
Strip
Poraz ne postoji
Kako je 1970. godine tada neafirmisani čileanski režiser i umetnik Alehandro Hodorovski pokrenuo ponoćni film, i zašto se na nastavak El Topa čekalo pola veka
Kako je 1970. godine tada neafirmisani čileanski režiser i umetnik Alehandro Hodorovski pokrenuo ponoćni film, i zašto se na nastavak El Topa čekalo pola veka
Selo Najn Majl u kome je rođen Bob Marli, miriše na marihuanu. Na ulazu male kapele u kojoj je sahranjen sa svojom gitarom, nalazi se portret cara Etiopije Hajla Selasija, nakon čije smrti nije žalio samo njegov prijatelj na Dedinju u Beogradu, već se plakalo i u planinama u srcu Jamajke
Bilo to za nekoga paradoksalno ili ne, i aduti i slabosti ove predstave samo podvlače činjenicu koju smo danas neretko skloni da zaboravimo ili bar potcenimo: dramski je tekst i dalje centralna polazna, prolazna i uvirna tačka mogućeg dobrog pozorišta
Na jednoj od onih masovnih godišnjih konferencija za medije neki novinar je pitao Vladimira Vladimiroviča Putina hoće li da se ženi ponovo. Ovaj je rekao: "Čekajte da prvo udam bivšu suprugu." Sličan odgovor možda sledi i na pitanje šta će raditi nakon isteka četvrt veka svoje vladavine 2024, dok se nakon smene na čelu vlade i najave promene ustava zapadom širi novi talas putinofobije. Pritom se valja podsetiti kako je u Rusiji zavladao predsednički sistem
Ujedinjene nacije su 27. januar proglasile za Međunarodni dan sećanja na žrtve nacionalsocijalizma. Jedinice sovjetske armije su na taj dan 1945. godine oslobodile koncentracioni logor Aušvic. Savet Evrope je preporučio da se tim povodom u svim školama održi čas na temu holokausta. U Srbiji se na taj dan slavi Sveti Sava, nije zgodno istovremeno podsećati na koncentracione logore, ali bi za to mogao da se odredi neki drugi dan. Ja ovu priliku koristim da skrenem pažnju da Srbija u Aušvicu nema svoju nacionalnu izložbu, iako joj je odavno na raspolaganje stavljen prvi sprat bloka 17 koji bi trebalo da deli sa drugim državama nastalim iz Jugoslavije
Svaki zaista veliki bend donosi sa sobom neku istinu o ovom svetu i zastupa je do kraja. U slučaju KUD Idijota, bila je to istina svih onih koji nisu imali pravu šansu u društvu
San o revoluciji, kada postane realizovana stvarnost, najčešće ima tragičan epilog ali je, pokazalo se, i deo oporavka i dubljeg spoznajnog čina koji junake transformiše. I upravo je ta transformacija dodatna vrednost ovog romana
Arhitektura Beograda prati haotičan razvoj države, ne samo po različitim stilovima izgradnje, već i po nizu ruševina i nedovršenih zgrada
Da je postojala (politička) volja da se ovaj skandal spreči, bio je dovoljan jedan telefonski poziv, jedini koji se u tabloidima sluša. Bilo je dovoljno jedno "povucite tekst", "povucite naslovnu" ili "povucite tiraž". Do toga ipak nije došlo, verovatno zato što je procenjeno da bi ovako "sočna" stvar mogla da zabavi živalj inače željan zabave gladijatorskog tipa
Slobodan Šijan je počeo snimanje filma Budi Bog s nama o Bošku Tokinu, o kome retko ko nešto zna, iako je bio prvi filmski autor na ovim prostorima, lučonoša filmske kritike i prvi ovdašnji filmski autor koji je zbog svog delovanja dopao zatvora
Još u izbornoj noći Milanović se zahvalio svim građanima u zemlji – onima koji su ga birali, ali i onima koji su bili protiv njega. Obećao je da će biti predsednik svih građana, Hrvata i onih koji to nisu. Uz to, najavio je da više neće govoriti o prošlosti, u nekoliko je navrata ponovio da će se zalagati za jedinstvo zemlje u različitosti njenih građana
U javnosti se uveliko govori o projektu Amber alert, a sada sam potpuno siguran da bi u ovakvim prilikama on bio od velike koristi
"Pošteno govoreći, ovde moral i politika ne idu zajedno. Ponekad sam bio sa ljudima koji su postali preletači, otišli su kod naprednjaka. Analizirao sam kako izgleda to njihovo uključivanje u novonastalu situaciju, u tu interesnu grupu. Oni svi najpre moraju proći radikalski dril – moraju biti tako isključivi, tako dramatično nepodnošljivi u poništavanju onoga što su bili do tada i onog što sada jesu. Prvo morate biti radikal, pa se onda kao radikal presvučete u naprednjaka. To je jedna inicijacija, jedna metamorfoza demokrata u ono što su naprednjaci. Što je najvažnije, oni često deluju i ekstremnije u osporavanju onoga što su oni bili nego sami pripadnici stare nomeklature oko Vučića"
Kako to da je i nakon ugrađivanja postrojenja za smanjenje sumpora u dimu iz Termoelektrane "Kostolac B", emisija ove zagađujuće materije tokom 2018. bila višestruko veća od dozvoljene
"Treba da se naučimo da ne mrzimo nikoga u sukobima, suprotno od onoga što nas uči vlast. Ali kao što ne možeš da mrziš bolesnog čoveka, tako ne možeš ni da zanemaruješ bolest. Moraš da razviješ svoj imunitet; ako treba da se napravi neki karantin za najviše obolele, napravićemo i to... ali nema mržnje, već staranje o tome da se bolest ne širi. Kada vidiš da su svi, i oni za i oni protiv vlasti, zaraženi istim stilom, ti kažeš: nema nikakve promene. Ali upali smo u zamku da se ne bavimo bolešću nego stalno bolesnim pojedincima. A živimo u doba epidemije"
Kako su srpska policija, vojska, tajna služba i lovci tražili nestalu devojčicu iz niškog sela Suvi Do i kako im je izmicao osumnjičeni otmičar, koga su na kraju pronašli skoro na pragu rodne kuće
Džozefina Bejker, slavna plesačica, koju su obožavali Pikaso, Kokto, Matis, koja je marširala sa Martinom Luterom Kingom, usvojila dvanaestoro dece i dobila najviše francuskih vojnih priznanja, bila je tri puta u Beogradu. Priču o njenom prijateljstvu sa pevačicom Sofkom Nikolić objavljujemo u okviru feljtona "Srbija i Sjedinjene Američke Države – dve zemlje, jedna kultura", koji realizuju "Vreme" i magazin "Vitraž"
Praviti festival od novca koji ti u ovom trenutku i na ovakav način obezbeđuje predsednik Republike Srbije, isto je što i praviti ga od novca stečenog pljačkom. Opljačkani su svi građani Srbije, a u prvom redu baš te naše kolege koje se trude da, u ovakvom društvu, prave kakvo-takvo pozorište
Uprkos mitskom mestu koje u popularnoj kulturi zauzima 1984 Džordža Orvela, zapravo je Vrli novi svet Oldosa Hakslija jedina još uvek relevantna klasična antiutopija, jer se bavi totalitarnim potencijalom kapitalizma i njegovim mogućim krajnjim istorijskim dometima – opisujući principe na kojima je već neko vreme ustrojena naša stvarnost
Demonstracije koje će srušiti režim Nikolaja Čaušeskua započele su 16. decembra 1989. Nakon što je vlast protiv demonstranata primenila silu, na ulice je izašlo još više ljudi. Na mitingu u Bukureštu na kome je Čaušesku hteo da osudi učesnike protesta, ljudi su počeli da skandiraju protiv diktature. Došlo je do eskalacije nasilja, rascepa u snagama bezbednosti i sukoba vojske sa delovima Sekuritatee. General Vasil Milea je izvršio samoubistvo pošto je odbio naredbu Čaušeskua da izvede vojsku. Nikolae Čaušesku i njegova supruga Elena su 22. decembra ujutru pobegli iz Bukurešta. Uhapšeni su u Trgovištu. Preki vojni sud ih je osudio na smrt, streljani su na licu mesta.Među revolucionarima se ubrzo rasplamsala borba za njihovo nasleđe. Na površinu su isplivavali detalji o vlasti bračnog para Čaušesku, koji se u zemlji u kojoj su ljudi bukvalno gladovali okruživao velelepnim raskošima
Demonstracije protiv Nikolaja Čaušeskog počele su 16. decembra 1989. Režim je odgovorio silom. Na mitingu u Bukureštu koji je sam zakazao da bi osudio proteste, masa se okrenula protiv njega. Nasilje je eskaliralo. Snage bezbednosti su se podelile. Vojska se sukobila sa delovima Sekuritatea. General Vasil Milea se 22. decembra 1989. oglušio o naređenje Čaušeskog da pošalje vojsku u Bukurešt da suzbije demonstracije i izvršio samoubistvo. Nikolaje i Elena Čaušesku su pobegli iz Bukurešta i uhapšeni su u Trgovištu. Kako su Nikolaje i Elena Čaušesku streljani, kako je predsednik vojnog suda koji ih je osudio izvršio samoubistvo, o zaveri, pismu šestorice i poteri za pripadnicima Sekuritatea
Novogodišnje noći su kao miljokazi na putu. Što je put duži, sve se više prepliću do nerazdvojivosti. U sećanju ostaju one posebno lepe ili posebno strašne, naročito bučne ili posve tihe
"Želim da verujem da ima mnogo Taneta i da su upravo to ljudi koji čine ovo naše društvo. Oni su na margini, sklonjeni, doživljavaju udarce – ali se ne predaju. To je moja vera u Srbiju i sam život zbog svega što smo prošli: ratove, raspad države, bedu, slom sistema... Jednu od poslednjih rečenica koju Tane kaže na kraju druge sezone Senki nad Balkanom, napisao sam ja. Elem, pred ubistvo kralja Aleksandra i na početku tog velikog nastupanja fašizma, Maja Davidović kaže: ‘Ne piše nam se dobro, nisu nas predvideli u tom novom svetu.’ Tane joj na to odgovara: ‘Njihovo je da predviđaju, a naše da ih ne jebemo dva posto.’ Mi tu bitku, naravno, ne možemo dobiti. Ali šta nam preostaje? Pa, da ih ne jebemo dva posto i da guramo svoje. To je moja poruka, moj stav i filozofija svih Taneta"
Izložba o legendarnim i stvarnim ljubavima u Etnografskom muzeju dokazuje da je ovoj, naizgled banalnoj temi, mesto u muzeju
Koliko su danas udaljeni kreativni i stvaralački poligoni nauke i umetnosti, i da li ih i u kojoj meri možemo preplitati i sučeljavati? I da li umetnost može da otvori savremenu nauku, da nam približi apstraktne pojmove ali, istovremeno, i podstakne na preispitivanje, društveni angažman i kritičko promišljanje
Zamišljeno je da projekat "Naše selo" bude ogledni i da pokaže kako bi poljoprivredna proizvodnja u današnjem selu u Srbiji mogla da bude efikasna i kako bi moderni srpski seljak trebalo da posluje. Posle nešto više od godinu dana od početka, ekipa nedeljnika "Vreme" posetila je sela Dubočane i Mala Jasikova, udaljene pola sata vožnje severno od Zaječara i razgovarala sa seljacima koji su deo ovog programa, a planirano je da i dalje traje