Da bi se sprečilo širenje terorizma i nasilnih akcija za postizanje političkih ciljeva, potrebno je i delovanje nevojnim sredstvima, čime se ruske vlasti do sada nisu mnogo bavile. Vojno rešenje, koje je Kremlj do sada praktikovao, osigurava samo nastavak nesigurnosti i nasilja u Kabardino-Balkariji
PREUZIMANJE KONTROLE: Ruski specijalci u Naljčiku
Napad terorista na Naljčik, glavni grad ruske provincije Kabardino-Balkarija prošlog četvrtka i petka ukazao je da i ruske provincije na severnom Kavkazu, koje su do sada bile relativno mirne, mogu postati meta terorističkih napada pod komandom čečenskih terorista. Da problem bude još složeniji, većinu terorista činilo je domaće stanovništvo, na šta je ukazala velika gužva pred mrtvačnicom bolnice u Naljčiku, gde su se okupili roditelji, supružnici i rođaci poginulih napadača, gotovo svi iz Kabardino-Balkarije. Za domaće stanovništvo, napadi terorista u Naljčiku su relativno nova pojava, iako se dobar deo njih borio u Čečeniji na strani Aslana Mashadova.
Akcija u Naljčiku ima dosta sličnosti sa prošlogodišnjim napadima čečenskih terorista na policijske i upravne zgrade u Nazranju u Ingušetiji, koja se nalazi u blizini. Tada je grupa od oko 200 terorista ubila 98 ljudi, među kojima nekoliko desetina policajaca i ministra unutrašnjih poslova Ingušetije Abukara Kostojeva, njegovog zamenika i gradskog tužioca. Tada se pretpostavljalo da čečenski militanti nameravaju da prošire svoje akcije širom severnog Kavkaza, dok prošlonedeljne akcije u Naljčiku mogu da budu potvrda tog stava. Posle napada u Ingušetiji ruski predsednik Vladimir Putin naredio je da se prisustvo ruskih vojnika i specijalaca na Kavkazu još više poveća, kao i da se njihov rad bolje koordinira. Blagodareći takvom potezu i obaveštajnim podacima do kojih je ruska policija došla, u Naljčiku je verovatno izbegnuta veća katastrofa. Ipak, oslanjanje ruskih vlasti mahom na vojna i policijska sredstva u borbi protiv terorista na jugu zemlje ne uliva nadu da se slični napadi ne mogu očekivati i u budućnosti.
PRETNJA: Po završetku drugog čečenskog rata, i razbijanja glavnine snaga separatista, Aslan Mashadov (tada već bivši čečenski predsednik) odlučio je da promeni taktiku. Zbog pozivanja terorista na Kuran i islamske vrednosti, kao i dolaska vahabita na Kavkaz, ruska policija često nije pravila razliku između njih i miroljubivog muslimanskog stanovništva, tako da su se policijske mere pretvorile u represiju. Ogorčenost muslimanskog stanovništva zbog brutalnosti ruske policije i velika nezaposlenost i siromaštvo na severnom Kavkazu osiguravale su stalan priliv novih boraca. Mashadov je smatrao da očajnim ljudima u kavkaskim republikama može dati zajednički cilj u borbi protiv ruskih vlasti. Nešto više od godinu dana pre smrti on je u jednom intervjuu sugerisao da namerava da proširi svoje akcije na sve ruske republike na severnom Kavkazu, kao i na neophodnost „širenja fronta vojnog otpora“ posle „ruske invazije na Čečeniju 1999“. „Prema mojim naređenjima, dodatni sektori su uspostavljeni u: Ingušetiji, Kabardino-Balkariji, Dagestanu… Emiri (komandanti) ovih frontova su imenovani, i oni su svi potčinjeni vojnom vrhu Čečenskog pokreta otpora.“
Kabardino-Balkarija je do tada smatrana za relativno mirnu provinciju, a takva izjava je bila i najava nove strategije čečenskih ekstremista, kao i pokušaj pritiska na Kremlj da otpočne pregovore sa Mashadovom. Ono što je Mashadov najavio, Šamil Basajev je sproveo u delo. Basajev je proveo šest nedelja u Kabardino-Balkariji i, kako izgleda, uspeo da sprovede u delo Mashadovljev plan.
Posle smrti Aslana Mashadova, novi glavni vođa čečenskih terorista Abdul Halim Saduljajev izdao je naređenje za formiranje šest novih frontova – kavkaski, dagestanski, istočni, zapadni, severni i grozni front.
Ruske vlasti za napad optužuju lokalnu ekstremističku organizaciju Jarmuk, koja je povezana sa čečenskim teroristima Šamila Basajeva. Iako je Basajev preuzeo odgovornost za napad i izjavio da je napad izvela čečenska organizacija pod imenom Kavkaski front, grupa Jarmuk svakako čini deo istoimene organizacije. Organizaciju Jarmuk jamaat osnovao je 2003. izvesni Muslim Atajev, poznat i pod nadimkom Seifula, veteran rata u Čečeniji, koji se borio zajedno sa poznatim čečenskim borcem Ruslanom Gelajevim, ubijenim krajem februara 2004. Jarmuk je samo jedna od „jamaata“ (islamskih zajednica) koje su nastale u Kabardino-Balkariji i Karačai-Čerkeziji posle 1996, kao reakcija na otvaranje bivših sovjetskih republika prema spoljašnjem islamskom svetu. Neke od njih su miroljubive, dok su druge proglasile džihad protiv ruskih vlasti. Jarmuk je ubrzo po formiranju optužio ruske vlasti da pokušavaju da isprovociraju etnički konflikt između Kabardinaca i Balkaraca. Većinu članova ove organizacije čine Balkarci, ali ona okuplja i Kabardince, a ima i članova koji su ruske nacionalnosti, što ukazuje da ona nije formirana na etničkim osnovama.
POČETAK: Jarmuk organizacija osumnjičena je za dvadesetak terorističkih napada. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Kabardino-Balkarije, osam policajaca je poginulo, a sedam je ranjeno u sukobima sa Jarmukom. Krajem 2003. Atajev se sreo i sa Šamilom Basajevim, koji je u to vreme boravio u Kabardino-Balkariji. Smatra se da je ova organizacija izvršila napad na stanicu agencije za borbu protiv narkotika u Naljčiku, 13. decembra 2004, kada su četvorica policajaca ubijena, a teroristi uspeli da odnesu više od 200 komada vatrenog oružja. Muslim Atajev ubijen je 27. januara ove godine u Naljčiku, zajedno sa svojom ženom i još sedmoricom terorista (tu akciju specijalaca prenosila je i ruska televizija). Posle njegove smrti smatralo se da je organizacija gotovo uništena, ali su najnoviji napadi u Naljčiku pokazali da je ona u međuvremenu ojačala. Dva dana pre napada na Naljčik, policija je u jednoj raciji otkrila pola tone eksploziva i veću količinu oružja, što je, prema rečima Aleksandra Čekalina, zamenika ministra unutrašnjih poslova, bio siguran znak da se sprema teroristički napad. Šta su teroristi nameravali da učine s tim eksplozivom, može se samo nagađati. Novi vođa Jarmuka postao je Anzor Astermirot, jedan od osumnjičenih za napad na stanicu agencije za borbu protiv narkotika. Ruske vlasti su potvrdile da je on učestvovao u terorističkim akcijama prošlog četvrtka i petka.
USUSEDSTVU: Napad na Naljčik potvrđuje da čečenski teroristi nameravaju da šire svoje akcije i na susedne oblasti. O tome svedoče i nedavni bombaški napadi u Dagestanu i Severnoj Osetiji, kao i u Čečeniji. Odgovor ruskih snaga bezbednosti navodi na zaključak da su ozbiljno shvatile izjave Aslana Mashadova, i da su izvukle neke pouke iz prošlogodišnjeg napada na Nazranj. Ipak, da bi se sprečilo širenje terorizma i nasilnih akcija za postizanje političkih ciljeva, potrebno je i delovanje nevojnim sredstvima, čime se ruske vlasti do sada nisu mnogo bavile. Vojno rešenje, koje je Kremlj do sada praktikovao, osigurava samo nastavak nesigurnosti i nasilja u Kabardino-Balkariji.
Kabardino-Balkarija
Kabardino-Balkarija je mali ruski region sa oko 780.000 stanovnika, koji se graniči sa Gruzijom na jugu, Stavropoljom na severu, Karčaj-Čerkeskom Republikom na zapadu i Severnom Osetijom na istoku. Ona je deo Severnokavkaskog ekonomskog distrikta i ekonomski i naučni centar regiona. Posle više od dva veka borbe protiv tadašnje Otomanske imperije, Rusija ju je anektirala 1827. Posle raspada SSSR, Kabardino-Balkarija je postala autonomni region i deo Ruske Federacije.
Po raspadu Sovjetskog Saveza, kao i drugde na Kavkazu, i u Kabardino-Balkariji došlo je do etničkih sukoba i nacionalnog buđenja. Većinu stanovništva u ovom regionu čine Kabardinci (50 odsto) i Balkarci (deset odsto) i obe grupe su privatile islam. Osim njih najbrojniji su Rusi. U vreme Staljina, Balkarci su delili sudbinu Čečena i Ingušeta, i kao i oni na silu bili deportovani u Kazahstan zbog optužbi za saradnju s nacistima, do 1957. kada im je dozvoljeno da se vrate. Kabardinci, koji su nakon toga postali glavna etnička grupa u ovoj oblasti, prigrabili su sve poluge vlasti po raspadu SSSR i ubrzo ušli u sukob sa Balkarcima oko podele teritorije, jer su Balkarci želeli da formiraju sopstvenu teritorijalnu jedinicu. Zbog toga se ova oblast smatra potencijalno nestabilnom.
Prema ruskim podacima, oko 70 odsto stanovništva je nezaposleno, dok više od polovine živi ispod donje granice siromaštva.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Izbor predsedničkih kandidata ko će im biti potpredsednik jasno ukazuje na to koja se ciljna grupa gađa na izborima. Donald Tramp se opredelio za Džejmsa Dejvida Vensa, mlađeg, belog muškarca koji ne preza od konfrontacija, koji spada u tvrdo jezgro branitelja lika i dela bivšeg predsednika
Više od polovine nevakcinisane dece živi u 31 zemlji koje karakteriše krhko i nestabilno, oružanim sukobima opterećeno okruženje. Tračak svetla je porast broja devojčica koje su se vakcinisale protiv humanog papilomavirusa (HPV)
Prema tumačenju Aleksandra Vulina, Ane Brnabić ili Ivice Dačića jasno je da je posle atentata na Donalda Trampa potencijalna meta predsednik Srbije Aleksandar Vučić jer se i on „zalaže za drugačiji svet i mir u Ukrajini“, jer i njega napadaju „elita“ i "njeni" mediji
Nakon napada Rusije na Ukrajinu u Evropi se rasplamsala diskusija o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka. Postoje argumenti i za i protiv, ali jedan je, čini se, presudan – motivacija mladih ljudi
Za žrtve jučerašnjeg neuspelog atentata na Donalda Trampa, njegov tim skuplja donaciju od milion dolara. Ivanka Tramp i njen suprug Džared Kušner donirali su 10.000 dolara. Sad je najvažnije jedinstvo, rekao je predsednički kandidat Tramp
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!