradnje Zida, kada je izgovorio čuvenu rečenicu: „Ja sam Berlinac.“ A Obama je u Atini rekao: „Ja sam Atinjanin, ja sam Grk.“ Nikada ranije Grci nisu bili u prilici da čuju tako laskave reči o svojoj zemlji od jednog stranog predsednika, i to američkog. U svom govoru u Fondaciji „Stavros Nijarhos“, Obama je rekao: „Ovde je tačno pre 25 vekova rođena jedna nova ideja, ideja o demokratiji, da državom (kratos) vlada narod (demos), i odatle dolazi ideja da budemo svi ravnopravni građani, a ne robovi. Rani oblici atinske demokratije nisu bili savršeni, kao što ni u SAD nisu bili savršeni. Uostalom, Perikle je rekao da naš ustav ne inspiriše malobrojne nego mnogobrojne.“ Osim ovog političkog govora temeljca, Obama je poslao i poruku svom nasledniku Donaldu Trampu u vezi sa značajem Grčke. Naime, bez obzira na to ko je na vlasti u Vašingtonu, Grčka je veoma važna za Ameriku baš zbog svoje uloge u istočnom Sredozemlju: za NATO je bedem, za Tursku i Izrael most, za Evropu važna strateška i aeronautička baza. Geostrateški značaj Grčke je naročito porastao otkako je Turska pod Erdoganom postala nepredvidljiva. Vašington nikako ne želi destabilizaciju Grčke, naročito pošto su sve susedne oblasti nestabilne, od severne Afrike do Ukrajine i Balkana.
Zahvaljujući spoljnoj politici Ciprasove levičarske vlade, u roku od godinu dana Grčku su posetili predsednik Francuske Oland, predsednik Rusije Putin, predsednik Evropske komisije Žan-Pol Junker, papa Franjo i još mnogi strani državnici, među kojima i Obama. Ako ništa drugo, to je odličan znak za grčki turizam, „tešku industriju“ ove zemlje, sa 15 milijardi evra prihoda i milion zaposlenih. Kako je to rekao predsednik grčkih hotelijera Andreas Andreadis: „Obamina poseta Atini je poruka celom svetu da je Grčka bezbedna i jedinstvena destinacija. Za vreme Obamine vladavine godišnji priliv američkih turista udvostručio se na 900.000 godišnje, sa direktnim prihodima od preko milijardu evra. Predsedniče, hvala vam!“


Američka vojska je spremna da izvrši mogući udar na Iran već ovog vikenda, ali predsednik Donald Tramp još nije doneo konačnu odluku o odobrenju vojne akcije


Policija u Norfolku i Berširu privela je Endrua Mauntbaten-Vindzora, bivšeg princa i brata kralja Čarlsa Trećeg, pod sumnjom za zloupotrebu javne funkcije. Hapšenje je povezano sa istragom dokumentacije Džefrija Epstajna


Američki državni sekretar Marko Rubio ublažio je ton obraćanja Evropljanima, ali poruka je suštinski ista – odnose treba obnoviti pod Trampovim uslovima


Hiljade objavljenih dokumenata još uvek ne daju jasnu sliku o tome ko je bio saučesnik para Epstin–Maksvel u zlostavljanju koje je trajalo više od dve decenije, a ko sa tim zlodelima nema direktne veze. I bez neobjavljenih tri miliona dokumenata, jasnije je koliko su sve američke administracije i druge institucije doprinele nekažnjivosti koju je par zasigurno uživao


Kao prvi predsednik SAD, Vašington se našao u situaciji da sve što bude uradio i prakse koje bude uveo postanu presedani koje će njegovi naslednici nastaviti. Jedna od njih je princip o (samo)ograničavanju vlasti – sa položaja i funkcija treba otići onda kad još imate priliku da vladate, a smena vlasti treba da bude izvedena na miran način
Još jedna zima našeg nezadovoljstva
Studenti između batinaša i opozicije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve