img
Loader
Beograd, 37°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Izbori u SAD

Između Katrine i Sendi

08. novembar 2012, 03:11 Milan Milošević
KAMPANJA OD ŠEST MILIJARDI DOLARA: Barak Obama i Mit Romni / foto: reuters
Copied

U trenutku kada je prvog utorka u novembru zaključen ovaj broj "Vremena" još su se brojali glasovi u SAD. Međutim, bez obzira na to da li je u Beloj kući Barak Obama ili Mit Romni – pravi vladar u Americi je totalni kapitalizam

To su izbori između Katrine i Sendi, piše nobelovac Pol Krugman u kolumni u „Njujork tajmsu“. Uragan Katrina je 2005. opustošio Nju Orleans i pokazao kako izgleda kad vlada ne može da obezbedi pomoć ugroženima. Sendi je pogodio Njujork i Istočnu obalu, a Obama je pokazao da pomoć vlade može da stigne ugroženim ljudima.

Nemački magazin „Špigl“, međutim, izvlači suprotan zaključak: džakovi sa peskom, jedina efektna zaštita od poplave, nisu bili podignuti oko elektrana, niti oko bolnica, niti oko ulaza u tunele njujorškog metroa – već oko nebodera investicione banke „Goldman Saks“.

„Razorena od strane totalnog kapitalizma, Amerika je već izgubila izbore…“ To nije konstatacija iz ruske „Pravde“ 1953, ni iz naše narodne pesme „Prokleta da je Amerika i sve oko nje…“, već iz nemačkog nedeljnika „Špigl“, koji u temi broja o američkim izborima piše da kultivisani advokat ljudskih prava Obama ne može da promeni ta dva lica političkog sistema, koji više nema mnogo veze s demokratijom, a to ne može ni izuzetno bogati biznismen Romni…

Totalni kapitalizam je, po „Špiglu“, ostavio američko društvo u ruinama i osakatio je vladu. SAD razvijaju oružje koje može da dostigne i razori bilo koju lokaciju na zemlji za jedan sat. U isto vreme strujni vodovi, koje je uragan Sendi pokidao prošle nedelje, vise sa drvenih bandera u Bruklinu, Kvinsu i Nju Džersiju.

Nemci američke izbore vide kao bitku između dobrog Obame i zlog Romnija, ali to je, po „Špiglu“, greška: Amerika je zemlja totalnog kapitalizma. Politički sistem je u rukama velikog biznisa i njegovih lobista. Sistem checks and balances je posrnuo, a perverzni miks neodgovornosti, pohlepe i religioznih zilota dominira javnim mnjenjem.

Pre četiri godine, kad je Obama stupio na vlast, to je izgledalo kao novi početak. Ali, Obama zbog otpora konzervativaca nije uspeo: nije zatvorio zatvor Gvantanamo bej, nije regulisao finansijsko tržište, a ljudi su ostali nemoćni u odnosu na vojsku, banke… A Mit Romni zavisi od onih koje „Špigl“ naziva „Talibanima Zapada“, koji odbacuju sve što karakteriše Zapad – razum, logiku, umerenost – čak i običnu pristojnost, koji tlače žene i presuđuju imigrantima, koji mrze homoseksualce, slabe – i državu.

Bez obzira na to ko pobedi na izborima u utorak 6. novembra, totalni kapitalizam u Americi je pravi vladar i on ima moć da razori tu zemlju, konstatuje „Špigl“ uz naglasak: „Pad američkog carstva je počeo…“

RATNA MAŠINA: Iz Evropske perspektive, nije važno ko će pobediti na tim izborima. Za Evropljane je važna samo spoljna politika, a Obama nije golub, niti je Romni jastreb, konstatuje „Špigl“, dodajući da bi sadašnji američki predsednik radije vodio rat pomoću bespilotnih aviona, umesto pomoću vojnih trupa – kao da je ljudima važno da li ih ubijaju ljudi, ili mašine. Uostalom, demokratski predsednici Hari S. Truman, Džon F. Kenedi i Lindon Džonson bili su ti koji su započeli ratove u Koreji i Vijetnamu. Republikanski predsednici Dvajt D. Ajzenhauer i Ričard Nikson su te ratove završili. A Ronald Regan, koga Evropljani vide kao otelotvorenje zla i apsurdnih aspekata američke politike, samo je izvršio invaziju na Grenadu.

Američki nedeljnik „Tajm“, koji mnogo mirnije analizira u detalje razlike između Obame i Romnija, konstatuje da je, što se spoljne politike tiče, Obama imao posla s ljudima iz administracije Džordža V. Buša, koji smatraju da SAD treba da koriste vojsku za podršku onima koji se bore za demokratiju.

Republikanski senatori Džon Mekejn i Lindzi Graham su ga napadali zato što nije intervenisao u Siriji i zato što je objavio plan o povlačenju iz Avganistana 2014. i što nije bio odlučniji u Libiji prilikom rušenja režima pukovnika Moamara Gadafija. Romni je podilazio konzervativnim elementima u jevrejskoj zajednici iz koje su i neki od njegovih najvećih finansijskih pomagača i prebacivao je Obami da potcenjuje Izrael. Takođe je optužio Obaminu administraciju da je pogrešno vodila pobune koje su izbile na Bliskom istoku.

Što se tiče Irana, Romni je pokušavao da zvuči tvrđe od Obame, a da to ne izgleda kao da su SAD rešene da krenu u rat. Obama je, pak, postepeno menjao retoriku zalažući se za sankcije protiv Irana, ne isključujući pritom upotrebu sile.

Romni, koji želi da poveća izdatke za odbranu, nakon što su ga demokrate napadale da se zalaže za produženo učešće u ratu, ipak je izjavio da bi povukao vojsku iz Avganistana na osnovu istog plana kao i Obama. I Rusiju je jednog trenutka označio kao američkog neprijatelja broj jedan, pa ga je Obama podsećao da je hladni rat okončan pre 20 godina.

EKONOMSKA ENIGMA: Magazin „Tajm“ piše da je glavna briga američkih birača ekonomija, a da su Obama i Romni imali zapravo malo toga da kažu o kratkoročnim koracima za rešavanje krize – pre svega o visokoj nezaposlenosti i o podivljalom tržištu nekretnina.

Obama naglašava da vlada treba da igra značajnu ulogu u podsticanju ekonomskog rasta. Da bi se to ostvarilo, ekonomiji su potrebni obrazovani i obučeni radnici, obnovljeni putevi, mostovi, pruge, luke i najmodernija tehnologija. To znači da vlada mora da troši novac za izgradnju škola, autoputeva, da pomaže izgradnju solarnih elektrana. Pozvan je u pomoć Frankiln Delano Ruzvelt: Ako ste uspešni, neko vam je pomogao.

Romni, za koga kažu da je izdašno pomognut od strane Volstrita, nasuprot tome ponavlja neoliberalnu mantru: „Biznis nije neprijatelj, već prijatelj koji donosi posao, plate i porez potreban državi za brigu o siromašnima i nacionalnu odbranu.“ Naglašava da vlada treba da se skloni s puta vlasnicima kapitala, da manje troši, manje reguliše i manje oporezuje.

Obama i Romni se ne slažu oko toga koliko federalna vlada treba da odreže poreza i ko treba da ih plati. Obama bi podigao nivo oporezivanja, a Romni bi poreze smanjio. Obama bi povećao poreze za višu klasu, a Romni bi smanjio poreze za višu klasu, ali bi ih povećao za najsiromašnijih 25 odsto poreskih obveznika koji zarađuju manje od 20.000 dolara godišnje.

„Tajm“ piše da po dosadašnjim računicama nijedan kandidat ne bi balansirao federalni budžet u naredne četiri godine. Budžetski plan koji je predložio Romnijev saradnik i kandidat za potpredsednika SAD Pol D. Rajan ne bi bio balansiran do 2038. godine. Obama je predložio paket za podsticanje zapošljavanja prethodne jeseni, ali je Kongres prihvatio samo njegov manji deo, a blokirao ostalo.

Što se tiče nekretnina, Obama je preduzimao mere koje je mogao bez Kongresa u kome republikanci imaju većinu, kako bi olakšao da 14 miliona vlasnika kuća koje često manje vrede nego što iznosi njihov dug, refinansira svoje kredite. Taj delimični program može da pomogne oko milionu kućevlasnika.

Američka savezna vlada ima dugoročni budžetski problem – više od 40 centi od svakog dolara koji ona potroši odlazi na penzionere, najviše za zdravstvenu zaštitu i socijalno osiguranje, a pošto baby boom generacije stare, pošto se povećava broj pacijenata, a i cena po pacijentu raste, to će taj deo „pite“ u narednom periodu uvećavati po stopi od šest odsto godišnje.

Konzervativci su proširenje socijalnog osiguranja poredili s događajima u Petrogradu 1917, a Romni predlaže najveće kresanje upravo u vladinom programu za medicinsku negu nemoćnih i siromašnih i pomeranje granice za penzionisanje na 67 godina. U „Tajmovom“ poređenju ispada da Romni nije libertarijanac, a da Obama nije socijalista. Između toga njihove politike se prilično razlikuju.

Meksička ograda od 3200 kilometara

Jedan izborni spor asocira na stari rasni sukob i tiče se promene etničkog miksa u američkom melting potu. Romni i Obama se razlikuju u odnosu prema 11 miliona ljudi koji u SAD borave ilegalno. Šest i po miliona dolazi iz Meksika, a još dva miliona iz drugih delova Latinske Amerike. Obamina administracija ne samo da je sporo sprovodila svoj plan da veći deo tih ljudi dobije američko državljanstvo već je deportovala rekordni broj ilegalaca i kažnjavala kompanije koje zapošljavaju imigrante bez radne dozvole. Doduše, Obama je naredio da se zaustavi deportacija mlađih ljudi koje su roditelji doveli u SAD.

Republikanci se zalažu za strožu kontrolu granice i za deportaciju imigranata.

Neki od njih se pak boje da tvrd stav prema imigraciji može u narednim godinama da od republikanaca otuđi glasače koji govore španski. Rik Peri, guverner Teksasa, u kome su belci sada manjina, o tom pitanju ima, na primer, mekše stavove među republikancima. Drugi naglašavaju da je Zakon o imigraciji, koji je potpisao Ronald Regan, doneo amnestiju za oko 2,7 miliona ilegalnih stanovnika SAD i da je uvećao demokratsko biračko telo. U predizbornom periodu bila se prava bitka između pojedinih NVO aktivista i vlasti pojedinih država koje su komplikovale način na koji imigranti, pa i oni za koje se samo sumnja da nisu regulisali status državljanina, mogu da se registruju kao birači.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet
Kina i Amerika

Odnosi Kine i Tajvana

17.jul 2026. M. L. J.

Ratne vežbe: Kina u pustinji gradi repliku tajvanskih institucija i američkih baza i vežba na njima

Kineska vojska izgradila je repliku američkog razarača u pustinji kako bi vežbala gađanje brodova koji predstavljaju okosnicu mornarice SAD

Tramp

Donald Tramp

17.jul 2026. Nenad Krajcer (DW)

Vanredno obraćanje Donalda Trampa: Lov na kineske veštice umesto rešenja za Iran

Tramp je u obraćanju naciji ponovo govorio o navodno pokradenim predsedničkim izborima iz 2020. godine i podacima 220 miliona birača, za šta je optužio Kinu

Italija, srušeni most

Italija

17.jul 2026. Kristine Auerbah (DW)

Ko je odgovarao za rušenje mosta u Đenovi: Osam godina čekanja na pravdu za 43 mrtvih

Četrdeset tri života izgubljena, stotine ljudi raseljeno i osam godina čekanja na odgovore. Posle pada mosta Morandi u Đenovi sud je konačno izrekao prve kazne koje među bližnjima žrtava izazivaju pomešana osećanja

Tramp na zlatnom dolaru

SAD

17.jul 2026. I.M.

Tramp dobija zlatni dolar: Prigodni novčić već izazvao podsmehe na mrežama

Američka kovnica počela je izradu zlatnog dolara sa likom Donalda Trampa povodom 250. godišnjice nezavisnosti SAD. Novčić je odmah izazvao podeljene reakcije – dok ga pristalice predsednika vide kao simbol njegovog uticaja, kritičari se na društvenim mrežama sprdaju na njegov račun

Italijanski policajac posmatra grafit na zidu katedrale u Palermu na kom je prikazan Mateo Mesina Denaro, jedan od organizatora najtežih ubistava sicilijanske mafije.

Italija

16.jul 2026. I.C.

Italija donela zakon kojim deca iz mafijaških porodica dobijaju priliku za drugačiju budućnost

Deca i mladi koji su odrasli u mafijaškim porodicama dobiće priliku da se odvoje od organizovanog kriminala novim zakonom koji je donet u Italiji, a koji ima za cilj da zaustavi međugeneracijsko regrutovanje u mafiji

Komentar
Paunović

Pregled nedelje

Nepodnošljiva lakoća bezosjećajne gluposti

Zašto ministarka Snežana Paunović još nije smenjena? Šta to govori o njoj, režimu i Srbiji

Filip Švarm
Brankov most

Komentar

Prebijanje Vladimira Arsenijevića: Zlo ispod mosta

Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Velin Milić u paradnoj uniformi prima orden od Aleksandra Vučića

Pregled nedelje

Mafijaški rat u doba naprednjaka

Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1854
Poslednje izdanje

Intervju: Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Pobeda je sigurna Pretplati se
Intervju: Vladimir Arsenijević, pisac

I dalje slobodno da šetam Beogradom

Intervju: Rodoljub Šabić

Da li bi nas napadali da smo partijski vojnici

Portret savremenika: Milan Ostojić Sandokan

Posledice i žrtve metastaze sistema

Mundijal i mi

“Pajserisana” Srbija na fudbalskoj margini

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure