„Evropa je žensko, Evropska unija živi – gotovo preko noći je dobila nadu čije je ime Angela Merkel“, tako je novu šeficu njemačke vlade hvalio bečki list „Standard“. Ništa manje nakon ipak sklopljenog briselskog financijskog kompromisa, kojim je spriječen duboki jaz u Uniji, nisu likovale ni ovdašnje novine hvaleći „veliku diplomatsku vještinu“ kojom se konzervativna političarka, kao „nova zvijezda na evropskom nebu“ stavila u „sam centar evropske politike“. U međuvremenu su njemački lingvisti pojam „Bundeskanzlerin“ izabrali za riječ godine, čitaoci novina nositeljicu funkcije za ženu godine, a poslednja ovogodišnja sjednica gornjeg parlamentarnog doma, Bundesrata, čija je govornica inače poprište najoštrijih obračuna između pokrajinskih i saveznih političara, završila „dosad neviđenom harmonijom“. Nakon što se u nastupnom govoru nova premijerka „duboko poklonila pred federalnim poretkom i obogaćujućom različitošću regija“, Bundestag je bez pogovora usvojio cijeli niz restriktivnih propisa nove vlade koji bi inače izazvali ogorčenu svađu.
Ukratko – evropski sastanak na vrhu bio je spašen, njemački talac oslobođen iz ruku iračkih otmičara, ekonomski stručnjaci za iduću godinu konačno prognoziraju brži rast, prve vladine reforme je parlament usvojio, unutarstranački protivnici šute, SPD je pitom kao ovca, a prije nepunih pet tjedana izabrana političarka se mogla s najvećim zadovoljstvom uputiti na zasluženi božićno-novogodišnji odmor, naravno u brda jer penjanje je Angeli Merkel očito u krvi.
Andrea Dorotea Kasner rođena je u Hamburgu, godine 1954. Majka učiteljica i otac evangelički svećenik ubrzo su se preselili na područje ondašnje DDR. Otac je bio „pozitivno raspoložen“ prema istočnonjemačkom režimu, ali se u vrijeme pada Zida priključio građanski-kritičnom pokretu, a majka SPD-u. O toj je stranci razmišljala i mlada Angela, kada je 1989. zaključila da „svakako želi u politiku“ – a znala je i kuda. „U SPD-u su pjevali komične pjesme o suncu i slobodi, u CDU-u je bio kaos, idem tamo“, prepričavala je kasnije njezina majka trenutak u kojem je mlada fizičarka donijela svoju životnu odluku. Teorija kaosa je funkcionirala savršeno, 1990. je Angela Merkel postala portparol prelazne istočnonjemačke vlade De Majcira, iste godine ušla je u CDU, kandidirala se kao izravni kandidat na prvim zajedničkim izborima – i kao mlada „istočna snaga“, neopterećena političkom a još manje Štazi-prošlošću, ušla u Bundestag i zapela za oko ondašnjem kancelaru Kolu, koji je očajnički tražio baš takve. U situaciji kada su stalno izbijale afere oko prošlosti ovog ili onog ištočnog političara, koje su proglašavali „velikim nadama“ da bi za najkraće vrijeme bili razotkriveni kao suradnici istočnonjemačke tajne službe, čista prošlost Angele Merkel je bila neprocjenjiv kapital koji je ona sjajno investirala. Uz to još prilagodljiva i željna da uči, kao „Kolova djevojčica“, nije skrivala divljenje za svog „učitelja“, već je 1991. postala savezna ministarka za omladinu i obitelj, nakon čega je ubrzo preuzela važnije ministarstvo, za ekologiju. Zeleni su je na toj funkciji nazivali „pomoćnicom atomske industrije“ – možda jedan od razloga što pregovori o mogučoj koaliciji s CDU-om za ekologiste nakon ovojesenskih izbora nisu bili ozbiljna alternativa. Podređeni iz tih godina rado su govorili o nevjerojatnom instinktu za moć i taktičkoj vještini pomoću kojih je Angela Merkel upravljala svojom karijerom, suradnici njezin stil vođenja nazivaju „telefonskom demokracijom“; stalno je u vezi sa svima koji su na ovaj ili onaj način dio njezine mreže. To je vjerojatno također naučila od bivšeg konzervativnog kancelara, iako je njezin najvažniji nauk od njega bio neka vrsta političke mimikrije: Kol je, naročito protivnicima, rado dopuštao da ga drže ne osobito pametnim, da se podruguju njegovom dijalektu i jednostavnom ukusu… Angela Merkel je uspjela da je, iako stroga protivnica paragrafa o pobačaju, svrstavaju u „liberalno krilo“ CDU-a, ali je i cijeli svoj stranački imperij sagradila na dopuštanju da je drže vječnim „privremenim rješenjem“, spasom za teška vremena i prelazne situacije. Iz svake je dosad, međutim, izašla ne samo učvršćena nego i za stepenicu viša. Od Kola je možda naučila i da bude nemilosrdna u očuvanju vlastitog opstanka. Kada je afera oko njegovih crnih fondova za financiranje stranke prijetila da u ponor povuče i sve oko njega, prva se javno, preko novina, distancirala od stranačkog „nadoca“, ne obavijestivši o tome čak ni svog aktualnog zaštitnika, ondašnjeg šefa stranke Šojblea. Brzo nakon toga i ovaj je morao otići dok su se moćni pokrajinski konzervativni knezovi obratili upravo gospođi Merkel da pomogne u nevolji i stane na čelo CDU-a – gdje je ostala i vratila stranku na vlast, ali i otpuhnula jednog po jednog protivnika.
Onome tko pobijedi bavarskog šefa Štojbera (kako je gospođi Merkel uspjelo kada mu je tobože altruistički prepustila kandidaturu za izbore za koje su svi znali da ih ne može dobiti) treba skinuti kapu, priznaju danas i mnogi konzervativnima bliski analitičari u Berlinu. „Bundeskanzlerin“ ima, međutim, jednu nedostižnu prednost pred muškim političarima, iako joj je nesudjelovanje u takvim kružocima u početku bila slabost. Ne zanima je moć koja se sastoji od laskanja uz najbolje vino, sjajnih večera i zanimljivih putovanja, nju zaista zanima samo imperativ djelovanja, praktična moć. No, u vatrogasnim situacijama, kakva je i sadašnja legislatura, funkcionira savršeno. I stanovita velikodušnost Angelu Merkel čini jačom: nakon velikog kraha, Kol je opet slavljen i čašćen u stranci, Šojble uzdignut na položaj ministra unutrašnjih poslova. To su možda i najženskije osobine političarke koja inače takve svoje atribute, ako ih i ima, ne stavlja u prvi plan. Iako oni koji je zaista poznaju pričaju kako može biti zabavna i nasmijavati cijelo društvo, posebno kad imitira Helmuta Kola. Cijena uspjeha Angele Merkel ipak nije mala, njezini kompromisi uvijek su na donjoj granici prihvatljivog. Od velike koalicije, dok je njezina stranka očekivala mozda čak i vlastitu većinu, preko toliko slavljenog evropskog kompromisa koji se nakon pozornijeg promatranja pokazao slabim poslom za Njemačku (do kraja desetljeća će plaćati za nekoliko milijardi veće doprinose u briselsku blagajnu) do blagosti pokrajinskih šefova koja je također prividna. Najkasnije kada na dnevni red dođu financijske restrikcije pokazat će zube, kao i građani koji, za razliku od ekonomista, na stezanje remena također ne gledaju s oduševljenjem… Uz sve početne pohvale i makar je velika koalicija upravo osuđena na uspjeh, Angeli Merkel ne predstoje laki dani. Po vlastitim riječima, doduše, u svoju najvažniju osobinu ubraja upornost i strpljivost, a snagu crpi iz harmoničnog privatnog života.
I tu se Angela Merkel razlikuje od bivšeg kancelara i privatni život drži u strogoj tajnosti. Njen drugi muž, sveučilišni profesor s vlastitom karijerom, odbija svaki publicitet. Jedna od malobrojnih indiskrecija je da nova šefica neće stanovati u kancelarskom uredu, i da je tamo uz mali broj ostalih stvari iz svog bivšeg ureda prenijela jedan portret Katarine Velike. Po nekim fotografijama iz mladosti moglo bi se pomisliti da joj je Angela Merkel fizički slična, ali teško da je to razlog njenog divljenja prema ruskoj carici.
