Piše: Nikola Lunić, konsultant iz oblasti geopolitike i bezbednosti
Predsednik SAD Donald Trump potpisao je 4. jula Zakon o budžetu za fiskalnu 2026. na ceremoniji ispred Bele kuće. Potpisivanje budžeta upravo na najvažniji američki nacionalni praznik predstavlja snažnu patriotsku i političku simboliku, naglašavajući predsednikove poruke o “obnovi američke moći”, “suverenitetu” i “samostalnosti odlučivanja”.
Budžet odbrane SAD za fiskalnu 2026. predstavlja istorijski skok u vojnim izdacima dosežući 961,6 milijardi dolara, što čini povećanje od 114 milijardi dolara ili 13,4% u odnosu na 2025. U standardnom budžetu, Pentagonu je odobreno 848,3 milijarde dolara, ali je Zakonom o budžetskom usklađivanju (Reconciliation Bill), predviđeno još 113,3 milijarde dolara. Taj Zakon predstavlja poseban zakonodavni proces koji omogućava donošenje budžetskih mera uz zaobilaženje uobičajenih pravila Senata, te se može usvojiti prostom većinom (51 glas) umesto uobičajenih 60 glasova. Troškovi koji su predviđeni Zakonom o budžetskom usklađivanju su sistem protivbalističke odbrane “Golden Dome”, brodogradnja, municija, kao i inovacije u odbrambenoj tehnologiji.
Međutim, ukoliko nacionalnu bezbednost sagledavamo u širem kontekstu i u proračun budžeta uključimo i nuklearni program, obezbeđenje granica, obaveštajno bezbednosni sektor, pomoć saveznicima i brigu o veteranima, budžet odbrane SAD za fiskalnu 2026. iznosi oko 1089 milijardi dolara. Ovakvim izdvajanjem, vojni budžet SAD za 2026. predstavlja najveći vojno-bezbednosni budžet u istoriji SAD, ali i najveći u istoriji civilizacije kada se sagledava nominalni, apsolutni iznos. Ukoliko uzmemo u obzir ukupnu količinu resursa koja se koristi za vojnu dominaciju SAD, tehnološke programe, nuklearno oružje i globalnu prisutnost ‒ nijedna prethodna država, imperija ili civilizacija nije imala ni približno takvu razmeru vojne potrošnje.
Ovaj budžet predstavlja prelomnu tačku u američkoj odbrambenoj politici jer se dostiže iznos od bilion dolara namenjen odbrani. Struktura budžeta odražava Trampovu strategiju “mira kroz snagu” i usmerava fokus na tri glavna cilja: ponovno uspostavljanje odvraćanja, obnovu vojske i oživljavanje ratničkog etosa.
STRUKTURA BUDŽETA ODBRANE
Distribucija budžetskih sredstava po vojnim granama pokazuje jasne prioritete Pentagona. Vazduhoplovstvo dobija najveći deo finansiranja sa 216,1 milijardu dolara, a slede Ratna mornarica sa 202,6 milijardi i Kopnena vojska sa 165,6 milijardi dolara. Svemirske snage, kao novi vid vojske, dobijaju 30,1 milijardu dolara, što predstavlja povećanje od 13,1% u odnosu na prethodnu godinu.
Budžet stavlja poseban naglasak na sledeću generaciju tehnologija, uključujući 47 lovaca F-35 (smanjenje prethodnih zahteva), 3,5 milijardi dolara za F-47 lovce sledeće generacije, preko 2,6 milijardi dolara za hipersoničke programe, kao i 13 milijardi dolara za protivraketne i svemirske programe. Značajan deo budžeta (205 milijardi dolara) namenjen je nabavci novih borbenih sistema u svim vidovima Oružanih snaga, dok je 283 milijarde dolara rezervisano za operacije i održavanje. Ovakva raspodela pokazuje balans između održavanja trenutnih sposobnosti i investiranja u buduće tehnologije.
Ovako koncipiran budžet odbrane trebalo bi da donese fundamentalne promene u strukturi i sposobnostima američkih oružanih snaga. Povećanje ljudstva je planirаnо sa ukupno 26.100 novih vojnika kroz sve grane vojske, što odražava neophodnost za ekspanzijom sposobnosti u svetlu rastućih geopolitičkih tenzija.
Modernizacija nuklearnog arsenala sa 62 milijarde dolara predstavlja jedan od najznačajnijih aspekata budžeta. Investicije uključuju razvoj novih platformi za nuklearno oružje poput bombardera B-21 Raider, podmornica klase Columbia i interkontinentalnih raketa Sentinel. Ove investicije se percipiraju kao kritične za održavanje nuklearnog odvraćanja u kontekstu modernizacije nuklearnih arsenala Kine i Rusije.
Inicijativa Golden Dome sa početnim finansiranjem od 25 milijardi dolara predstavlja ambiciozan projekat stvaranja sveobuhvatnog sistema odbrane od balističkih, hipersoničkih i krstarećih raketa. Ovaj sistem koristi kombinaciju zemaljskih, vazdušnih i svemirskih komponenti za zaštitu američke teritorije.
U proširenom shvatanju nacionalne bezbednosti, budžet predviđa i 5 milijardi dolara za obezbeđenje potpune kontrole jugozapadne granice, što predstavlja odgovor na migracije i granične pretnje.
NATO I EVROPSKI IZAZOVI
NATO je u junu 2025. godine usvojio istorijsku odluku o povećanju ciljnog nivoa izdvajanja za odbranu sa 2% na 5% BDP-a do 2035. Ovaj cilj se sastoji od 3,5% BDP-a za osnovnu odbranu i 1,5% za infrastrukturu i dodatne bezbednosne investicije. Usvojeni NATO standard jasno implicira da će za ispunjenje ovog cilja u mnogim zemljama biti potrebne duboke fiskalne reforme, povećanje poreza ili smanjenje izdataka u drugim oblastima, što može izazvati otpor javnosti i političku nestabilnost. Koliko je to složen proces govori i podatak da su do 2024. samo 23 od 32 NATO članice ispunile cilj iz 2014. od 2% izdvajanja.
Budžet odbrane SAD za 2025. čini 3,1% BDP-a, što ih čini jednom od retkih zemalja koje skoro već ispunjavaju osnovni deo novog cilja Alijanse. Sa planiranim budžetom od preko bilion dolara, SAD će biti na putu da dostignu ili čak prekorače novi NATO standard. Ukoliko projektovani BDP SAD za 2026. iznosi od 30156 (Trading Economics) do 31800 milijardi dolara (prema ekonomskim modelima), onda bi budžet odbrane SAD za 2026. mogao predstavljati izdatke na nivou od 3,02% BDP (za višu procenu) do 3,61% BDP (za nižu procenu).
Ministar odbrane SAD Pit Hegset je potvrdio da će budžet postaviti SAD na 3,5% BDP-a za odbranu, što predstavlja primer i za sve ostale članice NATO. Ovakav nivo izdataka čini SAD jednom od retkih zemalja koje praktički ispunjavaju osnovni deo novog NATO cilja od 5% BDP-a, koji treba da bude dostignut do 2035. godine.
Ukoliko neke zemlje ne ispune cilj, a globalne tenzije nastave da se usložnjavaju, onda bi unutar Alijanse moglo doći čak i do pravno različitih tumačenja člana 5. Naime, član 5. Severnoatlantskog sporazuma predviđa da ako se dogodi napad na članicu NATO, svaka članica će poduzeti “one mere koje smatra neophodnim, uključujući upotrebu oružane sile, kako bi obnovila i održala bezbednost severnoatlantskog područja”. Ne treba zaboraviti ni da je Donald Tramp decidno izjavljivao da ne bi automatski branio NATO članice koje ne ispunjavaju obavezu izdvajanja 2% BDP-a za odbranu, što je izazvalo ozbiljne zabrinutosti među saveznicima o budućnosti kolektivne bezbednosti. Sve ovo ukazuje da će novi budžet odbrane SAD predstavljati snažan pritisak na sve članice Alijanse da što pre ispune novi NATO standard izdvajanja jer bi se potencijalno mogle suočiti sa nepredvidljivim posledicama.
GEOPOLITIČKE IMPLIKACIJE
Američki budžet odbrane služi kao ključni indikator njihovih geopolitičkih prioriteta i strateških procena bezbednosnih pretnji. Sa ukupnim izdacima od preko bilion dolara, SAD pokazuju jasnu nameru da održe vojnu superiornost u eri rastuće geopolitičke konkurencije. Trenutni budžet signalizira nekoliko važnih trendova od kojih su fokus na Kinu i odgovor na ruske pretnje najvažniji. Međutim, ne treba zanemariti ekonomske, tehnološke ili fiskalne posledice. Vojni izdaci definitivno imaju kompleksan uticaj na ekonomski rast. Dok kratkoročno mogu stimulisati privredu kroz zapošljavanje i tehnološki razvoj, dugoročno imaju negativne efekte zbog smanjenja ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje ili zdravstvo. Neke studije ukazuju da povećanje vojnih izdataka za jedan posto može smanjiti ekonomski rast čak za devet posto tokom 20-godišnjeg perioda. Pri tome ne treba zanemariti ni fiskalnu situaciju jer povećanje budžeta odbrane na 5% BDP-a bez odgovarajućeg povećanja prihoda može dramatično povećati javni dug SAD koji već prelazi 36 biliona dolara. Procenjuje se da bi se ovakvim izdvajanjima, javni dug mogao uvećati za 2,4 biliona dolara u narednih 10 godina. U tehnološkom kontekstu sa analizama evolucije rata i primeni naučenih lekcija, budžet jasno pokazuje prelazak na vojsku 21. veka sa fokusom na autonomne sisteme i robotiku, kvantno računarstvo i komunikacije, hipersoničko oružje i svemirske sposobnosti.
Značajno povećanje američkih izdvajanja za odbranu imaće dalekosežne posledice i po globalnu arhitekturu bezbednosti. Globalni vojni izdaci su u 2025. godini premašili 2,9 biliona dolara, što predstavlja oko 2,6% globalnog BDP-a i nastavak uzlaznog trenda sa godišnjim rastom od približno 7% u odnosu na prethodnu godinu. Od toga, SAD su imale 31% od globalnih vojnih izdataka, što im sa budžetom za 2026. omogućava održavanje dominantne pozicije. Međutim, takvi globalni trendovi ukazuju na potencijalnu mogućnost nove trke u naoružanju, ovog puta sa Kinom.
U svetlu nedavne izjave kineskog ministra spoljnih poslova Vang Jia da Peking ne može dopustiti da Rusija izgubi rat u Ukrajini jer bi posle toga SAD preusmerile svu svoju pažnju na Kinu, možemo zaključiti da nas u narednom periodu očekuje vojni rivalitet SAD i Kine, uključujući njihove saveznike. Službena kineska vojna potrošnja iznosi 314, ali se realno procenjuje na 471 milijardu dolara, sa karakteristikom 30-godišnjeg uzastopnog povećavanja. Ipak, budžet odbrane SAD za 2026. biće 3,9 puta veći od kineskog i 6,97 puta veći od ruskog, odnosno 2,5 puta veći od zbirnog budžeta odbrana Kine i Rusije za 2026. Ovakvi trendovi nas neizbežno vode ka destabilizaciji međunarodnih odnosa i povećanju rizika od konflikta.
Za Zapadni Balkan, povećana američka fokusiranost na bezbednost može imati pozitivne efekte kroz ojačanu NATO prisutnost i dodatne resurse za stabilizaciju. Međutim, region takođe mora računati na potencijalne posledice globalne trke u naoružanju. Veća regionalna izdvajanja za odbranu imaće negativne posledice na privredni rast, kvalitet života građana i ukupnu stabilnost svih zemalja. Povećana američka ulaganja u odbranu će ultimativno nametnuti novi standard izdajanja Alijanse što će ojačati transatlantske veze, doprineti koheziji savezništva i pružiti dodatne resurse za stabilizaciju regiona.
Budžet odbrane SAD za 2026. kao indikator jasno ukazuje da se svet kreće ka periodu intenzivnije vojne konkurencije, sa potencijalnim implikacijama po globalnu stabilnost i ekonomski razvoj. Balansiranje između bezbednosnih potreba i fiskalnih ograničenja ostaće ključni izazov za kreatore politike u godinama koje dolaze. U takvom geopolitičkom svetu, sa izraženim političkim i vojnim tenzijama, nema prostora za virtuelnu vojnu neutralnost Srbije i njen fiktivni koncept totalne odbrane. Vreme je da u geopolitičkom kontekstu sledimo isključivo nacionalni interes, a ne nametnute nam kremaljske zablude.