U momentu kad bi savezni ustavni sud trebalo da donese konačnu odluku o ustavnosti i zakonitosti Zakona o posebnom porezu na ekstraprofit i ekstraimovinu stečene korišćenjem posebnih pogodnosti (sreda 30. januar), propis koji je trebalo da bar donekle ispravi decenijske nepravde ostao je, izgleda, bez podrške čak i dela sopstvenih advokata
Ovo svadljivo dvovlašće, ove svakodnevne podvale, skandali, uzajamna podmetanja, podmukle spletke i intrige daleko su od plemenitih ideala demokratije, ali je svejedno u pitanju veliki napredak u odnosu na isto takvo jednovlašće
Da li će posedovanje "zipo" upaljača, švajcarskog peroreza i pištolja sa posvetom ubuduće biti dokaz ministarskog zvanja
Sangvinični članovi vladajuće koalicije slave godišnjicu formiranja srpske vlade kao neki pijani maturanti koji pale školu. Ministar policije Dušan Mihajlović ispalio politički rafal, a rikošetom, kako izgleda, pogodio sopstvenu vladu
Prvi sam put za "Miloševićeve transkripte", zapravo prijepise telefonskih razgovora srpskog predsjednika njegove najbliže obitelji, supruge Mire Marković, sina Marka i kćeri Marije, čuo u proljeće prošle godine od visoko rangiranog dužnosnika hrvatske obavještajne zajednice. Nakon intervjua za "Globus", koji nikad nije objavljen, taj mi je čovjek, inače bivši policajac koji se u struku vratio dolaskom koalicije na vlast, usput kazao da su hrvatske obavještajne službe Miloševića redovito prisluškivale od siječnja (januara) 1996. do svibnja (maja) 1998. Na moj začuđen pogled ovaj je kazao "...je, je hrvatska vojska ga je slušala svaki put kad je boravio u predsjedničkoj rezidenciji u Karađorđevu. Postoje negdje zapisi. Ja ih nisam vidio ali su im kazali da su to stotine stranica službenih i privatnih razgovora cijele obitelji..." Prošle subote, 26. siječnja (januara), otvorio sam prvu stranicu jedne od sedam bijelim kartonom ukoričenih knjiga Miloševićevih zapisa. Naslov je kratak: "Karađorđevo" piše crnim verzalom na sredini korica a ispod toga "boravak srpskog predsjednika" i "podaci prikupljeni elektroničkim izviđanjem", eufemizam za presretanje telefonskog signala. U mnoštvu prijepisa razgovora najzanimljivije i svakako su najbizarnije privatne konverzacije obitelji Milošević. Po prvi put se može steći autentičan dojam kakvi su bili stvarni odnosi u obitelji bivšeg srpskoga predsjednika i kakav je zapravo bio "life-style" obitelji što je cijelo jedno desetljeće vladala susjednom državom i bila na čelu političkog sustava koji je pokrenuo sve ratove na području bivše Jugoslavije. Jedan dio Miloševićevih telefonskih razgovora, onih "političkih", ugrađen je kao dokazni materijal u tužbu Republike Hrvatske protiv SRJ zbog genocida i agresije pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. Tih dijelova nema u dokumentima što su dostupni "Globusu". Očito da su transkripti "očišćeni" jer na otprilike 1000 stranica materijala Hrvatska i hrvatski političari spominju se tek na nekoliko mjesta. Svejedno, "Globusov" digest telefonskih razgovora Slobodana Miloševića i njegove obitelji predstavlja jedinstveni te ekskluzivni prikaz jednog vremena i ljudi koji su, nasreću, sada tek dio političke povijesti ali još uvijek, dok se glavi kuće Milošević sudi u Haagu, neizmjerno intrigiraju svjetsku javnost.
"Samo bez naroda, ako može"; "Vreme" br. 576
U Poljskoj niko ne traži odmazdu, ali vlada uverenje da je Katin, kako je svojevremeno primetio Leh Valensa, "rana iz koje je izvučen trn, ali koja stalno krvari". U to se mogao uveriti i predsednik Putin prilikom nedavne posete Poljskoj
Fišer je prvi napravio iskorak rasplamsavši debatu o konačnom izgledu Unije, i to na veoma nekonvencionalan način. Ako bi se prihvatio njegov predlog, ispunio bi se skriveni san Roberta Šumana i Žana Monea. Evropa bi konačno postala istinska zajednička država. Treba joj samo podariti mudar ustavnopravni akt koji će poput ustava Sjedinjenih Američkih Država biti pogodan za prilagođavanje veoma različitim političkim i društvenim situacijama
Kristofer Marlo: Malteški Jevrejin, režija: Peter Zadek; Burgteatar, Beč, Austrija
Skrobonja, Kovačević: Točak, Proročanstvo Korota; Marketprint, Novi Sad, 2001.
Vuk Drašković, predsednik Srpskog pokreta obnove ("Nacional")
Juna 1985. vlasti Srbije odobrile su nastavak gradnje hrama Svetog Save na Vračaru započete pola veka ranije. Značajnu ulogu u donošenju te odluke imali su "crveni" patrijarh German i tadašnji predsednik (Predsedništva) Srbije Dušan Čkrebić
FM-trudbenici koji nisu pali pred puškama i čizmetinama jedne psihopomerene Tiranije sada imaju komplikovanu dužnost da ne pokleknu ni pred mnogo prefriganijim "klasnim neprijateljem"
Svetlana Velmar-Janković kaže da namera ovog tela nije da menja istoriju, nego da pokuša da ispravi nešto što je posle Drugog svetskog rata nakaradno nametnuto. Ulici 14. decembra nije vraćen stari naziv Prištinska, već joj je dodeljeno ime ruskog cara Nikolaja II koga je sa stare trase potisnuo engleski trgovac Makenzi u trenutku brisanja imena maršala Tolbuhina iz registra gradskih ulica
Vlada Srbije ušla je u ozbiljan poduhvat oživljavanja nekadašnjeg temelja obnove, izgradnje i bolje budućnosti. Za početak, otpušteno je gotovo 2000 radnika
Prvi ministar unutrašnjih poslova nezavisne Bosne i Hercegovine "pao" je u Beogradu po poternici Interpola, ali i po nekim drugim osnovama koje će se tek pokazati - u Beogradu. Na izvestan način odatle je i počeo
Zoran Topenčarević se u rekordnom roku domogao inostranstva na nimalo originalan, ali, kako se ispostavlja uspešan način. "Otkrio" je ubice Slavka Ćuruvije, Ivana Stambolića, kao i tajnu Miloševićevih računa na Kipru
Pre četvrt veka Jugosloveni su sa crvenim pasošem mogli bez vize da putuju u više od 100 zemalja, dokle će stići sa novom tankom i elegantnom putnom ispravom
Majkl Đorđević, predsednik Kongresa srpskog ujedinjenja, tvrdi da se posle političkih promena u Jugoslaviji baš ništa nije promenilo u odnosu prema dijaspori, dok zvaničnici iz zemlje tvrde da su ljudi u dijaspori nestrpljivi
S kojim pravom Vlada Srbije jednom sloju građana nudi povlašćene uslove kupovine struje
Epilozi priča o reformi i o vojnom udaru za sada još nisu poznati jer su iznenađenja i kopernikanski obrti mogući i kad su u pitanju manje važne stvari. Jedino izvesno jeste da glavni akter, general Nebojša Pavković, ostaje na svom mestu
"Sastanak sa Kolom je održan 3. maja 1999. i mogao je da ima istorijsko značenje za ovu zemlju. Bili smo na pragu da zaustavimo bombardovanje. Od nas se tražilo da u veoma kratkom roku prihvatimo trupe UN-a na Kosovu, ali tako da napravimo izbor. Plan je predviđao da na Kosovu ostane onaj broj naših vojnika i policijaca dogovoren sporazumom Milošević–Holbruk, a to je 12.000 ljudi. I poredite to sa onim što danas imamo na Kosovu. U Bonu smo dobili 48 sati za hitan odgovor. Nije bilo razloga da bar ne pokušamo. Ponekad mi se čini da je Milošević odustao zbog lične surevnjivosti. U svakom slučaju, 'kućni savet' je u tom trenutku doneo jednu od najpogrešnijih odluka za sudbinu ove zemlje"
"Vojvođanski dan" u Skupštini Srbije otvara raspravu o ustavnom ustrojstvu Srbije i pokazuje da se država ne može uređivati pomoću improvizacija, euforija i tesnih većina. Sličnosti do sada poznatih ustavnih platformi govore da DOS može, ako hoće, da usaglasi ustavnu deklaraciju
