

Prirodna katastrofa
Najmanje 164 poginulih u zemljotresima u Venecueli, više od 25.000 nestalih
Zemljotresi u Venecueli, jačine do 7,5, odneli su najmanje 164 života i izazvali stotine povređenih, uz strah od znatno većeg broja žrtava




Iranski predsednik Mahmud Ahmadinedžad uspeo je da antirasistički skup pretvori u pozornicu za sopstvenu antiizraelsku predstavu, a stotinak zemalja će uprkos tome u petak staviti potpis na neki politički nadasve korektan papir koji osuđuje rasizam i mržnju protiv stranaca
„E sada ću baš da učestvujem na svim međunarodnim konferencijama“, rekao je prkosno Mahmud Ahmadinedžad po povratku iz Ženeve u Teheran, pošto su zbog njegovog prisustva i najavljenog govora neke zemlje otkazale učešće na konferenciji pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija posvećenoj borbi protiv rasizma. Sjedinjene Američke Države, Nemačka, Italija, Holandija, Poljska, Australija, Kanada, Novi Zeland i Izrael bojkotovali su antirasistički skup na visokom nivou, a Češka ga je demonstrativno napustila pošto je Ahmadinedžad ispunio sva očekivanja: u vatrenom govoru „cionistički“ režim u Izraelu prozvao je „brutalnim i najrasističkijim“. On je optužio Tel Aviv zbog „teških zločina“ prema Palestincima – da surovo okupira palestinske teritorije, da je država Izrael nastala pod „izgovorom jevrejske patnje“ za vreme Drugog svetskog rata. Cionizam je „personifikacija rasizma“, rekao je Ahmedinedžad na antirasističkoj tribini, „cionisti i njihovi saveznici“ planirali su rat u Iraku, i tako dalje. Kritikovao je oštro i Savet bezbednosti UN-a, i zapadne države, a posebno SAD, da podržavaju zločin protiv Palestinaca, a za zemlje koje su bojkotovale konferenciju rekao je da su saučesnici Izraela. Delegacije iz islamskih zemalja aplauzom su pozdravile govor Ahmadinedžada, dok su predstavnici zemalja Evropske unije složno napustili salu. Njih su iranski mediji potom okarakterisali kao manjinu i „klovnove koje je angažovao Izrael“.
JAZ: Tako se masovni sastanak državnih delegacija iz čitavog sveta posvećen poštovanju različitosti i ljudskih prava, tj. toleranciji i antirasizmu, pretvorio u manifestaciju jaza i svađe između islamskog i hrišćanskog sveta oko jevrejsko-palestinskog pitanja. Izraelski vicepremijer Silvan Šalom uporedio je Iran sa Hitlerovom Nemačkom, rekao da Izrael nikada neće dopustiti da Iran poseduje nuklearno oružje jer želi da uništi Izrael. Francuski predsednik Nikola Sarkozi optužio je iranskog predsednika da poziva na „rasističku mržnju“, da je pogazio ideale u vrednosti Povelje o ljudskim pravima i pozvao EU da „energično reaguje“. Češka je kao predsedavajuća EU oštro odbacila optužbe da je Izrael rasistička država, a Ahmedinedžad je zapadnim zemljama prebacio da nisu tolerantne i da ne prihvataju drugačije poglede na stvarnost.
Generalni sekretar UN-a Ban Ki Mun je veoma oštro osudio iranskog predsednika zbog toga što je antirasistički plenum u Ženevi zloupotrebio kao platformu za optužbe i nametanje krivice, za širenje razdora i govora mržnje. Manje oštro kritikovao je zemlje koje zbog očekivanog nastupa Ahmedinedžada nisu ni došle u Ženevu, jer „naravno da je lakše sa strane kritikovati naša nastojanja“, ali to ne pomaže univerzalnom stremljenju ka istrebljivanju rasizma. Mnogobrojne diplomate pri Ujedinjenim nacijama takođe su kritikovale odsustvo Berlina i Vašingtona, jer ako neko hoće da se zalaže za nešto, mora prvo da bude prisutan. Amerikanci i Nemci hteli su svojim odsustvom da pomognu Izraelu, ali su time postigli sasvim suprotno.
APSURDNI BOJKOT: Za Nemačku su zbog nacističke prošlosti, holokausta i „moralne obaveze prema jevrejskom narodu“ sva pitanja vezana za Izrael naročito škakljiva, te je donekle razumljivo što je popustila lobiranju izraelskih organizacija da se skup u Ženevi zbog prisustva Amhadinedžada bojkotuje. Takvo držanje je apsurdno, rekao je član nemačkih zelenih Jirgin Tritin, jer na taj način se inicijativa prepušta antisemitama kova jednog Ahmadinedžada, a Nemačka se svrstala u grupu od samo četiri članice EU koje su imale drugačije motive od podrške Izraelu. Tako je Italija odsustvovala, da ne bi morala da sluša kritike zbog toga kako se ophodi prema Romima, rekao je Tritin.
Vašington nije poslao delegaciju u Ženevu upravo da ne bi došao u direktnu konfrontaciju sa Ahmadinedžadom, a samim tim i nekim drugim islamskim zemljama, što bi moglo da ugrozi tek najavljenu promenu politike Baraka Obame prema Bliskom istoku, prema kojoj dijalog treba da zameni dosadašnje zveckanje oružjem. Uprkos antiizraelskim ispadima iranskog predsednika, Vašington i dalje želi direktan dijalog sa Teheranom, rekao je prilično pomirljivo spoljnopolitički portparol Bele kuće Rober Vud. Ipak, ako Iran očekuje drugačije odnose sa međunarodnom zajednicom, moraće da promeni tu „užasavajuću retoriku“.
Sve u svemu, Ahmadinedžad je uspeo da antirasistički skup pretvori u cirkusijadu i pozornicu za sopstvenu promociju, a stotinak zemalja će uprkos tome u petak staviti potpis na neki politički nadasve korektan papir koji osuđuje rasizam, mržnju protiv stranaca i promoviše ljubav među narodima, a naslanja se na konferenciju po tim pitanjima održanu još 2001. u južnoafričkom Durbanu. Skup nije neuspeh, već početak uspeha, rekao je ministar spoljnih poslova Francuske Bernar Kušner, jer godinama pripreman završni dokument nije, doduše, perfektan, ali sadrži skoro sve što su zapadne zemlje želele. Osim zabrane diskriminacije homoseksualaca, što, po Kušneru, ovom prilikom ipak nije moglo da se sprovede.


Zemljotresi u Venecueli, jačine do 7,5, odneli su najmanje 164 života i izazvali stotine povređenih, uz strah od znatno većeg broja žrtava


Rat protiv Irana je do sada najveći Trampov spoljnopolitički promašaj. Potcenio je snagu Islamske Republike. Narušio je savezništvo sa zemljama Zaliva, koje su kroz gorku lekciju utvrdile da Amerika ne može da im garantuje bezbednost. Pokvareni su odnosi sa Izraelom. Svet je zbog intervencije plaćao dramatično višu cenu nafte. Mnogi iranski zahtevi su iznenađujuć lako uvaženi, što potvrđuje da se Trampu žurilo da što pre izađe iz rata u koji uopšte i nije trebalo da uđe


Svega nekoliko sati nakon što su objavljeni rezultati istorijskog referenduma u Velikoj Britaniji, Najdžel Faraž je gostovao u jutarnjem programu ITV. Euforija među 52 odsto Britanaca koji su glasali da izađu iz EU bila je na vrhuncu. Onih 48 odsto koji su bili protiv uglavnom su bili očajni. A onda je Faraž pristalicama Bregzita servirao bombu za doručak. Znate onih 350 miliona funti nedeljno što smo Boris i ja obećavali da ćemo umesto u kasu EU preusmeriti u britanski zdravstveni sistem? E, od toga najverovatnije nema ništa


Izgledno je da će se i neki autsajderi dokopati drugog kruga – najbliži tome su reprezentativci Zelenortskih Ostrva, Konga i Irana. Uspeli su da odole najjačim reprezentacijama i zaslužili da svoju požrtvovanost i hrabrost krunišu plasmanom među 32 najbolje ekipe


Svaki peti građanin Nemačke ne može da priušti nedelju dana odmora, pokazuju podaci nemačkog Zavoda za statistiku. Rast cena putovanja dodatno opterećuje kućne budžete
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve