
Podsećanje
Kratka hronologija uspona i pada Belivukovog klana
Kako je od južne tribine Partizanovog stadiona vođa navijačke grupe "Principi" stigao do kuće u Ritopeku u kojoj su počinjena monstruozna mafijaška ubistva
Kako je od južne tribine Partizanovog stadiona vođa navijačke grupe "Principi" stigao do kuće u Ritopeku u kojoj su počinjena monstruozna mafijaška ubistva
Uzrok svih nevolja inspektora Dejana Jovića bila su njegova saznanja o saradnji države sa klanom Veljka Belivuka. Bio je velika smetnja Dijani Hrkalović i krugovima u policiji koji su pokušali da ga diskredituju proglašavajući ga saradnikom Škaljarskog klana. Bio je proganjan, hapšen i praćen. A zatim posthumno rehabilitovan
Nijedna istraga ne može da zanemari ulogu BIA, ulogu MUP-a u formiranju te grupe koja je vladajućim naprednjacima služila kao neka vrsta vanistitucionalnog JSO-a. Svaka fer istraga morala bi da pregleda kretanje svih optuženih na različitim događajima unazad osam godina – od Parade ponosa i Savamale, preko tribine, obračuna sa konkurentskim navijačkim grupama i učešća u lokalnim izborima do blokade rušenja divljeg hotela na Pančićevom vrhu
Dosad je vlast više puta uspevala da uz pomoć kriznog PR-a i režimskih medija svoje afere skloni od reflektora javnosti ili ih makar zagluši tako što ih predstavi kao podmetačinu i masne laži izdajničke opozicije, tajkuna, plaćenika novinara, stranih ambasada i službi ili izvede kontranapad fingirajući neku novu aferu koju opet pripiše „izdajnicima i plaćenicima". Hoće li uspeti i ovog puta?
Suđenja za ratne zločine su naročito osetljivi procesi, kako za žrtve tako i za širu političku zajednicu. Oko njih se katkad kreiraju nacionalni mitovi, a pojedine sudije i tužioci proglašavaju izdajnicima, jer je vek teško prihvatiti nešto što istinski nisi želeo da se dogodi. Svakome je teško da prihvati da su pripadnici njegovog naroda izvršili teške zločine
"Život je borba i želela sam da budem saborac onima koji ćute, onaj kakav je meni bio potreban dok sam ćutala. U porodici ćutimo jer je sram naš folkor. Na poslu ćutimo iz sasvim drugog razloga, ćutimo iz koristi, u politici ne ćutimo, već pričamo na sav glas ono što se od nas traži, jer smo oportunisti. Ćutanje, dakle, nije poželjno, ćutanje je nepružanje otpora, svesno nepružanje otpora. Ne prihvatam da zauzmem poziciju žrtve zato što ćutim i da za to okrivim nekoga drugoga"
"U Vučićevoj Srbiji imamo sinergiju pohlepe, nekompetentnosti i bahatosti. Imamo vlast koja koristi kriminalce za suzbijanje uličnih protesta i zavođenje reda na stadionima, službe bezbednosti za organizovanje proizvodnje marihuane i praćenje opozicionih političara i novinara, vladine avione i diplomatsku poštu za iznošenje keša sa ikona iz zemlje, prethodno konvertovanog u devize u namenski gajenim menjačnicama. Slučaj Belivuk je Vučićeva brljotina koja ubrzava njegovu propast. On je toga svestan i zato je krenuo u mahnitu kampanju pravdanja i skretanja pažnje"
"Ja ni od koga ne naplaćujem svoja politička ubeđenja. Ja sam umetnik i imam samo jednu želju, da dođe neko normalan na vlast i da nam dan ne počinje Vučićevim tužnim likom, od kojeg mi je muka"
Više pitanja je bez odgovora: zašto Veljko Belivuk i Marko Miljković "brane" Nebojšu Stefanovića, zašto napadaju Dijanu Hrkalović, zašto ne govore o ulozi Gorana Papića, bivšeg zamenika u SBPOK-u, kao i zašto se uopšte Vučić i Vulin bave medijskim spinovanjem ako je slučaj takav da nas čeka "najbolja optužnica u istoriji"? Ponašanje Vučića i Vulina kao da ukazuje da glasnom medijskom kampanjom pre zatrpavaju javnost raznim pričama o silini zločina Belivukove grupe nego što su sigurni da više ništa od tih indicija o uzajmim vezama neće isplivati bilo u daljoj istrazi, bilo docnije na suđenju
Uhapšeni Veljko Belivuk, koji se ponovo našao u žiži javnosti izjavama da je naređenja za nezakonite radnje primao direktno od državnog vrha Srbije, predvodio je najmoćnije saveznike Kavačkog klana u Beogradu. Još od početka sukoba, Kavčani su imali jake saradnike među navijačima Grobara, a Belivuk je postao samo naslednik već razrađenog posla. Osim ovih optužbi na račun države, članovi Kavačkog klana su i ranije dovođeni u vezu sa pojedinim pripadnicima MUP-a Srbije. Šta god Belivuk govorio, čini se da je njegovo vreme prošlo, odnosno da mu je već pronađena zamena i da se rat klanova nastavlja punom parom
"Da nije bila tako debelo povezana sa Belivukovom grupom, vlast se ne bi toliko uzbudila. Njih boli istina, a ne neistina. Boli činjenica da u poslednjih osam-devet godina postoje bezbrojni dokazi o saradnji vlasti i SNS-a sa Belivukovom grupom. Paradoks je u tome – što se vlast više reklamira kako je u stanju da izađe na kraj sa jednom kriminalnom grupom, što više pokazuje koliko su pripadnici te grupe opasni, to sve više govori o sebi, o tome sa kim sarađuje, kako vlada i kako organizuje izbore. Što više pokazuju koliko su uhapšeni krvožedni, to više kazuju o karakteru svoje stranke. To je nešto od čega ne mogu da pobegnu. Vlast ima veliki problem kako da ‘preklopi’ izjave koje izlaze iz tužilaštva"
O nedovoljno poznatoj zbirci Pavla Beljanskog i o vremenu kada je umetnost ljudima značila nešto posebno
Cisko Kid Hozea Luisa Salinasa i Roda Rida; Makondo, Beograd 2021.
"Za Banja Luku smo krenuli 3. ili 4. septembra 1995, u konvoju vozila, autobusa i kamiona sa neophodnom logistikom, od municije do hrane, onim što se zove materijalno obezbeđenje. Da smo išli obavljati redovne policijske, a ne borbene zadatke, svedoči i to što smo nosili samo lično oružje, bez minobacača i teškog naoružanja koje PJP inače duži, nismo se spremali za borbeni zadatak. Putevi su bili zakrčeni kolonama izbeglica koje su išle ka Srbiji, jedva smo se probili do Banja Luke"
"Opozicija, osim što jasno pokazuje protiv koga je, nema mnogo zajedničkog. Već sama kvalifikacija "prave" i "lažne" opozicije deli opoziciono biračko telo. Dele ga i česte nesuglasice medu liderima slične orijentacije – pri čemu je ta orijentacija više intuitivno prepoznatljiva, nego dobijena jasnim porukama o važnim pitanjima. Ne sporim uticaj medija, ali istraživanja rejtinga se bave opredeljenjima birača, bez obzira šta je sve uticalo na to"
Vojvođanska prestonica je na svetskoj mapi korupcije dospela među najznačajnija čvorišta za pranje prljavog novca u regionu. Jedna od mogućih tema je i to kako se odliva budžetski novac Novosađana za medije i nevladine organizacije. Naravno, one medije i organizacije koji su uslužne poluge ove vlasti
Šta je smisao "srpskog sveta"? Zašto posle svakog istupa ministra unutrašnjih poslova zamire svaka nada? I zbog čega je to potrebno Aleksandru Vučiću? Kuda vodi ova politika ljuljanja regionalnog čamca? Konačno, kakva je veza između "srpskog sveta" i pogrdnog skandiranja predsedniku Srbije na utakmici Partizan–Proleter
U poslednjem slučaju urušavanja, investitor se ranije bavio nekom vrstom sado-mazo terapije vezivanjem, koja navodno klijente oslobađa stresa. Narodski rečeno, dojučerašnji producenti pornića danas se bave stanogradnjom. "Veži me, investitore", da parafraziram Almodovara
Izgleda da Srbija polako otvara debatu o uvođenju obavezne vakcinacije protiv korona virusa. S jedne strane, većina pravnika koji se oglašavaju u javnosti protivi se tome, pozivajući se na Ustav i Evropsku konvenciju o bioetici. S druge strane, zakoni Srbije prepoznaju mogućnost izbora, sve dok taj izbor ne ugrožava druge, a imamo i osam obaveznih vakcina za decu
U naprednjačkoj Srbiji je uobičajena procedura prema kojoj nema tog majčinog zakona ili zakonskih "izmena i dopuna" koje mogu ući u Skupštinu, a da nisu dirigovane s Andrićevog venca
Kako se danas piše hronika, književni žanr koji podrazumeva vreme za čitanje i razmišljanje – ono deficitarno u našim životima
Vest da je njujorški magazin "Tajm" za ličnosti godine izabrao dvojicu srpskih umetnika i ne bi bila od većeg interesa za domaću javnost, koja je navikla da naša dijaspora svakodnevno puni svetske medije, sem ako to ne bi shvatila kao presedan koji reprezentuje jednu sasvim drugačiju kategoriju naših gastarbajtera, koja do sada nije imala priliku da izazove svetsku pažnju, i pored nesumnjivih kvaliteta
Sve što se sa Đokovićem dešava je pravo, istinsko, bez truni laži i prevare, a to je, u društvu kakvo je poslednjih desetak godina naše, ravno čudu. U sredini u kojoj se iz dana u dan, na svim mestima i na sve moguće načine, laže, preteruje, zataškava, prikriva i krade, gde cvetaju hohštapleraj i mediokritetstvo, gde se plagirani doktorati brane pred sudom, gde ulizice prave karijere, gde se obogaćene lopuže smeju u lice poštenom svetu, a neuravnoteženi vođa neumorno naduvava balon svoje lažne veličine, u takvoj sredini pošten, blistavo čist i moćan nastup jednog pravog izdanka ovog naroda je za neke okrepljujući, a za neke bi, slutimo, mogao biti i zabrinjavajući
Pored 300.000 tona "istorijskog otpada" čiji je tretman u nadležnosti države, po procenama Centra za cirkularnu ekonomiju Privredne komore Srbije, svake godine se proizvodi još 80.000 tona, a projekcije su prema stopi industrijskog rasta da će do 2025. godine ta brojka dostići 200.000 tona. I to nije sve. "Između 2011. i 2019. nestalo je 370.000 tona toksičnog otpada. I niko ne može reći kuda je otišao", kaže Kristina Cvejanov, ekspertkinja za upravljanje otpadom
Naprednjaci su mnogo toga naučili iz medijskih zakona koji su usvojeni avgusta 2014. godine, zbog kojih je Srbija dobila visoke ocene od relevantnih međunarodnih institucija. Popela se tada naša zemlja na svim komparativnim listama koje mere medijske slobode u svetu. Pouka glasi: doneseš zakone, dobiješ aplauz na otvorenoj sceni, a onda ih izvrneš ruglu. Samo naivni i neupućeni mogu da misle da je ovakva naša medijska scena posledica zakonskih rešenja