Putin na Bliskom istoku
Izbegavanje vrućih tema
Ruskom predsedniku ova poseta je krupan diplomatski poen
Ruskom predsedniku ova poseta je krupan diplomatski poen
Nova laburistička vlada biće izabrana sa gotovo najmanjim procentom biračke podrške u novijoj istoriji
Ivo Andrić je između dva svetska rata bio visoki službenik Ministarstva inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije. Iz rukopisa knjige Andrićeve godine u diplomatiji Miroslava Karaulca, jednog od najozbiljnijih i najpouzdanijih proučavalaca dela i života Ive Andrića, "Vreme" ekskluzivno objavljuje poslednje poglavlje ove studije koje se odnosi na najkontroverzniji deo Andrićeve diplomatske karijere – njegovo službovanje u Berlinu u periodu između 1939. do 1941. godine, u kojem se otkrivaju neki do sada nepoznati detalji iz piščeve biografije
Možda je u školskoj arhivi još moj pismeni gde o sebi pišem kao o cariniku koji je istovremeno i mađarski i jugoslovenski: putnik samo jednom otvara torbu i samo jednom plaća carinu, bilo da ide u Mađarsku ili iz Mađarske
Branislav Maričić, instruktor pamćenja i učenja u školi za razvoj intelektualnih veština koja organizuje tečajeve brzog čitanja, savršenog pamćenja, kreativnog učenja i strategijskog mišljenja. ("Glas")
Šešeljevo pismo je test lojalnosti za stranački vrh, ali i znak ohrabrenja pomalo demoralisanom polusvetu
Za svedoka tog vremena biramo neobičnu ličnost: Đorđe Lobačev, Rus, rođen u Skadru 1909, gde mu je otac bio ruski carski vicekonzul; krstio ga vojvoda grahovski i zetski knez Dimitrije Petrović Njegoš; detinjstvo i ranu mladost proveo je u Novom Sadu; diplomirao je Istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu; bio ilustrator "Politike", nacrtao je prvog srpskog strip junaka. Od oktobra 1944. do maja 1945. bio je prevodilac u štabu general-lajtanta Vladimira Ivanoviča Ždanova i s Crvenom armijom išao do Beča. Po zakonu iz 1946, izabrao je sovjetsko državljanstvo, a ostao da živi u Beogradu. (Jedan član PK Srbije, možda Pribićević, tada je rekao: "Mislim da onaj koji danas ne bi hteo da postane sovjetski građanin, ne bi mogao da bude ni jugoslovenski građanin.") U vreme Informbiroa prognan u Rumuniju, gde je crtao političku karikaturu u nedeljnom listu Kominforma "Za trajni mir i međunarodnu saradnju". Tek posle Staljinove smrti odlazi u Rusiju, jer ranije nije smeo, živeo je u Sankt Peterburgu, gde je nacrtao prvi sovjetski strip. Povremeno dolazi u Beograd posle 1964, gde je 1997. štampana knjiga njegovih sećanja Kad se Volga ulivala u Savu. Iz te knjige biramo nekoliko detalja – zato što opisuju kako je oslobađan deo grada u kome se nalazi naša redakcija i zato što lapidarno, a plastično i upečatljivo osvetljavaju mešavinu straha i egzaltacije, kovitlac Oslobođenja, kad "seku šumu, a iverje leti"
Staljin, Gulag – cena koju je najviše platio sam ruski narod – pakt Ribbentrop–Molotov, Katinska šuma, sovjetska okupacija baltičkih država... to, i mnogo čega još drugog, poglavlja su koja ovog 9. maja nisu na dnevnom redu. Na dnevnom redu je nešto sasvim drugo: odavanje počasti za blizu 27 miliona sovjetskih žrtava, vojnika Rajanoviča koji su ostavili svoje kosti na stanicama "križnoga puta", ili "crvenozvjezdanog puta" svejedno, od Volge do Berlina
Popravka se ne sme odlagati, progresija oštećenja je neizbežna, a kolaps konstrukcije bi nastupio trenutno i bez znakova upozorenja
Varničenja oko načina na koji će se reorganizovati ovdašnje zdravstvo traju već dugo. Svaki predlog za rešenje tog pitanja izaziva manju ili veću buru, otkrivajući postojanje jakih interesa u čijem sudaru stradaju građani
Borba protiv korupcije dug je proces. Napredak je uočljiv pre svega u oblasti zakonodavstva ali problemi nastaju prilikom primene tih zakona
Ako se u Bor ulazi sa južne strane, putem koji ga povezuje sa Koridorom 10, utisak je da je to grad pravljen po meri čoveka: izrazito je urban, sa dobrom infrastrukturom, širokim ulicama i lepim drvoredima. Utisak je malo drugačiji kad se priđe centru grada nad kojim se uzdižu dva ogromna fabrička dimnjaka kao simboli industrijskog napretka. Zgrade su prekrivene odbojnom patinom, svojstvenom svim industrijskim gradovima. Nekoliko stotina metara od centra prema severu zjapi ogromna rupa prečnika desetak, a duboka skoro pola kilometra, neuklonjiv spomenik stogodišnjoj eksploataciji bakarne rude, napušteni kop koji je bukvalno progutao polovinu starog gradskog jezgra. Obod rupe se i dalje urušava, vukući u provaliju kuće u blizini koje su eksproprisane i stanari raseljeni, ali u njima trenutno žive romske porodice koje boljeg smeštaja nemaju. Pejzažom dominiraju, dokle pogled dopire, žuta boja sumpora, siva jalovina i crna šljaka
Demokrate same, ali brojno, proslavile Đurđevdan. Svojima se, kao predsednik stranke, i predsednik Srbije, obratio Boris Tadić, i predsednički stigao da pozdravi, pa i izljubi ne samo svoje nego i popove, policajce, buduće konobare...
"Očekujemo da ćemo osigurati participaciju u vlasti u mestima gdje Srbi imaju većinu, ali i gde je nemaju. Mi jesmo manjina ali, i po ustavnom zakonu i po broju, imamo prava na donošenje odluka"
Nekoliko kilometara od Zvečana, među brdima jalovine iz rudnika Trepča, ljudi umiru, sporo i mučno, od smrtonosne kombinacije olova u krvi i činovničke bezdušnosti
Uoči Donatorske konferencije za zaštitu i obnovu kulturnog nasleđa na Kosovu, u Prizrenu je, bez prisustva nadležnog episkopa, počela obnova hrama Bogorodice Ljeviške, kandidata za Listu svetske kulturne baštine
"Karpatski talasi"; "Vreme" br. 747
"Strah i odgovornost"; "Vreme" br. 746
"Privatizovana stvar"; "Vreme" br. 746 i "Strah i odgovornost"; "Vreme" br. 746
Prema istraživanjima Evropske komisije, većina Evropljana plaši se nauke. Na pitanje "Da li naučnici poseduju znanje koje ih čini potencijalno opasnim?", čak 63,2 odsto odgovara pozitivno. Strah od naučnih otkrića je kompleksan fenomen, uslovljen stupnjem društvenog razvoja, ali i obiljem drugih faktora, među kojima su i realne opasnosti od zloupotrebe novih saznanja. Ponegde, ovaj strah je podjednako iracionalan kao i strah od pomračenja Sunca, stranaca, promaje ili vode, ali je u svakom slučaju nastajao u slojevima, taložeći se kroz vekove.
Zašto je dr Ksenija Atanasijević, značajni filozof i prevodilac filozofske literature, prva univerzitetska nastavnica u Kraljevini Jugoslaviji koja je ostavila impozantan opus od oko 400 bibliografskih jedinica, ekskomunicirana sa Beogradskog univerziteta 1936? Zašto je raznim smicalicama akademskih koterija, intrigama kolega intelektualno inferiornijih od nje, koji su pribegavali i nezakonitim radnjama, prekinuta profesorska karijera ove briljantne naučnice, koja je uz Isidoru Sekulić i Anicu Savić-Rebac smatrana "najučenijom srpskom ženom"? Odgovore na ova pitanja pruža monografija Ljiljane Vuletić Život i misao Ksenije Atansijević koja se upravo pojavila iz štampe