
Crna Gora
Pala Vlada: Propale iluzije
Za nepoverenje Vladi Zdravka Krivokapića glasalo je 43 od 54 prisutna poslanika
Za nepoverenje Vladi Zdravka Krivokapića glasalo je 43 od 54 prisutna poslanika
Anarhija nije puko bezvlašće, već nešto još gore: vladanje bez principa. Da bi se ustanovio princip vladavine volje Jednog, dakle princip bez principa, potrebno je odstraniti stvarni uticaj ustanove koja počiva na principima i koja proizvodi principe – zakone. I potpuna uzurpacija javnog prostora takođe doprinosi anarhičnim tendecijam u službi lične, proizvoljne vladavine
Nakon nešto više od godinu dana od formiranja nove Vlade u Podgorici je ponovo u igri predlog o manjinskoj Vladi kao mogućem rešenju krize u koju se uplela vladajuća koalicija
Dok Aleksandar Vučić deli pare po Crnoj Gori, crnogorska javnost je po tom pitanju podeljena. Za jedne je to odraz brige za dobrobit Srba, za druge mešanje u politiku susedne države sa ciljem širenja politike “srpskog sveta”
Ne samo što će građanima biti ponuđen laserski spektakl u koji će biti uključene dve kule koje se grade u Beogradu na vodi - spektakl, sam po sebi, besmislen, ravan igri staklenih perli - nego će, kako bi građani mogli temeljnije da uživaju u svetlucanju đinđuva, na novogodišnju noć biti prekinut saobraćaj preko Savskog mosta, kao i preko Gazele na devet minuta (23.58 do 00.07 minuta posle ponoći)
Na ulici kapuljaši s motkama prebijaju građane, a pred krcatom Arenom predsednik Srbije pruža ruku istim tim isprebijanim građanima nazivajući ih „uništiteljima Srbije“
Suđenja za ratne zločine su naročito osetljivi procesi, kako za žrtve tako i za širu političku zajednicu. Oko njih se katkad kreiraju nacionalni mitovi, a pojedine sudije i tužioci proglašavaju izdajnicima, jer je vek teško prihvatiti nešto što istinski nisi želeo da se dogodi. Svakome je teško da prihvati da su pripadnici njegovog naroda izvršili teške zločine
Prevremeni izbori za crnogorski parlament su opcija koja nikome ne odgovara i otuda je priča o proveri izborne volje građana tek prazna pretnja, alat za održavanje tenzija i zaoštravanje hladnog rata u vrelom crnogorskom letu. Zašto je gotovo sigurno da je priča o izborima samo prazna priča? Pre svega iole ozbiljnom političaru je jasno da oni u ovom trenutku ne bi značajno promenili sadašnji odnos snaga. Odneli bi još vremena, dodatno osiromašili budžet, a konačan rezultat bi najverovatnije bila neka nova vlada sa labavom podrškom
Kada jedna država dođe u situaciju da je više otvorenih pitanja od ponuđenih odgovora, onda nesporno možemo da govorimo ne samo o ozbiljnoj političkoj krizi, već i o situaciji u kojoj je politika zarobila kompletno društvo. To stanje bi se moglo slikovito predstaviti kao "slobodan pad" tokom kojeg izabrani predstavnici, naravno kontrolisani od strane svojih političkih struktura, mogu izazvati tek povremeno usporavanje ili ubrzanje tog pada. Rezultat je, pre svega, gubitak dragocenog vremena u sprovođenju preko potrebnih reformi, potom demotivacija građana za neke buduće izbore i generisanje stanja opšteg beznađa. Odgovornost za takvo stanje niko ne može da izbegne
Palmina Jagodina, onakva kakva postoji godinama i koja je odnedavno ponešto zaljuljala javnost, u međuvremenu je postala kulturni simbol naprednjačke oligarhije, te se u nekom obliku izlila u sve krajeve zemlje. Bahatost ove vlasti postala je prihvatljiv obrazac ponašanja. Treš svih boja, moć i nasilje su u modi
Poljska se suočava sa masovnim protestima i političkom krizom koju je potpalio izuzetno restriktivan zakon o abortusu. To nije jedina tačka poljskog razmimoilaženja sa shvatanjima većine članica Evropske unije, ali jasno simbolizuje ekstremni konzervativizam vlade u Varšavi iz koga proizilaze svi drugi problemi sa Briselom
U EU se vodi bitka oko visine sedmogodišnjeg budžeta, ali i oko toga da li se državama članicama u kojima je zatajila vladavina prava može uskratiti finansiranje iz zajedničke kase
Može delovati apsurdno, ali litije koje su krajem 2019. i početkom 2020. godine organizovane u Crnoj Gori predstavljaju zvezdane trenutke crnogorskog građanstva. Ove molitvene šetnje su po svom karakteru i ciljevima primer građanskog otpora kakvim jedna savremena politička zajednica može samo da se podiči. I nema nikakve dileme – da je Đukanović znao koliko će loše posledice po njega i partiju čiji je predsednik proizvesti usvajanje onakvog Zakona o slobodi veroispovesti, nikada ga ne bi usvajao
Da li će Marija Obradović postati novi ministar odbrane? Hoće li Nebojšu Stefanovića u MUP-u naslediti Miloš Vučević? Sprema li se Marko Čadež za ministra spoljnih poslova? Kako se Aleksandar Vulin snašao u sendviču između Stefanovića i Vučića, preciznije – koga se odrekao? Da li će Anu Brnabić u fotelji premijerke zameniti Branislav Nedimović ili neko treći? Odgovori na ova pitanja zavise od puta koji će Aleksandar Vučić odabrati – racionalnog makijaveliste ili bezumnog diktatora
Obesmišljavanjem reči "solidarnost" i "odgovornost" krivica za zdravstvenu i društvenu krizu i teret upravljanja njenim posledicama prebacuju se sa države i javnih institucija na pojedinca, sa ciljem da se građani međusobno zavade i društvo dodatno podeli
Tito nikada nije ishitreno donosio odluke. Uvek bi prvo saslušao šta drugi imaju da kažu, ne bi ih prekidao, ne bi se mešao u raspravu, ali kada bi izrekao svoj sud, to je bilo neupitno i konačno. Smatrao je da ne treba previše često da drži govore kako ne bi dosadio ljudima, stručne poslove je delegirao, na pamet mu nije padalo da se meša u sve i svašta, njegova prirodna harizma i autoritet bili su toliki da nije imao nikakvu potrebu da se bilo kome dokazuje
Nije važno ko će i da li će gledati koju emisiju, kojoj će grupi sagovornika verovati, s kojom će se grupom složiti. Važno je da se na primeru ova dva ostvarenja, koliko god različita bila, jasno vidi kako ovde nikakvog dijaloga više nema i kako on nije ni moguć
Ostaje nejasno na šta je predsednik države mislio kada je svoje sagovornike obavestio da će tokom novembra posetiti El Dorado u opštini Babušnica, osim ako mu namera nije da preseče crvenu traku
"Srbijanka Turajlić je, recimo, bila jedna od dva najeksponiranija zagovarača ‘belih listića’, a sada je, koliko sam razumeo, protiv bojkota. Slično je i sa Sergejem Trifunovićem. Nije ni pristojno praviti poređenje između ‘belih listića’ i onih koji danas pozivaju na bojkot. Za vreme kampanje ‘belih listića’ bilo je jasno da će ona, ako uspe, dovesti do promene vlasti. Danas je, kada govorimo o izborima, apsolutno jasno da izlazak opozicije na izbore ne može ugroziti SNS. Mi nismo ni demokratsko, ni slobodno društvo, jer je vlast nesmenjiva. U tome je problem. Povlačiti paralelu između ‘belih listića’ i bojkota je nekorektno. To je manipulacija koja u konačnici odgovara samo režimu"
"Najveća kontroverza nastaje na liniji nejasnog odnosa država–umetnica, i u vezi sa razaznavanjem motiva za, kako kruži priča, izdvajanje velike količine novca za već isproduciran projekat i izvanserijski honorar, koji ukazuje na kapitalistički patriotizam"
Siriza Aleksisa Ciprasa je doduše izgubila izbore, ali je zadržala svoju snagu. Sa snažnom levom opozicijom povezanom sa sindikatima, konzervativnoj vladi Kirijakosa Micotakisa neće biti lako da sprovede neoliberalne reforme koje najavljuje
Ovaj narod niko nije pitao da li želi kontinuitet sa SFRJ. Možda narod želi potpuno drugu državu koja bi se zvala Srbija i Crna Gora i koja ne bi nastavljala tragične zablude prethodne države
"Svi moramo da shvatimo da ovo nisu demonstracije u Danskoj protiv povećanja zagađenja vazduha na ulicama Kopenhagena. Ovo su demonstracije protiv vlasti koja ima ozbiljne obrise fašizma i koja je spremna na sve. Da li treba da se svi potrudimo da sprečimo ko zna kakve pojedince da iskoriste šetnju za pokazivanje nasilja prema onima koji su drugačiji? Apsolutno da. Ali nemojte da tema postanu takvi događaji, a ne to što su desetine i desetine hiljada ljudi u zavejanom gradu došli da protestuju protiv režima Aleksandra Vučića. Što su pokazali da se ne plaše. I da su shvatili da smo u ovoj borbi svi koji demokratski i slobodnoumno razmišljamo na istoj strani"
Oko sedamdeset odsto Evropljana se danas izjašnjava kao hrišćani. Ali da li je, uprkos tome, Evropa zaista hrišćanska
U neprestanoj borbi za egzistenciju ili pravdu zaboravimo ili nemamo strpljenja da zastanemo i pogledamo prirodu i ogledamo se u njoj. Podsetila me je na to pesma Bertolda Brehta "Rođenim posle nas" koju sam nedavno ponovo pročitao. Ne radi se tu samo o prirodi, već o svemu onome što propuštamo, a što je možda vrednije od onoga što činimo, na šta smo prinuđeni ili mislimo da moramo da uradimo. Iz vizure mojih devedeset godina to postaje bolno jasno
Albanci ozbiljno rade na jačanju državnosti Kosova tako što angažuju najbolje eksperte koje imaju ili daju novac za međunarodne stručnjake koji im pomažu u tome. S druge strane, mi nemamo ništa. Kapacitet ljudi koji rade sa srpske strane niti je homogen niti je elitni, niko i ništa ne može da se vidi, sem Vučića. Vučić i ništa. Ne može tako da se vodi država, on tako misli sebe da učvršćuje da vekuje. Ne shvata da sebe dovodi u poziciju potpune odgovornosti i slamanja. Nije što će on da padne, nego što će na taj način čitav sistem da se uruši