
SAD
Kraj romanse: Nameri se Mask na Trampa
Prošao je period ljubavi između najmoćnijeg i najbogatijeg čoveka na svetu, Donalda Trmpa i Ilona Maska. Perje leti na sve strane
Gafovi, što slučajni što namerni, nisu jedino Berluskonijevo nasleđe. Njegov preduzetnički i politički angažman praćen je serijom ne samo skandala već i veoma ozbiljnih sudskih procesa. Kao čelnik parlamentarne većine, a potom i kao čovek izuzetne moći i uticaja, uspeo je da italijanski parlament pretvori u pravnu službu svojih firmi i agencija
Činjenica da je Silvio Berluskoni konačno i neopozivo umro mogla bi da bude odličan predložak za još jedan (poslednji?) vodvilj velikog majstora ovoga žanra, koji je tokom svoje duge političke karijere pretvorio Italiju u pozorišnu scenu namenjenu izvođenju lakih komada “sa pevanjem i prangijanjem”. U Silvijevoj režiji čak bi i njegova sopstvena smrt bila dovedena u sumnju. Prvo bi njegovi advokati osporili validnost potvrde o smrti jer je potpisana od strane politički pristrasnog lekara, onda bi ova difamacija postala predmet diskusije raspirivane preko Berluskonijevih medija, sa težištem na tvrdnji da su komunisti svuda oko nas, a potom bi došlo i do sudskog spora. Predmet tužbe bilo bi nanošenje moralne i materijalne štete čoveku koji je sav svoj život uložio u temelje italijanskog društva i države, te njihovog obostranog prosperiteta. Sudije koje bi izrazile sumnju u osnovanost tužbe bile bi svrstane među “crvene toge” koje su zna se već pod čijim uticajem.
Na kraju, kada bi, nakon nekoliko meseci razvlačenja zbog neodazivanja svedoka, bolesti advokata, sumnje u pristrasnost sudija, proces konačno počeo, ispostavilo bi se da je glavni svedok u ovom postupku, narečeni građanin S.B., iz objektivnih razloga i za večna vremena lišen mogućnosti da se pojavi pred sudom. Slučaj bi ostao da visi u vazduhu i čeka zastarenje, tako da presude o tome da li je Silvio živ ili mrtav ne bi bilo. Njegov duh bi za to vreme boravio u limbu (tamo gde su svi gresi i sve vrline pod znakom pitanja), zadovoljno se smeškajući, uveren da mu je i ovaj štos odlično prošao i da se publika silno zabavila.
Upravo takvo stanje potpune neodređenosti prema onome što je Berluskoni doneo i odneo Italiji i njenim građanima, karakteriše i odnos prema preminulom državniku koji je tokom svoje tridesetogodišnje političke karijere ostao zapažen po mnogo čemu. Osnovno je to da je prvi političar koji je u uštogljeni politički ambijent utkao notu privatnog i nekonvencionalnog, što ga je veoma približilo prosečnom italijanskom biraču sklonom komedijašenju. Takođe, on je bio prvi italijanski političar koji je državu i njene organe uključio u svoj privatni biznis. “Država to sam ja” zemenjeno je sa “Država je moja firma”.
DOLAZAK KAVALIJEREA
Lik Silvija Berluskonija se na italijanskoj političkoj sceni pojavljuje u momentu kada se ona našla u stanju skoro potpune devastacije, nakon što je grupa milanskih tužilaca i sudija otkrila široku korupcionašku mrežu u koju su bili upleteni vodeće ličnosti nekoliko političkih partija i visoki činovnici u državnoj strukturi, naročito u resoru tajnih policijskih polova. Ogromna institucionalna praznina koja je stvorena nestankom vodećih političkih protagonista i pretvaranjem nekih institucija (pre svega Parlamenta) u jatake deklarisanih korupcionaša, tražila je popunu oličenu u čoveku čistih ruku. Ispostavilo se da je mladi milanski preduzetnik, koji je zbog svojih značajnih privrednih dostignuća još 1977. odlikovan Ordenom rada od kada mu je i ostao nadimak Kavalijere, idealan prototip političara za kojim je vapila tadašnja italijanska javnost, zgađena nad truležnim ostacima sistema vlasti koji je pucao po svim šavovima.
Berluskoni u januaru 1994. ulazi u politiku, odnosno “izlazi na teren”, što će posle postati njegova omiljena fraza iz navijačkog vokabulara, pošto je, osim vlasništva nad nekoliko građevinskih kompanija, agencija i televizija, bio u posedu i veoma uspešnog fudbalskog kluba Milana. Ima li idealnijeg čoveka koji će okrenuti novu stranicu italijanske političke istorije pod nazivom Druga republika, gde će sve prekonoć postati i čistije i transparentnije i moralnije nego što je do tada bilo? Čak i da je postojao takav neko, osim Silvija Berluskonija, on bi, uz pomoć svojih televizija, uspeo da birače ubedi u suprotno.
U januaru 1994. osnovao je svoju prvu stranku, Forca Italija, čiji se naziv, samo u operativne svrhe, može prevesti kao “snaga Italije”. U stvari, ovo je poklič bodrenja kojim se podstiče posustala momčad nekog sportskog ili bilo kog drugog tima da krene u ponovni napad, da ne klone duhom. Hajdemo napred, u pobede, u bolji život, u slavu koja nam je nadomak ruke! Ko bi odoleo ovakvom pozivu, ojađen i razočaran nakon mora skandala u koje je bila umešana prethodna politička nomenklatura? Berluskoni pozicionira svoju politiku na desni centar i pod svoje okrilje privlači Severnu ligu (Lega nord), separatističko nacionalističku stranku Umberta Bosija, i Socijalni pokret Italije (MSI, kasnije AN tj. Nacionalna alijansa), nastavljača i promotera italijanskog neofašizma pod vođstvom Đanfranka Finija. Na izborima u maju 1994. koalicija odnosi ubedljivu pobedu nad levim centrom, što Berluskonija dovodi na čelo italijanske vlade.
BERLUSKONIZAM
Sve ono što će uslediti tokom njegova tri mandata (maj 1994. – januar 1995; jun 2001. – maj 2006. i maj 2008. – novembar 2011) kroz njegovu političku delatnost kao premijera, poslanika opozicije, predsednika Evropskog saveta (2003) i kao javne ličnosti koja je stajala u senci mnogih političkih odluka i kombinacija, biće u svetskoj i domaćoj štampi nazvano berluskonizmom. To je bio specifičan konglomerat nasrtljivog ali optimističnog populizma, levantske lukavosti, preduzetničke efikasnosti, neosetljivosti na javne kritike, šeretluka i “lapsuzluka”, začinjenih prepotentnim latinskim mačizmom, što je sve zajedno predstavljalo primamljivu vašarsku šećerlemu koju je ovdašnje biračko telo sa zadovoljstvom konzumiralo. “I vi jednog dana, uz malo snalažljivosti i dobre volje, možete biti isto što i ja”, poručivali su Berlsukonijevi mediji koji su, veoma primamljivim platama i honorarima, uspeli da pred svojim kamerama okupe veoma cenjena televizijska lica sa državnih medija. Kako se berluskonizam sve više širio kao pogled na svet, raspirivan posredstvom njegovih televizijskih kanala, to se i otpor produbljivao. Iz sfera političkog preselio se u sfere moralnog, što je nešto veoma slično ovome što se dešava u Srbiji danas. Ali, ukoliko moralnost treba dokazivati pred sudom, mala je šansa da ona bude i potvrđena. Berluskoni je to odlično znao.
S vremenom, zahvaljujući svojim neverovatnim gafovima i šegačenjem tokom zvaničnih domaćih ili međunarodnih događaja, Berluskoni je sve više služio za podsmeh stranoj štampi, što je umnogome narušilo i ugled zemlje koju je predstavljao. Tako je čak i uredništvo “Fajnenšel tajmsa” osetilo potrebu da u novembru 2011. objavi tekst pod naslovom “U ime Boga i Italije, odlazi” (već jednom). Tekst je bio motivisan jednom neodgovornom Berluskonijevom izjavom o tome da je, usred međunarodne ekonomske krize, Italija jedna bogata država o čemu svedoče “prepune kafane i izletišta”. To je bila samo jedna od neodmerenih izjava koje su prikrivale pravo ekonomsko stanje u zemlji i njeno finansijsko posrnuće. Italija je bila poslednja zemlja Evropske zajednice koja je uspela da se izvuče iz recesije s kraja prve decenije ovog veka. I to samo delimično i uz veliku pomoć sa strane.
Prošao je period ljubavi između najmoćnijeg i najbogatijeg čoveka na svetu, Donalda Trmpa i Ilona Maska. Perje leti na sve strane
U snažnom ruskom napadu balističkim raketama i dronovima na Kijev poginule su najmanje četiri osobe
Prioritet imaju sistemi dalekometnog oružja, odbrana od napada iz vazduha i mobilne kopnene jedinice, a dogovor biće na dnevnom redu samita NATO
U parlamentu Bugarske je izbila tuča zbog odluke da se zemlja pridruži evrozoni. Deo poslanika pozvao je pristalice očuvanja nacionalne valute leva da blokiraju narodnu skupštinu
U čemu se sastoji delotvoran otpor totalitarizmima i falsifikovanju sećanja? Srđa Popović je ukazivao na srpski primer. Otpor falsifikovanju prošlosti sastoji se u stvaranju simbola koji nas ponovo povezuju i koji deluju kao pesak koji smo bacili u zupčanik falsifikatorske mašinerije. Otpor je u podsećanju na to kakva je stvarnost i u ponovnom uspostavljanju zajedničkih tačaka
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve