Crnogorski glasači jesu većinski podržali dosadašnju vladajuću koaliciju, ali je Milo Đukanović izgubio apsolutnu vlast
Za „Vreme“ iz Podgorice
Trijumf Đukanovićeve koalicije, ponovo. Deveti put od uvođenja višestranačja, treći put u nezavisnoj Crnoj Gori. Ona legendarna formula Garija Linekera o fudbalu i vječitim njemačkim pobjedama, može se metaforično primijeniti i na crnogorsku političku zbilju: ispada da su crnogorski izbori neizvjesna utakmica vlasti i opozicije u kojoj, na kraju, uvijek slavi – Đukanovićeva vlast.
„Rekao sam da ćemo da pobijedimo i na ovim izborima i – pobijedili smo“, obratio se u nedjelju oko ponoći neprikosnoveni lider koalicije Milo Đukanović okupljenim, egzaltiranim pristalicama koje su mu mahale crvenim državnim barjacima i horski uzvikivali „Milo, mi te volimo“.
Na prvi pogled, bilo je razloga za izlive sreće. Dok su, svuda u regionu padale vlade kao domine zbog ekonomske krize, u Crnoj Gori je bilo drugačije. Pritom, crnogorski građani su izašli na birališta u ogromnom broju – nešto više od 70 procenata – što povećava legitimitet svakog osvojenog mandata.
OPREZNI ĐUKANOVIĆ: Vladajuća trojna koalicija – Đukanovićev DPS, Krivokapićev SDP i Popovićev LP – osvojila je 39 mandata i dvostruko je jača od najjače opozicione snage, Demokratskog fronta Miodraga Lekića, koji se domogao 20 poslaničkih mandata. Doskora najjača opoziciona stranka, Socijalistička narodna partija Srđana Milića – najveći je gubitnik: sa nekadašnjih 16 mandata pali su na svega devet. Najveći dobitnici oktobarskih izbora su Bošnjačka stranka i Pozitivna Crna Gora. Bošnjaci Rafeta Husovića biće ključni tas na vagi za mjerenje buduće vlade.
U tome je suština izbora: Đukanovićeva koalicija, prvi put od 2001. godine, nema apsolutnu većinu u parlamentu i moraće da pregovara sa strankama nacionalnih manjina, iako su u ukupnom skoru pridobili više glasova nego četiri godine ranije.
Ipak, DPS-SDP koalicija je i prije ovih izbora bila u savezu sa Bošnjačkom strankom, Hrvatskom građanskom inicijativom i Demokratskom unijom Albanaca. Neposredno pred izbore, oprezni Đukanović je dogovorio sporazume o postizbornim savezima, tako da je formiranje nove vlade stvar vremena. Naravno – i novih ustupaka strankama manjinskih etničkih zajednica.
OPOMENA: Veći problem za Đukanovića je što su pristalice njegove stranke jasno poručile da neće podržavati „mangupe u svojim redovima“, partijske moćnike kojima je preči njihov konto na računu, nego društveni interes. U Nikšiću, rodnom gradu Mila Đukanovića, DPS-SDP-LP koalicija je izgubila ne samo apsolutnu vlast nego i dvije hiljade glasova. Zato u Nikšiću Đukanovićeva koalicija neće vladati na opštinskom nivou.
I u Podgorici bi – da je bilo lokalnih izbora – vladajući socijalisti izgubili. Zato se rezultat oktobarskih parlamentarnih izbora može tumačiti i kao pobjeda ograničenog dometa.
Drugim riječima, kao svojevrsna opomena za Mila Đukanovića i ekipu na vlasti: građani ih nijesu drastično kaznili, ali jesu snažno opomenuli vladajuću garnituru.
Valjda su zato rivali vlasti odmah zaključili da su nedjeljni izbori početak kraja Đukanovićeve vladavine. „Krećemo u formiranje vlade narodnog jedinstva“, najavio je, u ponedjeljak, dan nakon izbora, Miodrag Lekić, lider Demokratskog fronta.
Ali, Lekićeva koalicija ima duplo manje glasača i mandata od Đukanovićeve koalicije: sa 20 osvojenih mandata priča o formiranju nove vlade, za što je neophodna podrška 41 poslanika, ostaje samo u domenu teorije.
Logičnije je očekivati da se Demokratski front pozabavi pribavljanjem podrške za stvaranje lokalne vlade u Nikšiću, gdje im je neophodna podrška odbornika Socijalističke narodne partije i Pozitivne Crne Gore. Ako prođu test sastavljanja vlasti u Nikšiću, ljudi iz vrha Demokratskog fronta, predvođeni Miodragom Lekićem, mogu da se spremaju za sljedeći obračun na predsjedničkim izborima na proljeće 2013. godine. I mogli bi biti ozbiljna prijetnja kandidatu vlasti, naročito ako to bude sadašnji predsjednik Filip Vujanović, koji je u svađi sa socijaldemokratama Ranka Krivokapića.
Uz poruku da je vladajućoj koaliciji neophodno da mijenja način vladavine, da se oslobađa nesposobnih ljudi i da će morati da angažuje sve potencijale, ovi izbori su pokazali da je lider DPS-a presudan faktor uspjeha: bez učešća Đukanovića, osvojenih 39 mandata bili bi nedostižan rezultat za vladajuću koaliciju.
Iako se dio moći uvijek seli za Đukanovićem, pozicija stranačkog prvaka – to su pokazale i prošle tri godine – umnogome limitira Đukanovićev uticaj na rad izvršne vlasti. Zato će sam Milo Đukanović brzo morati da prelomi: može li više da iz sjenke drži stvari pod kontrolom – kao „udaljeni“ predsjednik partije – ili će ga državni problemi, ali i opozicija, koja je počela da se opasno primiče, natjerati da se vrati na neku od ključnih državnih funkcija?
Od januara 2025. godine, Bugarska i Rumunija postaće deo zone Šengena, saopštio je mađarski ministar unutrašnjih poslova. Do sada je ulazak ove dve zemlje u šengenski prostor blokirala Austrija
Premijer Izraela zbog naloga za hapšenje Međunarodnog krivičnog suda u Hagu svakako neće putovati ni u jednu od 124 zemlje potpisnice Rimskog statuta, ali se to ne odnosi na Sjedinjene Američke Države, odakle je već dobio veliku podršku, ukazao je spoljnopolitički komentator Boško Jakšić
Predsednički izbori u Hrvatskoj zakazani su za 29. decembar, a sve su prilike da će Zoranu Milanovićevu glavni protivnik biti Dragan Primorac, kandidat kog je podržao vladajući HDZ. Da li iko može da stane na put najpopularnijem političaru u Hrvatskoj u pokušaju da obezbedi novi predsednički mandat
Trenutno je oko 15 odsto danske teritorije je pod šumom, tačnije 640.835 hektara. Ali uz najavljene planove, koji čekaju formalno odobrenje parlamenta, ove brojke bi mogle znatno da porastu
Dugo je Socijaldemokratska partija Nemačke (SPD) raspravljala o tome ko bi bio bolji kandidat za kancelara: Olaf Šolc ili ministar odbrane Boris Pistorijus. Sada je Pistorijus objavio da ne želi da bude kandidat
Studenta Akademije umetnosti Relju Stanojevića su bez ikakve potrebe držali u zatvoru 17 dana. Jesu mu naudili, ali nisu uspeli da ga zastraše
Kako se, na prvi znak da se otpor može organizovati drukčije nego mirnim šetnjicama, sad najednom vlast i njeni telali dosetiše da „batina ima dva kraja“?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
