Izjava nedelje

07.oktobar 2004. Redakcija Vremena

Velimir Ilić, republički ministar za kapitalne investicije

"Svetu treba reći da je SPC, u vezi sa učešćem Srba na predstojećim izborima na Kosovu i Metohiji, izneo svoj stav i da je to stav svih građana Srbije koji su pravoslavne vere. Posle patrijarha se ne govori i njegove odluke se ne komentarišu i tu ne treba imati puno dileme" ("Nacional")

Nuspojave

19.maj 2004. Teofil Pančić

Ništa za nešto

Proučavajući beogradski javni prevoz možete saznati mnogo i o "socijalističkoj" i o "kapitalističkoj" politekonomskoj paradigmi, shvaćenoj na folklorni lokalni način

Srbija i Hag

12.maj 2004. N.Lj. Stefanović

Ministar kao svedok

Umesto vesti da su garancije srpske vlade za privremeno puštanje na slobodu Stanišića i Simatovića odbijene, vest iz Haga u međuvremenu je postao sam ministar Zoran Stojković

Ministar i Ministarstvo kulture

28.april 2004. Slobodan Kostić

Tako je govorio ministar

U duhu strategije duhovnog pokrovitelja Ministarstva kulture Draže Mihajlovića, čija se voštana figura konačno udomila u predvorju ministrove kancelarije dočekujući namernike sumornim pogledom teškog gubitnika, prvi postulat programa aktuelnog Ministarstva kulture je – čekanje. Jednostavno, čekati i "snimati stanje u kulturnim institucijama i raznim oblastima kulturnog života". A dok čeka i snima, ministar svašta priča

Savetnička posla

28.april 2004. Zoran Kosanović

Padež Niš

Bora Đorđević Čorba koji je nekada govorio da ne želi da bude dvorska budala, sada savetnik onog ministra za kulturu koji će fizikalce birati među pravovernim, poručio je Nišlijama da je s njima gotovo što se tiče para za kulturu

Slučaj "dve i po milijarde"

31.mart 2004. Miša Brkić

Ministarska opereta

Da li 34 miliona evra zagovornicima domaćinske Srbije i predstavnicima ekonomskog patriotizma služe kao moneta za potkusurivanje u kupovini naklonosti birača ili se iza te sume krije ozbiljna namera vlasti da svede račune sa ekstraprofiterima i Bogoljubom Karićem? Prosudite sami...

Gospođa ministarka u Narodnom pozorištu

17.mart 2004. Ivan Medenica

Uplakana ministarka

Živana Popović, u narodu poznatija kao Živka ministarka, proslavila je 75. rođendan; kao što bi verovatno rekao njen oficijelni kavaljer, gospodin Ninković, Živki se ove zrele godine uopšte ne primećuju, ona je i dalje "in fam di mond"

Šta je sa CK

19.februar 2004. Zoran Majdin

Na Ušću ništa novo

Šta koga briga, zapitao bi se neko dobrodušan, šta neko radi sa svojom imovinom koju je pošteno platio? Neko maliciozan odgovorio bi da je to važno zbog cene po kojoj se do vlasništva došlo: za pet miliona evra dobijena je više nego solidna betonska konstrukcija i šest hektara zemljišta, sa regulisanim komunalnim doprinosima za više od dva hektara poslovnog prostora. Da je gradnja od ledine započeta, kao što je građen Merkator, samo komunalni doprinosi bili bi blizu plaćenog iznosa

Njujork

12.februar 2004. Ivan Milenković

Grad u kome nisam bio

Muka mi je od televizijske serije koja, iz meni nepoznatih razloga, nosi naslov Seks i grad, a u kojoj se od četiri glupače što vitlaju Njujorkom, decenijama bezuspešno pokušavajući da izađu iz puberteta, grad ne vidi

Intervju - Dušan Mihajlović, ministar policije u ostavci

04.februar 2004. Dejan Anastasijević

Nisam hteo da budem novi Leka ili Krcun

Pred odlazak iz ministarske fotelje, Dušan Mihajlović priča o svojim uspesima i neuspesima, Spasojeviću, Legiji i "crvenim beretkama", i o ključnim karikama u lancu događaja koji je doveo do smrti Zorana Đinđića

Francuska

29.januar 2004. Frano Cetinić

(Ne)verni ministar

Suparnici su do neprepoznatljivosti slični u svojim političkim karijerama, s izuzetkom godina koje ih dijele, 49 spram 72. I Širak je na svojim počecima, kako podsjeća ovih dana politički teoretičar Marsel Goše, imao "vražju energiju", te se govorilo kako je kao mlad ministar poljoprivrede "poznavao po imenu svaku kravu u Francuskoj"

Podsećanje - radikali na vlasti

14.januar 2004. Tamara Skrozza

Oni se nisu promenili

Grobovi, pretnje zarđalim kašikama, dobrovoljci na ratištima, premlaćivanja, finansijske zloupotrebe, radikalni nacionalizam, potezanje pištolja na taksiste i studente, gušenje slobode Univerziteta, uništavanje medija, bezobzirni cinizam vladara, verbalni i fizički obračuni u obe skupštine, devastacija kulturne baštine i sve ostalo što su radikali činili, izgleda da su zaboravili i "razočarani birači"