

Nemačka
Prepolovljena prognoza privrednog rasta
Umesto ranije predviđanih 1,3 procenta, nemačka ekonomija ove godine će porasti samo 0,6 odsto


Za „Vreme“ iz Soluna
Posetom Akropolju u sredu 16. novembra, s vlasti odlazeći američki predsednik Barak Obama je ostvario jedan svoj dečji san. Oduvek je, kaže, želeo da poseti „kolevku demokratije“ i to je učinio na vlastitu inicijativu, malo pre zvaničnog isteka drugog predsedničkog mandata. „Mnogo sam želeo da moje poslednje putovanje bude u Grčku. Toliko sam slušao o grčkom gostoprimstvu, morao sam doći da vidim Akropolj i Partenon, ali i da lično izrazim zahvalnost za sve što je ova mala, a opet velika zemlja pružila čovečanstvu“, rekao je Obama u svom govoru u Atini. U vreme u kome globalizacija, nacionalizam i populizam sve više osvajaju svet, njegova poslednja predsednička želja je bila da iz zemlje koja je rodila demokratiju pošalje svetu važnu poruku, koja će ostati kao njegova „politička zaostavština“. Poruku da demokratija, uprkos svojim nedostacima, ostaje jedini ispravan i human odgovor za svaku „bezizlaznu“ situaciju.
Grčka je američkog predsednika primila veoma srdačno, uprkos demonstracijama hiljada ultralevičara i anarhista u centru Atine. I on je, poznat po svojoj helenofiliji i mediteranskoj ishrani, prihvatio to gostoprimstvo opušteno i toplo. Obamine izjave o pitanjima grčkog duga i izbeglica, bezbednosti i geopolitičke stabilnosti, kiparskog problema, mogu biti od ključnog značaja sada kada odlazi iz Bele kuće, a na njegovo mesto dolazi populista Donald Tramp. U svakom slučaju, podrška koju je Obama pružio Grčkoj je bez presedana. Mogla bi da se uporedi sa govorom Džona Kenedija u Berlinu 1963, posle izgradnje Zida, kada je izgovorio čuvenu rečenicu: „Ja sam Berlinac.“ A Obama je u Atini rekao: „Ja sam Atinjanin, ja sam Grk.“ Nikada ranije Grci nisu bili u prilici da čuju tako laskave reči o svojoj zemlji od jednog stranog predsednika, i to američkog. U svom govoru u Fondaciji „Stavros Nijarhos“, Obama je rekao: „Ovde je tačno pre 25 vekova rođena jedna nova ideja, ideja o demokratiji, da državom (kratos) vlada narod (demos), i odatle dolazi ideja da budemo svi ravnopravni građani, a ne robovi. Rani oblici atinske demokratije nisu bili savršeni, kao što ni u SAD nisu bili savršeni. Uostalom, Perikle je rekao da naš ustav ne inspiriše malobrojne nego mnogobrojne.“ Osim ovog političkog govora temeljca, Obama je poslao i poruku svom nasledniku Donaldu Trampu u vezi sa značajem Grčke. Naime, bez obzira na to ko je na vlasti u Vašingtonu, Grčka je veoma važna za Ameriku baš zbog svoje uloge u istočnom Sredozemlju: za NATO je bedem, za Tursku i Izrael most, za Evropu važna strateška i aeronautička baza. Geostrateški značaj Grčke je naročito porastao otkako je Turska pod Erdoganom postala nepredvidljiva. Vašington nikako ne želi destabilizaciju Grčke, naročito pošto su sve susedne oblasti nestabilne, od severne Afrike do Ukrajine i Balkana.
Zahvaljujući spoljnoj politici Ciprasove levičarske vlade, u roku od godinu dana Grčku su posetili predsednik Francuske Oland, predsednik Rusije Putin, predsednik Evropske komisije Žan-Pol Junker, papa Franjo i još mnogi strani državnici, među kojima i Obama. Ako ništa drugo, to je odličan znak za grčki turizam, „tešku industriju“ ove zemlje, sa 15 milijardi evra prihoda i milion zaposlenih. Kako je to rekao predsednik grčkih hotelijera Andreas Andreadis: „Obamina poseta Atini je poruka celom svetu da je Grčka bezbedna i jedinstvena destinacija. Za vreme Obamine vladavine godišnji priliv američkih turista udvostručio se na 900.000 godišnje, sa direktnim prihodima od preko milijardu evra. Predsedniče, hvala vam!“


Umesto ranije predviđanih 1,3 procenta, nemačka ekonomija ove godine će porasti samo 0,6 odsto


Tramp je u obraćanju naciji iz Bele kuće rekao da će SAD uništiti sve iranske elektrane i da će gađati naftna postrojenja, ako se sa iranskim liderima ne postigne dogovor


“Moramo da dejstvujemo brzo i punom silom da okupiramo teritoriju, odatle sve proteramo, sve uništimo i pretvorimo je u mrtvu zonu”, kaže penzionisani izraelski general Uzi Dajan. Zašto se veći broj Izraelaca tome ne suprotstavi? Zašto ista ta većina poziva Irance da u ime slobode i progresa izađu na ulice i sruše teokratsku vlast, a nemo posmatra kako Izrael gubi atribut “jedine demokratije Bliskog istoka”


Estonija, članica NATO-a i Evropske unije koja se graniči sa Rusijom, živi između priprema za najgori scenario i svakodnevice koja je još uvek mirna. Dok država ulaže u odbranu, najveće podele ne pravi granica već jezik, generacije i identiteti


Rođena je u Odesi iste 1889. godine kao i Čarli Čaplin, Tolstojeva Krojcerova sonata i Ajfelov toranj, pisala precizno o radosti prve ljubavi i o bolu slomljenog srca, tri puta se udavala i bila najbolja prijateljica tuđih muževa, suočila se sa smrću prvog muža pesnika Nikolaja Gumiljova i robovanjem sina, gubila nadu bez samosažaljenja, lični bol i tragedije svoje nacije pretvorila u besmrtne stihove, u starosti bila dostojanstvena u samoći i umrla je 5. marta 1966, istog dana i istog meseca kad je 1953. umro Josif Staljin – na dan koji je pri kraju života redovno svečano obeležavala
Režimski Napad i odbrana Beogradskog univerziteta
Ne boje se kriminala, boje se obrazovanja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve