Malo je poznato da pojedini srpski poslanici idu da posmatraju izbore – u Nemačkoj.
Tamo će i ove nedelje (23. februar) moći da vide kako rutinski i dosadnjikavo teče izborni dan. Birališta se otvaraju u 8, zatvaraju u 18h, masa ljudi glasa unapred pismom.
Izbore sprovode „pomagači“
Na biračkom mestu nema „biračkih odbora“ u koje partije delegiraju kontrolore, kao što nema ni bugarskih vozova, kupovine glasova i crnih limuzina.
Nema opozicije koja jurca da mobilnim telefonom snimi dovoženje ljudi na biračko mesto, nema operativaca vladajuće partije da vode duple evidencije.
Na licu mesta pomažu „izborni pomagači“, obični ljudi koje niko ne pita koju partiju simpatišu. Bude ih oko 650.000 ukupno. Dobijaju za taj dan dnevnicu „za osveženje“, odnosno hranu i piće. Minimalna propisana je 25 evra, ali u nekim gradovima ide i do čitavih sto evra.
Uglavnom, na sprovođenje glasanje niko nema primedbi.
Najveći skandal koji se pamti u novije vreme desio se baš na prošlim izborima 2021. godine i to u poslovično hipsterskom i haotičnom Berlinu. Tog dana se onde održavao i maraton pa nije dovoljno glasačkih listića dopremljeno svuda.
Sud je posle dužeg procesa naložio da se savezni izbori u celom gradu ponove, to je učinjeno tek pre godinu dana pa su neki poslanici naknadno izleteli, a neki uleteli u Bundestag.
Sve se brzo zna
Najveća čarolija izbornog dana dešava se u 17:45 kada novinari doznaju rezultate na osnovu izlaznih anketa – dakle 15 minuta pre kraja glasanja.
Ali, sa objavljivanjem mora da se sačeka da to prvo na televiziji učine javni servisi ARD i ZDF, uvek u 18:05. Ta dva javna servisa imaju različite izlazne ankete, ali im je rezultat uvek sličan.
I to je obično toliko precizno da više niko i ne čeka zvanično brojanje već se počinje sa analizama. U studio javnog servisa sedaju šefovi i šefice partija koje su ušle u Bundestag, to je takozvana „Elefantenrunde“ („Slonovska runda“, dakle susret dovoljno velikih da preskoče cenzus).
Desi se, doduše, da neka stranka visi na ivici cenzusa pa da se mora pričekati dok se model istraživača javnog mnjenja dodatno ne popuni ili dok se glasovi ne izbroje.
Baš redak slučaj bio je na izborima 2001. godine kada su i Socijaldemokrate i Demohrišćani imali po 38,5 odsto, ali su Socijaldemokrate imale svega par hiljada glasova više. Tada se drhtalo dugo, a onda je ipak Gerhard Šreder ostao kancelar.
U svakom slučaju, drukčije je i praćenje izbora. Dok se recimo u Srbiji dugo čeka na prve procene, dok ih trijumfalno saopštavaju političari, a istraživačima malo ko veruje… u Nemačkoj je do 22h već sve ispričano i može se na spavanje.