Izjava nedelje
»Što se tiče članstva u EU, ono će doći za mnogo, mnogo godina.«
Vojislav Koštunica, premijer Srbije, gostujući u emisiji "Intervju" na RTS-u
Vojislav Koštunica, premijer Srbije, gostujući u emisiji "Intervju" na RTS-u
Jedna teško dokaziva priča iz knjige Karle del Ponte odvratila je pažnju sa mnogih nesumnjivih zločina
Spekulacije prema kojima bi nakon izbora socijalisti mogli biti poželjan partner i za radikale i za DS, paradoksalno, za tu partiju mogle bi predstavljati najveći predizborni problem
Knjiga Igora Ivanovića Kultura i identitet (pogled zdesna), koja se nedavno pojavila u izdanju "Nove srpske političke misli", krajnje je uputan vodič kroz ono što bi htelo da se (samo)legitimiše kao desna misao u Srbiji
I pre nego što je emitovan, a naročito posle emitovanja, film koji se bavi izveštavanjem medija o Đinđiću i načinu na koji su se mediji snalazili 12. marta 2003, postao je medijski događaj za sebe
U vreme pre i posle prvog postrojavanja buduće Hrvatske vojske održavani su susreti predsednika šest jugoslovenskih republika. Bilo je sasvim jasno da srbijansko vođstvo sa Slobodanom Miloševićem na čelu, srbijansko-crnogorski blok u Predsedništvu SFRJ i šefovi JNA, generali Veljko Kadijević i Blagoje Adžić, na taj čin gledaju kao na jednostranu hrvatsku secesiju koju valja osujetiti akcijom JNA koja bi razoružala tek formirane paravojne jedinice u Hrvatskoj i Sloveniji. Tadašnje podeljeno Predsedništvo SFRJ sa Stjepanom Mesićem na čelu, međutim, nije odobrilo intervenciju JNA. Hrvatska i Slovenija nastavile su s ilegalnim naoružavanjem svojih vojnih formacija i stvaranjem pretpostavki za osamostaljenje, predsednici BiH i Makedonije, Alija Izetbegović i Kiro Gligorov, neuspešno su predlagali treći put u vidu "zajednice jugoslovenskih republika", JNA se spremala na kratkotrajnu intervenciju u Sloveniji koja je završila debaklom, a dobar deo Srba u Hrvatskoj, uz pomoć JNA, Srbije i Crne Gore, proglasio je SAO Krajinu. U septembru 1991. uslediće hrvatsko zauzimanje velikog broja kasarni JNA na području Hrvatske i potom ozbiljno naoružavanje novoosnovanih jedinica sredstvima iz zaposednutih kasarni
Kakvi smo da smo, barem nismo rasisti. Sve dok se ne doseli crnčuga zbog koje rođeni Čačanin nema mesta u prvom timu "Borca"
Spor između Sinoda i jednog episkopa ne znači da je na pomolu raskol, ali svedoči da u vrhu Crkve ne vlada harmonija. Prosto: i episkopi su, poput političara, samo ljudi
Ono što danas, dok ponovo čitam neke od napada na Zorana Đinđića, zaprepašćuje nisu razmere laži i optužbi koliko lična, ljudska netrpeljivost pojedinaca. Ima među njima i novinara, i političara i takozvanih političkih analitičara
"Najveći domet Andrićevog dela jeste u pokušaju jedne nove definicije bića plemena; u pokušaju da odvoji legendu od istine, istinu od pretpostavke, stvarno od umišljenog, san o nacionalnom biću od njegove jave"
Đorđe Vukadinović, kolumnista ("Politika")
Analizirajući impresum "Vremena" sa zadovoljstvom sam konstatovala da je u redakciji nedeljnika koji sada držite u rukama u potpunosti ostvarena ravnopravnost polova. Naime, od 64 ličnosti navedene u impresumu, polovinu (32) čine žene, i to svih 365 dana
U Srbiji, 12. marta 2003, u dvanaest i dvadeset pet, sve se promenilo u dvorištu Vlade, izvršen je atentat na premijera Zorana Đinđića Iz minuta u minut, iz sata u sat, javnost iz medija saznaje razmere tragedije. Ali, šta su novinari i kada saznali? Koga su sve zvali, a ko je sve zvao njih? Kako su uredništva radila i sa kakvim su se dilemama nosila? I – posle svega – da li su i mediji stvarali društvenu klimu u kojoj je bio moguć atentat na premijera Zorana Đinđića
"Šta vole mladi", VREME 895
Reč koja se najčešće čula posle (i) formalne promene u Havani bila je "kontinuitet", ali ima i naznaka da će Raul Kastro ipak početi niz postupnih promena
"Vlast je takva kakvu narod bira. E sad, pitanje je zašto je ta vlast dozvolila da joj narod bude polupismen, što je gore nego da je nepismen"
U filmskoj industriji ne manjka braće: braća Vakovski, braća Darden, braća Fareli… Ipak, filmski tron, ne samo u "bratskoj kategoriji", pripada braći Koen. Posle četvrt veka karijere, braća su napokon dobila Oskara za najbolji film
Vladimir Putin svom "nasledniku" ostavlja oporavljenu Rusiju, koja je postala sedma ekonomska sila u svetu, ali i državu koja ozbiljno zanemaruje pitanja ljudskih prava i demokratske vrednosti
"Ljutnja i razum"; VREME 894
Jugoslovenska narodna armija (JNA) otkrila je sa nedopustivim zakašnjenjem da je bila zamišljena, zasnovana, razvijena i obučena u svim aspektima svog mogućeg delovanja kao odbrambena vojska jugoslovenske federacije, a ne armija građanskog rata. U opkoljenim kasarnama Slovenije i Hrvatske JNA je otkrila da je pretpostavka njene efikasnosti podrška lokalnih resursa: ljudstvo, logistika, transport; u Srbiji je otkrila da se rat ne može voditi bez konsenzusa celog stanovništva. Ili, kratko, da nema nikakvog rata bez dva neophodna i par excellence politička preduslova – jasno definisanog ratnog cilja i nacionalnog konsenzusa oko tog cilja
(nastavak prethodnog teksta, dodaci)
Vojska bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije postojala je 51 godinu, nešto duže od pomenute države. Njena prethodnica, vojska Kraljevine Jugoslavije, trajala je samo 23 a, opet, njena prethodnica, vojska Srbije – ako računamo od Prvog srpskog ustanka do kraja Prvog svetskog rata, 114 godina. Najveći deo XIX i početak XX veka stanovnici teritorije na kojoj će 1918. nastati Jugoslavija proveli su – uzajamno ratujući, kao podanici dve carevine, austrougarske i turske, i jedne kneževine/kraljevine (Srbije) koja se između njih udenula. Ta "tradicija" će se, krvavo i žestoko, obnoviti u raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog veka
Za slučaj da ste poželeli štivo u kome se ni rečju ne spominje nemio događaj a koji još traje – izvolite
Srđan Đoković, otac Novaka Đokovića ("Kurir")