img
Loader
Beograd, 21°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Srpsko-evropska posla

Ćirilično-latinične peripetije

06. октобар 2010, 18:59 Ivan Hrašovec
fotografije: ivan hrašovec
Copied

Smešno je kada na državnoj zgradi zvanični naziv nekog ministarstva pored ćirilice, umesto latiničnim pismom sopstvenog jezika, uklešemo na engleskom

„Govori srpski da te ceo svet razume“, čuvena je naša izreka. Danas bi ona trebalo da glasi: „Govori srpski da se ne bi izgubio.“

NIJE ISTO: Dablinska i zlatiborska (gore) varijanta dvojezičnosti

Funkcija govorne, a pogotovu pisane reči jeste da širi informacije i ideje, da omogućava i olakšava komunikaciju među ljudima. Ipak, kod nas je, kao i mnoge druge stvari, to sve postavljeno nekako naglavačke.

Počnimo od malih, naizgled nebitnih svari: orijentacije u prostoru. Putokazi, oznake ulica, ili natpisi na ustanovama često ne stoje na mestima na kojima bismo ih očekivali, a tamo gde su postavljeni, postavljeni su potpuno nakaradno i svakome ko ne živi ovde dovoljno dugo da mu takvi natpisi ni ne trebaju, zapravo stvara veliku konfuziju.

U Evropi obično svi gradski i međugradski autobusi imaju jasno napisane oznake linije na kojoj saobraćaju. I kod nas odskora postoje te svetleće oznake odredišta na koje autobus vozi, ali se veoma često desi da „majstor“ zaboravi da na okretnici promeni natpis smera, pa tako često viđate „šesnaesticu“ koja jezdi ka Karaburmi s natpisom „Novi Beograd“ ili „dvadesetčetvorku“ koja ka Neimaru grabi s natpisom „Dorćol“. O antologijskom natpisu „Кнјежевац“ na liniji 37, koji opstaje godinama, ne vredi trošiti reči.

Ako ste se nekad našli u inostranstvu, verovatno ste primetili kako se relativno lako možete snaći u nepoznatoj sredini, kako jednostavno naučite da čitate kartu metroa, da se orijentišete u centru grada, uđete u pravi autobus ili da nađete put do udaljenog turističkog centra. Jednostavno, tamo neko o tome brine.

Ovde, pored standardne nebrige za „sitnice“, imamo još jedan problem: mogućnost da posve ravnopravno možemo da koristimo dva različita pisma. Umesto da iskoristimo ovu blagodet, mi smo je doveli do neshvatljivog apsurda.

U želji da zaštitimo jedno od dva pisma, često sramotimo sopstveni jezik, kako bismo pokazali da nismo bliski sa dojučerašnjom braćom, dodvoravamo se dalekim narodima koji ne mare previše za nas. I čitava stvar ispada, u najmanju ruku, smešna.

Umesto da ravnopravnost ćiriličnog i latiničnog pisma istaknemo kao našu kulturološku prednost u šarolikom evropskom miljeu, mi pokušavamo da se predstavimo kao zemlja duboko ukorenjenog ćiriličnog pisma. Ipak, svesni na momente da stranci ne umeju da čitaju ćirilicu, često bežimo u još gore rešenje: latinične natpise pišemo na engleskom jeziku!

Možemo priznati da je engleski lingua franca, univerzalno sredstvo komunikacije u današnjem svetu, ali jedno je sporazumevati se u radnji, a posve drugo kad na državnoj zgradi zvanični naziv nekog ministarstva pored ćirilice uklešemo i na engleskom jeziku.

Možemo pretpostaviti da velika većina stranaca zna latinicu. U snalaženju kroz ulice prestonice, to bi bilo sasvim dovoljno: latinični nazivi ulica upareni sa latiničnom mapom grada.

Ovako, stranac kod nas i ako dobije mapu grada na latinici, na terenu neće biti u mogućnosti da proveri gde se zaista nalazi jer su nazivi ulica ispisani samo ćirilicom.

Dodatni problem predstavljaće stari i novi nazivi ulica. Mnoge mape imaju upisane stare nazive ulica, pa ako naš posetilac i uspe da nauči ćirilicu, i dalje će mu biti nejasno gde se nalazi ako mu je prijatelj rekao da dođe u Ulicu Đure Đakovića, na mapi piše Vanizelosova, a na tabli Поенкареова. Prosto je neverovatno kako se niko od nadležnih nije setio jednostavnog principa da novi natpis ulice postavi pored starog, da stari prekriži crvenom bojom, pa kada svima postane jasno kako se ulica zove „po novom“, ukloni stari naziv.

Irska je 1921, posle više stotina godina engleske vladavine, najzad izvojevala nezavisnost i postala samostalana država. Na tu činjenicu Irci su veoma ponosni i često je potenciraju. Irci su star narod, bogate tradicije. Imaju svoj specifičan jezik, teško razumljiv običnim turistima. Ipak, Irci su i veoma praktični. Tradiciju neguju, ali u svakodnevnom životu koriste se engleskim jezikom. Da li su se odrekli irskog? Ne. Svi natpisi su dvojezični, tako da se u Irskoj ne osećate konfuzno. Nazivi na irskom ispisani su malim, a na engleskom velikim slovima.

I kod nas na glavnim državnim putevima postoje oznake na oba pisma. Ipak, ispisane su istom vrstom slova, a pošto su ćirilica i latinica relativno slične, strancu koji gleda u natpis prosto nije jasno šta je pisac hteo da kaže. Ne razume u prvom trenu da je reč o istom nazivu provučenom kroz prizmu ravnopravnosti pisama. A u vožnji je bitno da se sve shvati baš u prvom trenutku. Nikome nije palo na pamet da na neki način izdiferencira natpise na ćirilici i latinici, kao što je to urađeno u Irskoj (velika i mala slova) ili Grčkoj (bela i žuta slova).

Naravoučenije: ispisivanje i postavljanje oznaka isuviše je bitno da bi bilo prepušteno putarima i saobraćajnim tehničarima.

Ovaj članak je napravljen uz podršku Evropske unije. Sadržaj ovog dokumenta je isključiva odgovornost nedeljnika „Vreme“ i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenje Evropske Unije. Projekat („Vrline života u porodici evropskih naroda“) finansira Evropska unija kroz program Medijski fond u okviru evropskih integracija, kojim rukovodi Delegacija EU u Srbiji a realizuje BBC World Service Trust.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet
Koncert Marka Perkovića Tompsona na zagrebačkom Hipodromu

Hrvatska

07.јул 2025. Srećko Matić (DW)

Broj ljudi na Tompsonovom koncertu kao broj ustaških žrtava

Broj ljudi na koncertu Marka Perkovića Tompsona sličan je broju žrtava ustaškog režima koji Tompson rehabilituje, piše Frankfurter algemajne cajtung

Granični prelaz

Uvođenje graničnih prelaza u EU

07.јул 2025. Katrin Šmid / DW

Beše nekad Šengen: Granične kontrole u 13 od 29 zemalja

Članice Evropske unije uvode kontrole na granicama. Šengenski sporazum to dopušta, ali oročeno. Pa ipak, Brisel ne preduzima ništa ni kad se svi rokovi probiju

Širenje moći

06.јул 2025. Klaudija Mende / DW

Džamije i geopolitika: Kako Erdogan gradi uticaj Turske na Balkanu

Izgradnjom monumentalnih džamija širom Balkana i šire, Turska ne širi samo veru, već i svoj politički uticaj. Pod rukovodstvom Redžepa Tajipa Erdogana, verski objekti postali su deo šire geopolitičke strategije – u kojoj su minareti visoki 50 metara i političke poruke još više

Marko Perković Tompson

Hrvatska

05.јул 2025. M.S.

Tompsonov koncert: Selfi sa premijerom i ministrom policije i, opasnost od ustaških simbola

Koncert Marka Perkovića Tompsona, koji je prema mišljenju mnogih hrvatskih istoričara i političara trebalo zabraniti, ipak se održava na zagrebačkom Hipodromu. Kakve su reakcije?

Rusija

05.јул 2025. B. B.

Rusija prva zemlja koja je priznala talibansku vladu

„Zvanično priznanje vlade Avganistana daće podsticaj razvoju produktivne bilateralne saradnje između naših zemalja“, navelo je rusko Ministarstvo spoljnih poslova

Komentar

Komentar

„Antisrbin“ i „blokader“: Pumpaj Nole!

Gestom pumpanja na Vimbldonu Novak Đoković je na sebe navukao kletve i uvrede režima Aleksandra Vučića. Stavljen je u isti koš sa „blokaderima-teroristima“ i „antisrbima“

Andrej Ivanji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić obilazi novu deonicu auto-puta E-763

Komentar

Pakovraće – Požega: Vučić na putu iracionalnosti

I kako će vatrogasci, policajci i lekari da brinu o nebezbednim tunelima? Pa, tako što će da osmatraju brdo i budu spremni ako se brdo obruši na autobus, na primer

Ivan Milenković

Pregled nedelje

Vučićev testosteron, nepravda i beščašće

Da li biste seli sa Aleksandrom Vučićem za kafanski sto nakon što je pomilovao naprednjačke muškarčine koje su palicom junački polomile vilicu studentkinji? Osim gubitka elementarnih moralnih kočnica, šta još stoji iza ovog čina

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1800
Poslednje izdanje

Režimsko nasilje nad građanima

Narod na barikadama Pretplati se
Iz studentskog protesta u građansku neposlušnost

Teturanje Golijata iz Ćacilenda

Ova situacija

Anatomija jedne vlasti

Lokalni izbori

Huliganski desant na Kosjerić 

Novi Sad – centar otpora

Kad se Lala najedi

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure