Kriza se u svakodnevnom životu još uvek naročito ne oseća iako je dosegla novu dimenziju: nakon banaka počela je da zahvata i automobilsku industriju
Za »Vreme« izBerlina
CRVENO SVETLO: Opel zatvara fabrike u Nemačkoj
Jedna od najneobičnijih posljedica financijske krize u Njemačkoj je oživljavanje Karla Marksa. Za razliku od Lenjina, koji se nakon propasti DDR brzo pretvorio u sirovinu za talionice, spomenici Marksu i Engelsu nisu uklanjani iako je na slavu te dvojice začetnika socijalističke teorije njena provedba u praksi druge polovice dvadesetog stoljeća „realni socijalizam“ bacila tešku sjenu. Kada su prije nekoliko godina obilježavana dva tisućljeća grada Bona u kojem je Marks studirao povijest, pravo i filozofiju, njegovo je ime izostavljeno s popisa slavnih studenata tamošnjeg univerziteta. Jedino se još uvažavao Marksov turistički kapital – turisti ne žale trošak da bi obišli njegovu rodnu kuću u Triru a vole se fotografirati i na Marksovoj cipeli na Aleksanderplacu u Berlinu u podnožju divovskog spomenika koji je nekad bio sav ponos bivšeg glavnog trga bivše prijestolnice bivše DDR.
Ali, Marksova filozofsko-ekonomska teorija odjednom više nije „bivša“ – u svjetlu prve globalne svjetske financijske krize trenutno, barem u Njemačkoj, doživljava blistavi comeback. To se posebno odnosi na delo Kapital za koje svi znaju iako ga je malo tko do kraja pročitao. Danas se i to nadoknađuje – prvi svezak Kapitala je rasprodan, ubrzano se spremaju nova izdanja, a zainteresirani tu „bibliju kritike kapitalizma“ na 31. njemačkom sveučilištu čitaju u kružocima, kolektivno. Marksovim tezama o kapitalizmu se u međuvremenu ozbiljno bave ne samo ekonomisti i političari „zapadne tržišne privrede“ nego i feljtoni i televizijski programi. „Marks je imao pravo“, nazvala je prošlog tjedna jedan svoj okrugli stol o marksizmu prva mreža njemačke televizije i to bez ikakvog upitnika.
U Njemačkoj se kriza u svakodnevnom životu još uvijek naročito ne osjeća, ali je u svim ustima i dosegla je novu dimenziju; nakon banaka počela je zahvatati automobilsku industriju, jedno od najvažnijih uporišta ovdašnjeg blagostanja i izvozne privrede. U toj grani danas radi svaki sedmi zaposleni, više od 75 posto ovdje proizvedenih automobila se izvozi. Ako automobilska industrija kašlje, tisuće malih firmi koje snabdijevaju velike dobija prehladu, objašnjava komentator „Frankfurter algemajne cajtunga“. To je domino-logika krize koje se Nijemci najviše pribojavaju a čije se simptome više ne može negirati.
PRINUDNIODMOR: Folksvagen je za kraj godine najavio „produžene godišnje odmore“ za zaposlene, Audi i BMW odgađaju izlazak nekoliko planiranih novih modela, planovi stroge štednje su navodno već napravljeni i u Dajmleru, no najgore je u Opelu, koji danas više nije njemačko poduzeće nego filijala američkog Dženeral motorsa. Dramatična situacija matične kuće prenijela se na pogone u Njemačkoj pa je Opel – ugledajući se na spašavanje banaka milijardskim garantnim paketom iz poreznih blagajni također zatražio garancije Berlina. Po riječima šefa Opelovih evropskih tvornica Forstera, radi se doduše samo o sigurnosnim garancijama za „zapravo apsolutno nevjerojatan slučaj da bez takvih garancija ostanemo bez pristupa likvidnosti“ – komplicirani eufemizam za mogućnost koja je, po uvjerenju mnogih, zapravo već nastupila. Red veličine: više od milijarde eura. Kancelarka Merkel je odmah po povratku sa svjetskog financijskog samita šefove Opela okupila u svom uredu u Berlinu, ali je i nakon toga ostala oprezna:
„Savezna vlada će do Božića konstruktivno ispitati hoće li dati novac ili ne, ali slučaj Opel mora ostati – apsolutna iznimka.“
Par sati nakon konzervativne šefice vlade problemom se pozabavio i kancelarski kandidat SPD-a, sadašnji šef njemačke diplomacije Štajnmajer, koji je u svoj ured pozvao direktore svih njemačkih automobilskih koncerna obećavši također pomoć.
Dok je spašavanje banaka, za koje je vlada po brzom postupku otvorila milijardski garantni fond, ostvaren u općem stranačkom koncenzusu, teškoće automobilske industrije postaju i dio predizborne kampanje, te time više predmet političkih nadmetanja nego istinskog traženja rješenja. Zapravo, fond za pomoć Opelu osim političara koji se time bore za simpatije birača, svi drugi drže opasnim presedanom. Jer to znači narušavanje jednog od osnovnih principa funkcioniranja kapitalizma, zadiranje u sam njegov genetski sistem, u svetinju tržišnih kriterija: zdrave firme preživljavaju, one koje propadaju same su krive i treba ih prepustiti sudbini.
Kritičari upozoravaju i da se problem automobilske industrije suštinski razlikuje od krize banaka: nelikvidnost financijskih ustanova može izazvati krizu povjerenja, osnovne postavke na kojoj počiva cijeli sistem tržišne privrede. Ako međutim propadne Opel, kupci neće izgubiti povjerenje u automobilsku industriju, naprotiv još će više vjerovati u stvarnu kvalitetu drugih njemačkih automobila.
Intervencija političkog Berlina za očuvanje Opela može se tumačiti i kao pozicioniranje u novoj rundi globalne tržišne utakmice. Jer, iza kulisa krize automobilske industrije zapravo se odvija ogromno prestrojavanje, promjena same filozofije i suštine proizvodnje: vozila koja su nekad bila statusni simboli svojom brzinom, veličinom i ljepotom u budućnosti će se mjeriti po ekologičnosti i što manjoj potrošnji. Ogromni tehnološki preokret za tu novu proizvodnju teško može biti ostvaren bez pomoći država, koja je u Evropskoj uniji u normalnim slučajevima zabranjena.
Jedan od nesumnjivih dobitnika krize je Karl Marks. Današnji kapitalizam je doduše postao kompleksniji nego što je i on mogao predvidjeti, ali osnovne postavke njegove kritike očito ipak važe. Možda će, kada budu umjesto za stvaranje novog sistema, iskorištene za obranu starog, u praksi biti bolje sreće nego u realnom socijalizmu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Rat u Ukrajini i dalje besni. To na svojoj koži po ciči zimi, bez struje, grejanja i vode osećaju stanovnici Kijeva. Šta kažu radnici koji danonoćno popravljaju infrastrukturu grada uništenu u ruskim napadima
Vrhovni sud SAD je doneo istorijsku odluku i Trampovo ratovanje carinama proglasio neustavnim. Ovo je težak poraz za njega i umnogome će odlučiti sudbinu njegovog daljeg vođenja zemlje
Bivši britanski princ i mlađi kraljev brat Endru Mauntbaten-Vindzor pušten je iz policijskog pritvora nakon što je čitav dan ispitivan o vezama sa seksualnim predatorom Džefrijem Epstinom. Kralj Čarls naglašava da zakon mora da se sprovodi
Bivši predsednik Južne Koreje Jun Suk Jeol osuđen je na doživotnu kaznu zatvora jer je proglašenjem ratnog stanja u decembru 2024. godine potkopao ustav zemlje
Američka vojska je spremna da izvrši mogući udar na Iran već ovog vikenda, ali predsednik Donald Tramp još nije doneo konačnu odluku o odobrenju vojne akcije
U Beograd konačno stiže Brent Sadler koga na N1 i Nova TV očekuju kao glavnog cenzora. Da li su dani profesionalnog novinarstva na televizijama koje kidaju živce Vučiću odbrojani
Zašto su naprednjački nasilnički eskadroni tri puta palili cvećaru „Imela“ Jovana Nenadića. Šta im je bio cilj? I zbog čega se ovo nedelo odnosi na sve građane Srbije
Aleksandar Vučić nudi da Srbija uđe u EU i bez prava veta. Takva trgovina – geopolitički interes EU za interes režima da večno vlada – bila bi pogubna po građane Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!