Fridrih Merc, lider nemačkih Demohrišćana i pobednik februarskih izbora, rekao je – biće do Uskrsa. I beše do Uskrsa.
U sredu (9. april) su Demohrišćani i Socijaldemokrate predstavili koalicioni sporazum za narednu Vladu. Merc, konzervativac starog kova, milioner i raniji uposlenik investicionog fonda Blekrok, konačno ulazi u Kancleramt.
Osnova dila sa Socijaldemokratama, koje su na izborima doživele istorijski fijasko, jesu pare. Mnogo para. Nemačka će se zadužiti oko bilion (hiljadu milijardi!) kako bi investirala u infrastrukturu i vojnu silu.
„Pred nama je moćan plan s kojim možemo zajednički da pokrenemo našu zemlju“, rekao je Merc na predstavljanju sporazuma. „Nemačka će imati vladu sposobnu da preduzme akciju.“
Druge matematike osim saradnje dve nekada velike tradicionalne stranke i nije bilo. Takva je bila biračka volja, koja je od desničarske Alternative za Nemačku (AfD) načinila drugu najjaču partiju, a dobro je prošla i opoziciona Levica.
Velike žabe
I Demohrišćani i Socijaldemokrate su morali da progutaju pokoju žabu i prekrše više od nekoliko predizbornih obećanja.
Tako je Merc pristao na debelo zaduživanje zemlje iako je u kampanji istrajavao na budžetskoj nuli. Socijaldemokrate će pak morati da pristanu na tvrđu migrantsku politiku.
„Koalicija se odlučila za meki neoliberalni reformski kus koji će obložiti obimnim državnim davanjima“, ocenjuje nedeljnik Cajt. „To je kompromis o kojem je sporazum dve stranke bio moguć. S obzirom na stanje u zemlji i napolju, to i nije najgori mogući kompromis.“
Postignut je i dogovor o raspodeli ministarstava među strankama. Socijaldemokrate dobijaju čak sedam, uključujući i važna Ministarstva finansija i odbrane.
Za Demohrišćane je rezervisano šest resora, pored dva položaja u kancelarskom kabinetu: budućem kancelaru će, naime, pomagati šef kabineta, koji će imati rang saveznog ministra. Osim toga, CDU će po prvi put posle skoro 60 godina preuzeti Ministarstvo spoljnih poslova.
Njihova sestrinska bavarska CSU dobija tri ministarstva, a jedno od njih biće Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Svetsko ludilo
Koaliciju će dočekati još veći domaći i globalni haos od onog koji je vladao pred izbore.
Merc preuzima dizgine dok američki predsednik Donald Tramp luduje sa carinama, što posebno pogađa posrnulu i izvozno orijentisanu nemačku ekonomiju. Već se računa koliki privredni pad će izazvati carinski rat.
Istovremeno, sve se otvorenije govori o tome da Nemačka ni manje ni više nego mora da se spremi za otvoreni rat sa Rusijom – za svaki slučaj.
Prvi čovek vojske (načelnik Generalštaba) Karsten Brojer kaže da Nemačka nije u ratu, ali ni u miru sa Rusijom, već da je u pitanju međustanje.
On je u razgovoru za Dojče vele pobrojao da Rusija remontuje ili proizvodi 1.500 tenkova godišnje i četiri miliona komada artiljerijske municije, te da to ne ide na front nego u depoe. Rusi planiraju da dignu broj vojnika na milion i po.
„Ako sve to povežemo sa Putinovim namerama, koje možemo da izvedemo iz njegovih govora i video poruka (…) to mi jasno govori da je 2029. vreme kada će porast materijala i ljudstva biti do te mere veliki, da će napad na teritoriju NATO-a biti moguć“, upozorava Brojer.
Njegova poruka – Nemačka mora da se pripremi. „Naši proračuni kažu da moramo da dostignemo broj od 460.000 vojnika, uključujući i rezerviste i aktivne vojnike“, kaže on. „Taj potencijal rasta mora da se obezbedi na osnovu nekog oblika služenja vojnog roka, bio on obavezan ili dobrovoljan.“
AfD sve jača
Merc će, kao i prethodnici, morati da bude krizni kancelar. Njegova unutarstranačka rivalka Angela Merkel provela je šesnaest dugih godina na čelu zemlje, i tada su se krize samo ređale – finansijska, dužnička, izbeglička, Bregzit, pandemija.
Socijaldemokrata Olaf Šolc, jedan od najneslavnijih kancelara u istoriji, dočekan je ruskom invazijom na Ukrajinu, a onda su se tu dodali drugi ratovi i povratak Donalda Trampa u Belu kuću.
Čini se da Merca čeka još više nevolja. Tim pre što nema kredit ni ugled nemačke „Mutti“, majčice, kako su od milošte zvali Angelu Merkel. Ona je uživala ogromno poverenje da može da provuče Nemačku kroz sve krize.
Doduše, u njeno vreme se zapatila AfD, sa radikalnim diskursom protiv migranata, NATO-a i „političkih elita“.
Merc niti ima kredita niti ima vremena. Poslednje ankete pokazuju da se AfD izjednačila sa njegovim Demohrišćanima na oko 24-26 odsto podrške.
Često se govorilo da Merc ima četiri godine da povrati poverenje naroda u demokratiju i etablirane stranke. Inače, idući put će možda matematika biti takva da se bez AfD-a ne može.
Ali, mnogo toga nije u Mercovim rukama i zavisi od spoljnih okolnosti. Iz ove perspektive, deluje da bi dobra vest bila ako mandat završi bez velikog rata i zaustavljanjem pada životnog standarda građana.