Himna, zastava i grb
Dvoglavi Batić u prolazu
"Najgore bi bilo da i ove nove, demokratske vlasti Srbije i, pretpostavimo, još donekle Jugoslavije, nekom uredbom ili zakonom utvrde himnu. Poljska će onda definitivno propasti"
"Najgore bi bilo da i ove nove, demokratske vlasti Srbije i, pretpostavimo, još donekle Jugoslavije, nekom uredbom ili zakonom utvrde himnu. Poljska će onda definitivno propasti"
Dodeljivanjem ovogodišnje nagrade V.S. Najpolu, još jednom od kandidata iz drugog plana, žiri Nobelove nagrade je po ko zna koji put potvrdio svoju tako predvidljivu nepredvidljivost, ali je, kada je reč o proznoj književnosti na tlu Britanije, na ubedljiv način ozvaničio prevlast jedne već gotovo tri decenije dominantne struje u britanskom romanu
Istrijanin, predsednik lige za borbu protiv turizma, osnivač grupe Gori Uši Vinnetou, zabavljač i pesnik opisuje svoj suset sa Beogradom: "Popio sam kleku, super. Pijem samo vaš kafe turko, ne espreso. Pivo sam pio, neko smrdljivo, nije mi se svidilo, ali sam ipak popio četiri komada. Vozili smo se taksijem, a taksista pjeva pjesme Dragojevića, Magazina. Ma što ne pjeva neki turbofolk! Nikako da se otkačim hrvatske estradne pizdarije"
Policajci u Italiji zovu se: gondolijeri, karabinjeri, Kordiljeri, profiteri...
Iako crkveni bonton ne dozvoljava da se otvoreno priča o naslednicima, mnogi kardinali predviđaju da će sledeći papa biti iz Trećeg sveta, najverovatnije sa španskog govornog područja
Veronauka
Koliko se u ovom italijanskom gradu plaše od demonstranata toliko se plaše i od terorista; Rusi su kroz medije dodatno digli paniku, jer njihovi izvori tvrde da Osama Bin Laden namerava da izvede atentat na Buša
Jasno da je porodicu Milošević potresao transfer Slobodana u Hag. "Ništa ne mogu bez njega, majke mi. Moram prvo Slobu da konsultujem", tako Mirjana Marković odgovara na pitanja koja se tiču njenog muža.
Jesu poslednjih godina Ljubljanom prošli Helmut Kol, Papa (čak dva puta), Bil Klinton i druge visoke ličnosti, ali tek je poseta Buša i Putina gradu dala pečat "diplomatske prestonice sveta", kako su ocenili pojedini komentatori
Velimir Ilić, gradonačelnik Čačka i predsednik Nove Srbije
Analitičari dolazak pape smatraju konačnim otvaranjem Ukrajine prema Evropi, a Rusija tvrdi da je to unošenje razdora u ionako podeljenu pravoslavnu crkvu
Pitanjem "Kakva je sličnost i koje su razlike između Johanesburga i Zrenjanina?" ne počinje neki novi vic o Lali, već uporedna priča o jednoj transparentnoj i jednoj neprovidnoj "privatizaciji" – priča u kojoj na jednoj strani ima mnogo jasnih odgovora, a na drugoj ima samo mnogo pitanja bez odgovora. Ono što ove dve priče povezuje to su dijamanti i neke sličnosti oko uloge režisera u ekonomskim predstavama o kojima je reč
"Verujem, dakle postojim"; "Vreme" br. 539, "Jovan i Kara-Đura; "Vreme" br. 630
"Verujem, dakle postojim", "Vreme", br. 539
Susret između poglavara prve "multinacionalne kompanije" u istoriji i jedne od nacionalno podeljenih istočnih pravoslavnih crkava koja pretenduje na vizantijsko nasleđe i prvenstvo među "pravovernima", odigrao se kako je trebalo i kako se očekivalo
Zoran Đinđić ima tu nesreću da istovremeno mora da priča o decentralizaciji države i centralizaciji svih ekonomskih resursa
Izvesni Đomlija, besan na roditelje koji ga teraju da uči i brane mu da farba kosu u ljubičasto, izgovorio je jednom prilikom istorijsku rečenicu: "Jao, samo da završim taj fakultet, koji ću onda klošar da budem!"
Tokom 1980. godine izgledalo je zaista kao da su se svi komadići mozaika sklopili. Umro je drug i maršal Tito, političari se zbunili i malo popustili dizgine, a iz Rijeke, Ljubljane, Zagreba, Beograda i Novog Sada krenuo je talas nove muzike kakvu domaća scena do tog trenutka nije imala. Čitava pank furka prvo je krenula iz zapadnijih delova bivše zemlje. Prošlo je dvadeset godina, a ove pesme i dalje imaju istu snagu i čar kao na početku
Polovinom aprila Samizdat B92 objavio je "Blistavo i strašno", knjigu uspomena Bekima Fehmiua, filmskog i pozorišnog glumca. Pored teme, život na Kosovu od 1936. do 1955. godine, i autora, knjigu čini atraktivnom i činjenica da je prethodnih četrnaest godina gospodin Fehmiu ćutao, protestujući time zbog širenja mržnje prema albanskom narodu