Knjige
Političke implikacije uživanja
U studiji "Jugoslovenska muzika bez Jugoslavije" autorka pokazuje kako se u svakom nacionalističkom narativu uvek krije neka vrsta zavisti zbog tuđeg užitka
U studiji "Jugoslovenska muzika bez Jugoslavije" autorka pokazuje kako se u svakom nacionalističkom narativu uvek krije neka vrsta zavisti zbog tuđeg užitka
Nedavno su predsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović i premijer Srbije Aleksandar Vučić potpisali Deklaraciju o unapređenju odnosa koja, između ostalog, podrazumeva i rad na rešavanju sudbina nestalih osoba. Mesecima kasnije, situacija je unapređena isto koliko i odnosi dveju država
U čemu je suštinska razlika između prethodnog i ovog sastava kabineta Aleksandra Vučića? Ko su dobitnici, a ko gubitnici? Zašto su u aprilu održani "nepravedni i ničim izazvani" izbori, te zašto se više od sto dana čekalo da mandatar sačini spisak ministara i napiše ekspoze "na karo papiru"? Da li je Vučić imao problema da pronađe dovoljan broj voljnih da simuliraju ulogu ministara i prihvate da se premijer dernja na njih kao na školarce? Da li je iko posle svega pametniji? Izvesno je samo jedno: Aleksandar Vučić ne samo da je u stalnoj kampanji – Aleksandar Vučić jeste kampanja, čovek koji je od samog sebe napravio politički projekat
Kako su se razvijali odnosi između službenog Beograda i Zagreba u protekle dve i po decenije i do čega su doveli
Najveće izbegličko naselje u Srbiji izgradili su sami meštani pomažući jedni drugima. Sakupljali su novac za osvetljenje ulica, za vodovod, radili su jedni drugima na izgradnji kuća... Busije su nastale na njivi poljoprivrednog preduzeća iz Nove Pazove kada je Vojislav Šešelj, bivši potpredsednik Vlade Republike Srbije i predsednik opštine Zemun 1997. godine isparcelisao to zemljište i prodao ga unesrećenim ljudima koji su verovali da im njihov Vojo čini uslugu. Danas niko od oko 1300 vlasnika isto toliko placeva u Busijama nema vlasnički papir "jedan kroz jedan". "To što neko dođe jednom i ostavi samo obećanja i ove plakate koje posle skida vetar sa bandera, nama ništa ne znači", kaže Jovan Vučenović, sekretar Udruženja građana naselja Busije
Ako vam se čini da živite u operetskoj verziji 1991. na Balkanu, to je zato što su na vlasti u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni operetske verzije onih koji su i tada bili na vlasti
Zamislite smenu šefa tajne policije za koju je znao samo najuži krug partijskog i vojnog vrha, o kojoj se nekoliko dana kasnije govori na televiziji
Možda su ljudi iz Vojvodine pomislili da iz centra vlasti Srbije mogu dobiti više, ako se priklone Vučiću i njegovim naprednjacima, kad već dosad, dok je Pajtić "smetao", nisu dobili gotovo ništa
Iznajmljivanje aviona erbas 330 košta između četiri i pet miliona dolara mesečno, to je 50 miliona godišnje. Dakle, Er Srbija, kompanija koja sada beleži gubitke i dobija ogromne dotacije od države, ulazi u jednu investiciju od 50 miliona. Vi od juna 2016, kada počnu letovi, do juna 2017. morate da imate 50 miliona koje ćete, kao, zaraditi na saobraćaju. Na kom saobraćaju? Već sada se priča o tri godine gubitka. Šta iza toga stoji? Stoji strah da to ipak nije tako povoljan posao, a drugo, niko ne kaže koliki će taj gubitak biti. Ovde stižemo do tehnologije donošenja odluke o saobraćaju preko Atlantika. To vam je kao da pravite novu fabriku, to "zadovoljstvo" košta na trogodišnjem nivou preko 100 miliona. Ko je doneo tu odluku? Gde je doneta ta odluka
Vojvodina je tokom čitave istorije bila migratorni prostor. Talasi migracija značajno su menjali strukturu, način života i kulturu ovog prostora. Kao izrazito višenacionalna sredina u današnjem obliku nastaje tokom XVIII veka, što je bila posledica doseljavanja Srba u Velikoj seobi 1690, kao i kolonizacije koju je sprovodila austrijska vlast. Migracije nakon Drugog svetskog rata, proterivanje Nemaca i kolonizacija Srba iz Bosne i Hrvatske, a zatim i migracije tokom i nakon raspada Jugoslavije, promenili su strukturu stanovništva Vojvodine, ali je ona i dalje zadržala svoj multietnički karakter. U Vojvodini danas živi nešto manje od dva miliona stanovnika i 26 nacionalnih manjina, a šest jezika ima službeni status – srpski, mađarski, slovački, hrvatski, rumunski i rusinski
Decenijama pošto se povukao iz politike Helmut Šmit je u nebrojenim tekstovima i nastupima tumačio svet u kome živimo. Nekadašnji Hitlerov oficir, ministar odbrane i finansija i kancelar Nemačke postao je neka vrsta pop ikone za mlade Nemce. Uvek sa cigaretom u ruci, u oblaku dima negovao je imidž pragmatičnog i energičnog čoveka koji ne preza od teških odluka
Hrvatska slavi "Oluju", ne misleći na to da je više od 200.000 njenih građana srpske nacionalnosti moralo napustiti svoje domove. Istovremeno, vlast predvođena premijerom Vučićem govori da u Srebrenici genocida nije bilo, o Ovčari ni slova, o Prijedoru i hladnjačama takođe. Oni bi samo o pomirenju, bez suočavanja
Suočavanje sa prošlošću, nesuglasice oko poimanja vojne operacije "Oluja", današnji položaj Srba u Hrvatskoj, kultura sećanja, mogućnost pomirenja i povratak izbeglica neke su od tema o kojima je bilo reči na tribini koju su povodom 20 godina od operacije "Oluja" 3. avgusta organizovali nedeljnik "Vreme" i Forum ZFD. O ovim i drugim pitanjima razgovarali su prof. dr Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Dejan Jović, osnivačica i voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelič, profesor i jedan od osnivača Srpskog demokratskog foruma Petar Lađević i gradonačelnik Knina za vreme vojne operacije "Oluja" Drago Kovačević. Tribinu je moderirao Filip Švarm, odgovorni urednik nedeljnika "Vreme"
Napuštene, porušene kuće. Rojevi muva. Slatkasto lepljiv miris, poput krvi. Tragovi koje za sobom ostavljaju ljudi koji panično beže. Gledam neke ljude u zelenoj odeći kako na prikolice tovare frižidere i mašine za pranje veša i pitam se da li su to vojnici, pljačkaši ili meštani koji s pravom iz svojih kuća iznose vredne stvari
"Oluja" nije nikakva "briljantna vojna operacija", već onaj mučki, završni udarac odavno oborenom protivniku. Ako se već i mora obeležavati reintegracija bivše Krajine u Hrvatsku iz godine u godinu, vojna parada na dvadesetogodišnjicu drugačije se ne može razumeti osim kao još jedna bahata i izazivačka legalizacija etničkog čišćenja. To ne može da promeni ni sav doprinos Vučića, Nikolića, Dačića i svih ostalih iz aktuelne vlasti u Beogradu tragediji srpskog naroda u Hrvatskoj
"Emocije i simboli se koriste kao politički kapital. Bio sam prošle godine u Kninu. Milanović je pričao i nije se mogao čuti od zvižduka. A on je pričao o Tuđmanu, borbi protiv vanjskih okupatora, ali džaba. Mogao je reći ‘Za dom spremni’, oni bi i dalje tako glasno zviždali. Meni se čini da ova proslava Oluje nije toliko uperena protiv Srba, već je stvar unutarnjeg političkog obračuna. To je najprije sukob o tome ko će ispasti veći nacionalista"
Na Balkanu zajednice žrtava i ubica žive ili zajedno ili jedni uz druge. Na takvim mestima insistiranje na suočavanju ne služi samo pravdi i istini već i svima onima koji veruju da je potreban još jedan "dobar" rat kojim će se korigovati "loš" i nepravedan mir ili preduprediti još jedan genocid. Ovo naličje suočavanja sa prošlošću se prekriva nekropolitikom oslonjenom na rasističku esencijalizaciju Srba, na verovanje da je problem u našoj kulturi, istoriji i tradicijama. Da nismo u raljama nekropolitike, da živi ovde i dalje ne robuju mrtvima, ono pravo, političko pitanje bilo bi šta se desilo loše, šta je i zašto pošlo po zlu pa su (neki) Srbi počinili tako strašne zločine
Sećate se Bosanca kad na carini tvrdi da nosi ranu za tice, u koferima mu nađu satove, tranzistore, pa ga lično šef smene ukori: "Tako veliš: rana za tice?!" A Bosanac će: "Ja sam im kupio, a one ako oće nek jedu..." Tako i ja: ovo sam za vas napisao, a vi, tičice, ako hoćete čitajte...
U oštroj konkurenciji poltrona u Vučićevoj vlasti Vulin se probio u prve redove, moglo bi se reći i na vodeću poziciju, čemu su verovatno doprineli staž koji je pekao kod Mire Marković i saveti Milorada Vučelića, iskusnog u tom poslu. Na sadašnjoj poziciji, Vulin izgovara ono što bi Vučić rado želeo, ali ne sme jer ga motre i sa strane, a kao nagrada stiže tapšanje po glavi poput izjave da je Vulin pametniji od njega
Vlada Grčke traži više vremena da sprovede reforme koje bi pokrenule privredu, smanjile nezaposlenost i ublažile humanitarnu katastrofu. Uz to ne odustaje od ratne odštete za nacistička ubistva i razaranja u visini od više stotina milijardi evra
Kiš je napisao da nije uspeo da pronađe, u Kovinu, u bolnici istoriju bolesti Eduarda Sama. Nestala je... Meni je o tome pričao u bašti Kluba književnika, onaj sto ispod kiselog drveta… Bili smo ostali sami u bašti. Devedesetih napisao sam dva-tri-četiri eseja o Kišu. Iz "efea". Gađao sam da pogodim gol iz kornera i retko bih pogodio. Ali zbog tog "efea" dospela je, dolepršala mi je u ruke Spomenica o desetogodišnjici Državne bolnice za duševne bolesti u Kovinu 1924–1934, izdanje uprave bolnice, štamparija R. Oberlajter, Kovin, 1934.
Čovek koji voli nije spreman da podnese ličnu žrtvu odvajanja od porodice zarad kolektivnog cilja kao što je spasenje čovečanstva, jedan je od zaključaka koje sugeriše film Interstellar. Ovo je neuobičajeno shvatanje funkcije ljubavi za opstanak čoveka, jer su sociobiolozi utvrdili da su emocije počele da se razvijaju baš pod pritiskom mehanizma prirodne selekcije koji je trebalo da omogući čovekov opstanak
Po čemu je neko veliki državnik? Ma koliko bilo čudno, filozofi, istoričari, a još manje političari, na to pitanje nemaju odgovora. I tu se obično priziva poređenje sa velikim umjetnicima: imaju nekog demona u sebi, tj. nešto što ni oni ne znaju šta je. Podjednako su rijetki, jedni i drugi. Poznavaoci skoro jednoglasno smatraju Bizmarka najvećim državnikom modernog vremena. Uglavnom se slažu i da je De Gol najveći državnik dvadesetog vijeka. Već po ovome što je do sada uradio (i kako je uradio) izvjesno je da je Putin dominantna politička figura dvadeset prvog vijeka
"Nalazimo se u trećem svetskom ratu čiji početak ne možemo tačno da definišemo, budući istoričari će raspravljati o tome kada je tačno počeo. To je proces koji se razvija tiho i postepeno, koji se proteže od jednog do drugog bojišta, udaljenih jedno od drugoga, a ipak su kod svih očigledne nemoć politike i snaga privrede koja je preuzela primat." — Ginter Gras, "Vreme", 13. novembar 2014.