Za „Vreme“ iz Podgorice
Pobjeda prozapadne Crne Gore nad prijetnjama koje dolaze iz Moskve, siguran put zemlje ka EU i NATO-u, tako su strani mediji opisivali devete zaredom osvojene izbore vladajuće Demokratske partije socijalista održane u nedelju. Mahom bez pominjanja izbornih neregulanosti, (ne)spovođenja zakona, zloupotreba državnih para, korupcije…
Milo Đukanović, politički kameleon koji na vlasti opstaje već skoro tri decenije, koji je u međuvremenu bio i srpski nacionalista i Jugosloven i borac za nezavisnu Crnu Goru i ruski partner, igrao je na kartu NATO-a i dobio.
Pokazao je i dokazao Zapadu da samo sa njim na čelu Crna Gora ulazi u NATO i pravi odstupnicu od viševjekovnog prijateljstva sa Rusijom, šaljući poruku da je to važno i za region zbog „rastućeg uticaja Moskve“.
Iako je na dan izbora preživio „pokušaj državnog udara“, tako provladini mediji nazivaju čudno hapšenje bivšeg komandanta srpske Žandarmerije Bratislava Dikića i još 19 srpskih državljana osumnjičenih za terorizam, Đukanoviću će ovog puta ipak biti potrebno više napora (alhemije) da obezbjedi i formira stabilnu većinu sa kojom bi mogao da vlada do sljedećih izbora, redovno planiranih za 2020.
Sa silnom predizbornom mašinerijom i uz popriličnu podršku državnih organa i budžetski sredstava, Đukanović je uspio da dođe do nešto više od 40 odsto glasova. Uz prilično izvjesnu koaliciju sa manjinskim strankama, Hrvatima, Albancima i Bošnjacima/Muslimanima, to će biti taman dovoljno za 41 mandat, koliko je neophodno za većinu u skupštini. Kako su neki komentarisali na društvenim mrežama – ako neko dobije temperaturu, pade Vlada.
POSTIZBORNI OTPOR OPOZICIJE: Opozicija je prvi put u istoriji višestranačkih izbora od 1991. godine jedinstveno odlučila da ne prizna izborne rezultate, što dodatno komplikuje političku situaciju u državi koja ni prije izbora nije pokazivala naznake izlaza iz krize koja je počela još glasanjem za povjerenje vladi u januaru ove godine.
Potez opozicije nije bio očekivan nakon mlake, skoro pomirujuće reakcije u nedelju uveče nakon što su se zatvorila birališta.
Sada opozicija razrađuje nekoliko mogućih scenarija kako bi takva odluka, osim političke poruke, dobila kakvu-takvu pravnu težinu.
„Samo jedinstveno djelovanje opozicije sada može biti odgovor na ovo što se mjesecima događa u državi“, kaže za „Vreme“ Marko Milačić, publicista i aktivista u građanskom pokretu „Otpor beznađu“ i dodaje da je Đukanović ponovo pokazao da se neće tako lako odreći vlasti u kojoj učestvuje još od 1989. godine, ali činjenica da sad njegova vlada zavisi od malih etničkih partija govori da je u Crnoj Gori zaista započeo proces koji će označiti kraj njegove ere.
„To je nezaustavljivo. Da li će to biti danas ili za dvije godine, i u njegovoj partiji su svjesni da neće moći da vladaju dovijeka“, objašnjava Milačić osvrćući se na stanje u zemlji u kojem se, kako kaže, ekonomsko i socijalno propadanje dru-štva nastavlja, te da „samo udružene opozicione snage bez obzira na nacionalne i druge razlike mogu biti odgovor i izlaz“.
Zvaničnik opozicione koalicije Ključ Nedeljko Rudović kaže da opozicija čvrsto stoji pri odluci da ne prizna izbore koji su bili sve samo ne fer i demokratski, te da „nećemo i ne možemo da priznamo ove izbore koji su, kako i vladajući DPS tvrdi, održani u uslovima državnog udara“, tj. hapšenje Dikića i grupe srpskih državljana koje crnogorsko tužilaštvo sumnjiči za terorizam, pokušaj zauzimanja državnih institucija pa čak i lišavanje slobode lično Đukanovića.
Opozicija traži da se formira ekspertska komisija koja će ispitati sve okolnosti koje su dovele do hapšenje Dikića, prije svega ko stoji iza tog, za njih insceniranog pokušaja državnog udara. U komisiji, kako tvrdi opozicija, trebalo bi da se nađu i međunarodni stručnjaci. Za svaki slučaj.
Rudović, međutim, kaže da su bez obzira na konačni ishod, ovi izbori samo produbili duboku političku krizu u zemlji koja traje već mjesecima: „Nikad izbori nisu bili neregularniji. Nikad više opozicija i civilni sektor nisu prikupili i proslijedili tužilaštvu dokaza, snimaka, dokumentacije o kupovini glasova od strane vladajućeg DPS-a. Da ne pominjemo inscenirani državni udar.“
MANJINSKA VLADA MANJINA: Iako je vladajući DPS još u ponedeljak proglasio pobjedu na izborima i najavio skoro formiranje nove crnogorske vlade, četvrte od kada je država 2006. glasala za nezavisnost, na zvanično proglašenje izbornih rezultata od strane Državne izborne komisije će se izgleda pričekati. U komisiji, koja u trenutku kada ovaj tekst odlazi u štampu još nije ni saopštila zvaničnu izlaznost na izborima, sjede i opozicioni predstavnici čiji su glasovi potrebni da bi se izborni rezultat učinio zvaničnim.
Potez koji razmatraju četiri opozicione partije koje su na izborima osvojile ukupno 40 mandata – proruski savez Demokratski front, građanska koalicija Ključ, nedavno osnovana Demokratska Crna Gora i bivši dugogodišnji Đukanovićev saveznik Socijaldemokratska partija – jeste da ponude manjinskim partijama da zajedno formiraju vladu.
Po tom scenariju, doduše vrlo malo izvjesnom, opozicija bi podržala kabinet koji bi formirali Albanci, Bošnjaci i Hrvati, odnosno ponudila podršku za njihovu manjinsku vladu.
U mogućnost da Crna Gora dobije premijera koji je Hrvat, Albanac ili Bošnjak ne vjeruju mnogo analitičari u Podgorici koji tvrde da će se tri partije „kao prirodni partneri“ trenutne vladajuće elite ipak prije odlučiti za Đukanovića.
Politički analitičar Zlatko Vujović kazao je lokalnim medijima da su razlike između manjinskih partija i dijela opozicije (misleći prvenstveno na anti-NATO Demokratski front) u ovom trenutku previše velike da bi bilo realno da se dogovore o formiranju nove vlade. Crnogorskoj agenciji MINA on je rekao da je „tako nešto moguće jedino ukoliko bi uticajni centri van Crne Gore, koji imaju snažan uticaj na te partije, eventualno promijenili odnos prema koalicionoj vlasti
DPS-a sa manjinama“.
VLADA NACIONALNOG JEDINSTVA: Treća opcija, o kojoj crnogorske opozicione partije za sada nerado govore i zvanično i nezvanično, jeste mogućnost da se njihovi predstavnici nađu u sedmoj po redu vladi koju bi vodio Đukanović.
Za mnoge poznavaoce prilika i lokalne analitičare upravo je to ključno pitanje – da li će Demokratska partija socijalista pokušati da napravi širu koaliciju i da li će uspjeti u tome ukoliko se za to odluči, ili će imati minimalnu koaliciju čije će funkcionisanje obilježiti „snažni ucjenjivački kapacitet malih članica“.
O takvoj „vladi nacionalnog jedinstva“ se dosta spekulisalo u crnogorskim medijima i prije izbora, posebno nakon što je Đukanović u aprilu ponudio pet mjesta predstavnicima tri opozicione partije koje se smatraju građanskim i umjerenim.
Ta privremena vlada nije se mnogo isplatila Đukanoviću, posebno nakon nekoliko afera koje su opozicioni ministri otvorili ili inspirisali, ali je dobila snažnu podršku prije svega delegacije EU u Crnoj Gori i američke ambasade u Podgorici.
Zato mnogi i sada vjeruju da je ideja široke vlade u kojoj će biti mjesta i za manjinske partije i dio opozicije izvjesna opcija.
NATO I RUSKI DOLARI: Đukanović i njegova partija za sada ne pokazuju znakove zabrinutosti zbog odluke opozicije da ne prizna izbore i ponudi malim etničkim partijama da zajedno pokušaju da ga izbace iz igre.
„Nije bilo jednostavno, velika sila se upregla protiv malene Crne Gore, ali zahvaljujući vama smo uspeli“, rekao je Đukanović svojim pristalicama odmah nakon nedeljnih parlamentarnih izbora.
Njegova partija kaže da je pobjeda u nedelju bila ubjedljivija i značajnija jer je DPS samostalno osvojio više glasova nego na ranijim izborima kada je nastupao u širim koalicijama, duplo više od drugoplasiranog.
„Građani Crne Gore su opet mudro i promišljeno odabrali stabilnost, prosperitet i evropske vrijednosti za sebe i svoje porodice“, kaže se u DPS-u. Kampanja koju su vodili snažno se oslanjala na promociju lika i djela lično Đukanovića a ne partije, sa promotivnim spotovima u kojima se isključivo pojavljivao crnogorski premijer, ali još više na dokazivanje da će proevropska i NATO budućnost Crne Gore biti ugrožena ako na vlast dođe opozicija.
Vladajuća partija, ali i Đukanović, nisu propustili niti jedan promotivni skup ili pojavljivanje u medijima da dokažu kako je samo DPS garant da će Crna Gora završiti u decembru prošle godine započeti pristupni proces ulaska u NATO.
Sve to, u slučaju da opozicija dođe na vlast, govorili su u Đukanovićevoj stranci, može biti dovedeno u pitanje zbog pokušaja zvanične Moskve da se umiješa i ishod crnogorskih izbora.
Indirektne optužbe na početku izborne kampanje da Rusija finansira opozicioni Demokratski front postale su otvorene samo nekoliko dana pred glasanje kada je Đukanović kazao da se opoziciji „oči samo malo otvore kada vide omamljujuću boju ruskih dolara“.
„Zašto to rade? Da bi oni nemoralno i nezasluženo, nametnuto iz vani, došli na čelo Crne Gore protiv čije su obnove i razvoja udarnički radili svih 25 godina. Da bi pokupili mrvice sa ruskog stola odakle se plaća njihova izdaja Crne Gore“, rekao je Đukanović na predizbornoj promociji 10. oktobra.
DI ĆE MUVA NA MEĐEDA: Opozicioni Front je, na drugoj strani, u više navrata optužio SAD da se miješaju u unutrašnje političke odnose u Crnoj Gori, posebno nakon posjete Crnoj Gori zamjenika pomoćnika državnog sekretara Hojta Brajana Jia i zvaničnih razgovora sa državnim vrhom i liderima dijela opozicionih političkih stranaka.
„Đukanović je krenuo na Rusiju, muva je krenula na međeda… On je 2005. godine tražio 300 miliona eura pomoći od Rusije za crnogorski narod i za crnogorsku privredu“, odgovorio je Front Đukanoviću aludirajući na njegove dugogodišnje bliske odnose sa Moskvom i nekim od ruskih oligarha, prije svega Olegom Deripaskom, koji je bio značajan investitor u Crnoj Gori do 2012. godine.
Ali u tom sukobu i nije bilo gubitnika – Đukanović je u stranim medijskim izvještajima nakon izbora proglašen čuvarom prozapadne ideje na samo u Crnoj Gori, nego i u regionu, dok je dio opozicije okupljen u Demokratskom frontu dobio skoro 22 odsto glasova na platformi „Crna Gora je važna Rusiji“ i njenoj ideji o jedinstvu među panslovenskim državama.
Možda više od mogućeg ishoda izbora, postizborne kombinatorike partija i ko je, a ko nije kupovao glasove za račun DPS-a, crnogorsku javnost je zanimalo ko je general Bratislav Dikić i kojim poslom je stigao u Crnu Goru, jer su tek malobrojni „progutali“ zvaničnu verziju događaja o navodnom planiranom terorističkom napadu u Podgorici.
Komentatori na društvenim mrežama već danima kuju teorije da li je Dikoviću podmetnuto ili je angažovan po nalogu „nekoga u Beogradu“ da se pričom o navodnom napadu pomogne pobjeda Mila Đukanovića.
Vijest da se u Podgorici spremao „državni udar“, ali da ga je policija osujetila i spasla državu, u subotu veče uoči izbora objavili su glasnogovornici partije crnogorskog premijera – nekada državni list „Pobjeda“ i crnogorska podružnica Pink televizije.
Policija je sjutradan potvrdila hapšenje 20 srpskih državljana kod kojih je navodno pronađena velika količina oružja i municije. I tužilaštvo se ubrzo javilo da saopšti da su Dikić i ekipa planirali da „za račun nekih partija“ zauzmu državne institucije i uhapse Đukanovića. Tužilaštvo doduše više nije pominjalo ni oružje ni municiju.
Desetine policijskih automobila pod rotacijom i sirenama besomučno su patrolirale Podgoricom nakon tog hapšenja, a policijski šefovi su nekoliko puta ponovili da neće dozvoliti „napade na državu“.
Opozicija tvrdi da su to bili očiti pokušaju da se zaplaše opozicioni glasači, ali i da se neodlučnima sugeriše da će država biti ugrožena ako ne budu glasali za DPS.
Vijesti o navodnim vezama bivšeg komandanta Žandarmerije sa crnogorskim policijskim zvaničnicima preplavile su društvene mreže, kao i podatak da ga je još 2010. godina vlada angažovala da obučava kontroverznu specijalnu jedinicu policije.
Upadljiva je bila potreba crnogorskih zvaničnika da pokažu kako, iako je Diković bio visoki policijski oficir, zvanični Beograd nema nikakve veze sa navodnim pokušajem državnog udara.
Tu teoriju najviše je podgrijao snimak lokalnih TV stanica na kojima se upadljivo vidi da niko od uhapšenih za navodni terorizam nema lisice na rukama tokom odvođenja na saslušanje kod tužioca.
Na pobjedu Đukanovića i čak bolji rezultat nego na izborima 2012. godine kada je bio u koaliciji sa nekoliko manjih stranaka, pala je sjenka ogromnog broja krivičnih prijava podnijetih zbog navodnih neregularnosti na sam dan glasanja, ali i u danima uoči izbora.
Nekoliko uglednih organizacija civilnog društva, čijih je oko 1500 posmatrača nadgledalo izbore, svjedoče o brojnim pokušajima aktivista Đukanovićeve partije da utiču na glasače na dan glasanja navodno nudeći glasačima novac u zamjenu za lična dokumenta, kako ne bi glasali za opoziciju.
Skoro da nema biračkog mjesta u maloj državi, u kojoj je oko 530.000 ljudi imalo pravo glasa, u čijoj blizini nevladine organizacije nisu registrovale i fotografisale „sumnjiva lica“ u parkiranima automobilima koji evidentiraju sve koji ulaze da glasaju.
Spekulisalo se da se opozicionim simpatizerima nudilo od 30 do 50 eura da „prodaju“ ličnu kartu i ne glasaju.
U međuvremenu opozicija i nevladine organizacije objavile su desetine video-zapisa i dokumenata koji navodno dokazuju da je vladajući DPS organizovao prevoz i nudio novac za hiljade crnogorskih državljana iz dijaspore da dođu i glasaju.
Posebni čarter letovi su navodno organizovani iz nekoliko evropskih zemalja i glasačima koji dokažu da su glasali za DPS, uglavnom fotografisanjem zaokruženog glasačkog listića, navodno je obećano po 250 eura.
Đukanovićeva partije je u više navrata odbacila takve tvrdnje i sam premijer Đukanović je kazao da oni nemaju potrebe da bilo koga plaćaju da glasa za njih, kad su svakako najbolja opcija za građane.
Kažu da je jasan pobjednik parlamentarnih izbora: „DPS sa osvojenih 36 mandata i to je nesporna činjenica, koju ne mogu osporiti očajnički pokušaji izbornih gubitnika da dovedu u pitanje trijumf DPS-a.“
„Regularnost i demokratičnost proteklih izbora, koje je nadgledalo 2092 domaća i preko 500 stranih posmatrača, po čemu su ovo bili najkontrolisaniji izbori u Crnoj Gori od održavanja referenduma o nezavisnosti 2006. godine, potvrđeni su sa svih relevantnih međunarodnih adresa – posmatračke misije OEBS-a i ODIHR-a, Evropska unija, Sjedinjene Američke Države i NATO, a ni rusko ministarstvo spoljnih poslova ni državna Duma ne dovode u pitanje regularnost i rezultate neđeljnih izbora“, izjavila je Đukanovićeva partija.
Na potezu je sada crnogorsko Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju, kojem je samo na izborni dan podnijeto oko 115 krivičnih prijava zbog navodne kupovine glasova, ali i optužbi da su „mrtvi glasali“, nakon što su nevladine organizacije dostavile dokaz da se u biračkom spisku nalazi na desetine stogodišnjaka.
Omiljeni vic koji je danima pred izbore kružio društvenim mrežama ide u prilog tim optužbama: Žale se dva starija Crnogorca jedan drugome kako su previše slabi da idu da glasaju. I onda jedan ljutito kaže: „Ako je onaj mogao da se digne iz groba da glasa, e vala možeš i ti iz kreveta.“
