img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Arhipelag Jugoslavija

Kratka istorija raspadanja

27. јун 2001, 23:10 Aleksandar Ćirić
Copied

Delove Jugoslavije koja se juna 1991, na početku još nezavršenog rasturanja, zvala Socijalistička Federativna Republika (SFRJ) danas vode bivši komunisti, njihovi osuđenici, marionetske vlade, politički autsajderi, guverneri međunarodne zajednice i NATO trupe. Odnekud, najbolje ide bivšim komunistima

Iz perspektive ostataka nekadašnje države, slovenački dvojac Kučan-Drnovšek – od kojih je Janez bio i predsednik predsedništva SFRJ pa, kao takav, otvarao već neki od samita pokreta nesvrstanih u Beogradu – knjiži neuporedivo najbolji saldo iz jubilarne desetogodišnjice raspadanja. Svi ostali mogu okolo da mašu nacionalnim zastavama, prangijaju himnama i obeležavaju nove istorijske datume koliko god im je volja. Uostalom, na najvećem delu ostataka bivše Jugoslavije to su i jedini dobici, ako zanemarimo masivnu mafijaško-političku kriminalizaciju gotovo svih novonastalih eksjugoslovenskih država i sve podrazumevajuće njene posledice.

Franjo Tuđman vlast je predao posthumno i, u tom smislu, dragovoljno: na njegovom mestu predsednika Hrvatske sada je Stjepan Mesić, koga je 1991. na mesto predsednika predsedništva SFRJ instalirao Holanđanin/Evropejac Hans van der Bruk. Kao poslednjeg, ispostaviće se naknadno: „Zadatak je izvršen, Jugoslavija više ne postoji“, glasio je Mesićev izveštaj Saboru nezavisne Hrvatske neki mesec kasnije. Njegov današnji predsednik vlade je Ivica Račan, u ono doba predsednik Saveza komunista Hrvatske i ljubitelj literarnog dela Umberta Eka.

Alija Izetbegović, kome je u jednom trenutku nezavisnost Bosne i Hercegovine bila preča od žrtava koje će u ostvarenju tog cilja pasti sada je u nekoj vrsti političke penzije. Biljana Plavšić, njegova istomišljenica u pogledu broja života koje valja „položiti“ u temelje srpske nacionalne samostalnosti, potom dobrovoljni saradnik zavođenja Dejtonskog mira, čeka na suđenje u Hagu. Psihijatar, pjesnik i guslar Radovan Karadžić od istog se krije po šumama i gorama entiteta. Slobodan Milošević, njihov povremeni mentor, povremeni protivnik – zavisno od toga da li se uživljavao u ulogu „balkanskog kasapina“ ili „garanta mira i stabilnosti“ – čeka na isporuku Međunarodnom tribunalu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, zadnja pošta: Zatvorska jedinica, Ševeningen.

Do juče je izgledalo da se Kiro Gligorov povukao u mirnu političku penziju, odnosno porodičnu i memoarsku dokolicu. Činilo se da je istaknuti dugogodišnji „kadar“ neupokojene SFRJ pronašao formulu za osamostaljenje Makedonije, uprkos grčkoj mrzovolji, starosrpskim, bugarskim i svim drugim radikalnim balkanskim pretenzijama. Politički autsajderi koji su – kao što je Milošević ulazio u savez sa Rusijom i Belorusijom obnavljajući tradicionalno srpsko-kinesko prijateljstvo i socijalizam kao svetski proces – temeljili međunarodni položaj na priznavanju nezavisnosti Tajvanu, a sigurnost sopstvene države na boravišnoj taksi stranih savetnika, posmatrača i trupa, sad se bolno suočavaju sa simptomima gangrenozne balkanizacije.

Ali, Makedonija možda nije poslednja u ovoj kratkoj istoriji raspadanja. Onim što se zove Savezna Republika Jugoslavija sad upravljaju interesna udruženja pod firmama političkih koalicija po različitim osnovama okupljanja, od plemenskog zova krvi, preko mutnih poslovnih interesa u balkanskoj krčmi i principijelnih protivnika prošlosti po svaku cenu, do pragmatičara koji su juče Miloševića održavali na vlasti, noćas ga se odrekli, a jutros bi da ga predaju nekom drugom, ko bolje zna šta je radio i koliko to košta. I tako, posle deset godina, na mestu nekadašnje SFRJ nalazimo desetak celina koje sebe vide kao države, dok su u suštini ono što politički korektan međunarodni vokabular određuje kao Jugoistočna Evropa i „zapadni Balkan“ u boljem, a „bivša jugoslovenska republika“, entitet i protektorat u gorem slučaju.

Početak raspada SFRJ obeležila su dva putujuća cirkusa. U jednom, političkom, Kiro Gligorov, Slobodan Milošević, Momir Bulatović, Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Milan Kučan dogovarali su se, kao, o mogućnostima i načinima opstanka zajedničke države. U drugom, jedni su „srpskim zemljama“ šetali mošti kneza Lazara, a drugi otkopavali kosti žrtava ustaškog/četničkog/komunističkog terora i otkrivali tajne nečuvenih zločina koje su bratski južnoslovenski narodi međusobno sebi činili još od silaska sa drveta, tj. različitog drveća. Usputna – u međuvremenu je u modu ušla reč: kolateralna – posledica još neokončanog nacionaldržavnog oslobađanja bile su stotine hiljada mrtvih, fizički i duševno osakaćenih, milioni izbeglica, proteranih i raseljenih „lica“, ukratko: beskućnika.

To je, najkraće, saldo raspada. Zasluge za to – ili krivica, zavisno od toga kako ko gleda, sviđalo se to nekom ili ne – sada se odmeravaju i raspoređuju u Hagu. Ali, ni poslednja njegova presuda neće učiniti nevinim nikoga od onih koji Ševeningen izbegnu, kao što ni kažnjavanje „najvećih“ neće umanjiti zasluge i odgovornost međunarodne zajednice za tok i ishod raspada SFRJ. Gde god se na prostorima bivše Jugoslavije svet borio za multietničke zajednice nastale su jednonacionalne države, entiteti, etničke federacije i konfederacije; poslednja preostala višenacionalna država je SR Jugoslavija, ali to u ovom kontekstu možda pre treba shvatiti kao razlog za zabrinutost. Dok je na jednoj osuđivala, međunarodna zajednica je na drugoj strani podržavala i priznavala etničko čišćenje. Povratak izbeglica niko ozbiljno ne ohrabruje niti obezbeđuje, ali i ne brine o „višku“ albanskog stanovništva koji se posle bombardovanja 1999. pojavio na Kosovu. Ono je, sad već sasvim izvesno, na putu ka samostalnosti koju će do daljeg obezbeđivati NATO, kao i „opstanak“ Bosne i Hercegovine, Makedonije pa, što da ne, i SR Jugoslavije.

Pa, živeli.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet

Mediji

14.септембар 2025. B. B.

Katastrofalan položaj novinara u Gazi

Osim straha za sopstvenu bezebednost, novinari u strahu i za živote voljenih, a palestinski su izloženi i gladi

Nepal

14.септембар 2025. B. B.

Nova premijerka Nepala: Odgovoriću na zahteve demonstranata za kraj korupcije

„Moramo da radimo u skladu sa razmišljanjem Generacije Z“, rekla je novoimenovana premijerka Nepala Sušila Karki

Energetika

14.септембар 2025. B. B.

Proizvodnja solarane energije u Centralnoj Evropi uvećana šest puta za pet godina

Leto 2025. posebno je izdvojilo Mađarsku, koja je u junu obezbedila čak 42 odsto električne energije iz solara

SAD

14.септембар 2025. B. B.

Otkazi zbog „ismevanja i odobravanja“ ubistva Čarlija Kirka na društvenim mrežama

Pit Hegset, ministar odbrane SAD, naredio je osoblju „da pronađe i identifikuje pripadnike vojske i svaku osobu povezanu sa Pentagonom, koja je ismevala ili je izgledalo da odobrava ubistvo Čarlija Kirka“

Donald Tramp predsednik SAD

Svet

13.септембар 2025. K. S.

Tramp spreman za nove sankcije Rusiji kad ih uvedu NATO članice

„Spreman sam da preduzmem znatne sankcije protiv Rusije od trenutka kada NATO zemlje to budu takođe odlučile i kada sve NATO zemlje budu prekinule da kupuju naftu od Rusije“, napisao je Tramp

Komentar

Pregled nedelje

Vojna parada: Paradero i balansero

Ima li Aleksandar Vučić vojsku? Nešto ponaprednjačenih kadrova sigurno bi u „datom trenutku“ stalo iza svog „vrhovnog komandanta“. Ali šta je sa trupom? Pa ništa – velika većina bi zabušavala, uzela bolovanje, isparila. Oni su tu samo zbog para

Filip Švarm

Komentar

Jovo Bakić naglavačke: Oni jure narod po ulicama

„Jurićemo ih po ulicama“, proricao je Jovo Bakić i mnogi su mu davali za pravo. Sada se dešava obrnuto – naprednjački Šturmabtajlung mlati narod po ulicama, kućama i lokalima. A naša čaršija se dobrim delom gnuša „svakog nasilja“

Nemanja Rujević

Komentar

Samo Srbina njegov navijač bije

Nije nelogično da se malo pribojavaš tuđih navijača kada odeš na utakmicu, pa i reprezentacije. Ali da strepiš da će te tvoji prebiti - to samo u Srbiji postoji

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1810
Poslednje izdanje

Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika

Bes, pendreci i suzavac Pretplati se
Vreme nasilja: Zastrašivanje građana

Naprednjačke bande za razbijanje glava i izloga

Srđan Rončević, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu

Odbrana etike, studenata i autonomije univerziteta

Kako su stotine prosvetara izgubile posao

Monstruozno mešanje karata

Predsednik i leteći automobili

Šta sanjamo, a šta nam se događa

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure