
Jovanjica
Imenik jedne afere
Da li će nakon dva meseca biti pušten na slobodu čovek koji je predstavljen kao najveći uzgajivač droge i da li će javnost saznati nešto više osim da braća Vučić nemaju nikakve veze sa slučajem
Da li će nakon dva meseca biti pušten na slobodu čovek koji je predstavljen kao najveći uzgajivač droge i da li će javnost saznati nešto više osim da braća Vučić nemaju nikakve veze sa slučajem
Mada je bio urednik u najvećem delu svoje karijere, Dragoljub Žarković je svoj novinarski talenat pokazivao u veoma različitim formama izražavanja. Kao skupštinski izveštač u mlađim godinama, dobro je vladao ekonomskom tematikom. Jedinstven je bio i po svojim kratkim, takoreći haiku, uvodnicima pod naslovom od samo tri slova (vidi Boj, Dim, itd.), koje je dugo pisao u "Vremenu". Njegov kreativni rukopis pokazuje i neponovljivu sposobnost kombinovanja vlastitih komentatorskih ocena sa reporterskim pasažima koji govore sami za sebe, jer je on, zapravo, po vokaciji bio reporter. Često je svoje komentare svodio na predočavanje serije fakata uz jednu kratku poentu, kojom bi, kako je govorio, "zavrnuo mačku trepavice". Pišući pitke a ne didaktičke komentare, Žarković je radije pribegavao uravnoteženom rasuđivanju, duhovitom obrtu, pa i ironičnom otklonu nego prejakim rečima. Smatrao je da galame oni s malo talenta i malo vaspitanja
Malo koga je potcenio, mnogima je dao kredit kakav nisu mogli da vrate. Ne bivajući kadar za olaki nihilizam za kojim posežu kvarni jer u drugome vide sopstveni odraz, uvek je polazio od onog najboljeg u saradniku, prijatelju, kolegi, i držao se toga sve dok ovaj ne bi u potpunosti iscrpeo zalihe tog boljeg u sebi
Žare je bio čovek od principa. U vremenu kada su mnogi davali laka obećanja, širili zavodljive zablude, skretali na političke i ekonomske stranputice, Žare (i sa njim "Vreme") išao je težim putem. Svojim putem
Svoj urednički podvig Žare je ostvario u zemlji koja je lutala između Vođe, Dange i Stradije, pa potom između Stradije, Vođe i Dange, dok je loša politika trošila sav vazduh
Da bi sebi i drugima objasnili nemoć da u izborima pobede aktuelnog vlasnika sistema, Vučića uzdižu u beskrajne visine, pridaju mu moć koju on nema, čine ga sveprisutnim velikim bratom urbi et orbi, ne vide njegovu zastrašenost i ovakvom opozicijom
Neke od najpoznatijih Miloševićevih metoda usavršio je Aleksandar Vučić. To su batine, pretnje i zastrašivanja, gušenje slobodnih medija, neprekidno rasturanje opozicije preko svih mogućih kanala komunikacija, gajenje omiljenog opozicionara po principu "ima gori od mene" na ekstremnoj desnici, pravljenje saradnika od protivnika i kažnjavanje svake vrste nelojalnosti, pokušaja pobune ili ucene, što će ovoga puta postići cenzusom od tri odsto, koji ćemu omogućiti veće ili veliko čišćenje ne samo u SNS-u nego i među koalicionim partnerima
Nije u tome ključna stvar, iako je jasno da predsedniku Srbije Vučiću strahovito nedostaje onaj neko ko ide iza njega i šapuće mu "seti se, ti si samo čovek". Na ključnu stvar će institucije morati da misle i po njoj da delaju, naravno, nakon oslobođenja
"Ne verujem da je iko ko je odrastao devedesetih izbegao da ponese određenu vrstu traume zbog stvari koje su se dešavale, samo zavisi kako se odnosio prema njoj. Čovek se prilagodi na svašta, nije to problem. Problem je šta se dešava u čoveku kad živi takav život koji ga menja na ćelijskom nivou"
Država ovde ne postoji da garantuje primenu zakona i društvenog dogovora, već da legalizuje prisvajanje i zloupotrebu javnih resursa, MSU je samo jedan od njih
Atelje 212 izašao je pred publiku s predstavom koju je publika volela i voleće je opet, i s glumicama koje igraju onako kako publika voli
O filmovima dveju autorki koje nisu dobile Oskara, ali raspolažu važnijim umetničkim adutima
Jedan portal objavljuje fotografiju postavljanja pločica u kupatilu, uz naslov da je KERAMIČAR postavljen za direktora muzeja... Pa, nema nikakve veze što je Viktor Kiš keramiku diplomirao na Akademiji primenjenih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu. Za sve nas koji nismo kustosi, ali – možemo da pogledamo, slika govori hiljadu reči
"Moje realno iskustvo Jugoslavije je kratko i gotovo da ga se ne sećam", izjavila je nedavno književnica Ana Vučković u intervjuu "Danasu", što skreće pažnju na narod koji nestaje
Prema rezultatima poslednjeg PISA testiranja 40 odsto petnaestogodišnjaka u Srbiji funkcionalno je nepismeno. Javnost se zabrinula zbog posledica ove pojave, zbog vidnog osiromašenja jezičkih, emotivnih i kritičkih kapaciteta učenika, a o njenom uzroku – krizi čitanja, koja počinje u osnovnoj školi – retko se govori
Vest da su komedije Žorža Fejdoa tek nedavno prvi put štampane na srpskom jeziku, o čemu smo pisali u prošlom broju, opravdano je istaknuta. Naime, spisak važnih knjiga koje je nemoguće čitati na savremenom srpskom jeziku zapanjujuće je dugačak. Tekst koji sledi ilustruje tu činjenicu
Ako se kojim slučajem pomene ime Lujo Davičo nezavisno od osnovne i srednje baletske škole u Beogradu, koja je po njemu nazvana, malo ko će znati o kome se govori. Zato je nedavno objavljena knjiga Saše Brajović Lujo Davičo, fragmenti života (izdavač Clio) doživljena kao priča o nepoznatom
Žorž Fedo, kralj vodvilja, konačno među Srbima i u pisanoj formi, nakon što su 45 godina na pozorišnoj sceni gledali njegovu Bubu u uhu
"Teraju nas da mislimo na jedan način i da pišemo o uskom krugu tema i tako nas vaspitavaju, dresiraju. Ako hoću da budem pisac, moram da navezem 300 strana o tome kako srpski kraljevi kopaju oči jedni drugima ili kako je profesor obljubio učenicu"
Ovo je vrhunski dizajniran, pametan, ali i uzbudljiv film, duhovit, krcat šarmantnim i/ili zanimljivim likovima, pun zgodnih rediteljskih rešenja, a uz to u dramaturškom smislu jasno utemeljen u krivudavom a ipak dovoljno zauzdano glavolomnom pristupu naraciji
"Teško je očekivati da se masovno oslobađa zaključana energija u društvu koje je, kada se posmatra šira slika, duhovno dovedeno na rub egzistencije. Mladi se plaše da se u bilo kom smislu bave nečim što im ne donosi sigurnost, a velike ideje su uvek vrlo nesigurne"
"Moja rečenica je laka zato što nisam oduševljen činjenicom da pišem. Potrebno je zaboraviti da si pisac, a u nekim slučajevima je, čak, poželjno zaboraviti i šta si želio da kažeš. Ta neopterećenost pomaže. A ono što zovemo stilom, to je samo muzika koju smo u stanju da čujemo. Ko nema sluha, nema ni stila"
Naprednjačka Srbija je kao pit-bul terijer: kada zagrize, ne pušta dok ne dobije ono što je naumila da dobije. A hoće sve! Kada im drugi metodi "pripitomljavanja" N1 nisu pošli za rukom, ona se odlučila na meru koja predstavlja svojevrsni prelazak sa reči na dela: počela je da ostvaruje pretnje i pokazuje svoju moć. Ne samo da neemitovanjem programa nanosi štetu Junajted grupi (i građanima) već, paralelno sa tim, sprovodi veoma žestoku, agresivnu kampanju – plaćenu dakako novcem građana – kojom pokušava da poveća svoj udeo na tržištu kablovskih operatera
Zaraza korona virusom još uvek, osim oznake 2019-nCov, nema ime, iako je odnela na stotine života