Fudbalske (ne)prilike

25.новембар 2009. Vladimir Stanković

Anrijeva usluga fudbalu

Nesporno je da je igranje rukom, koje je Francuze odvelo u Južnu Afriku a Irce izbacilo sa Svetskog prvenstva, nesportski gest koji će ostati zapamćen bar kao Maradonina "božja ruka" 1986. u Meksiku, ali bi i mogao pomoći da "tvrde glave" u FIFA shvate da je došlo vreme za primenu moderne tehnologije (i) u fudbalu

Žene na selu

25.новембар 2009. Jovana Gligorijević

Nevidljivi prekovremeni rad

Žene su vlasnice tek jedne desetine seoskih domaćinstava, 84 odsto njih ne poseduje zemlju, 93 odsto ne uplaćuje invalidsko i penziono osiguranje, a 17 odsto nema zdravstvenu knjižicu

Trudnice

25.новембар 2009. Jasmina Lazić

Budžet, bela kuga i kvaka 22

Čitajući Zakon o radu, reklo bi se da je trudnoća najsigurniji način da se u Srbiji zadrži posao. Pitanje je koliko bi se sa tim složile žene koje su dobile otkaz doprinoseći podizanju nataliteta

Knjige – Quattro stagioni, Slobodan Tišma

25.новембар 2009. Teofil Pančić

Slike u raspadanju

Quattro stagioni nije knjiga koju će bibliotekarke preporučivati očajnim domaćicama za opuštanje nakon kuvanja ručka

Koncert – Diana Krall, 21. XI 2009, Sava centar, Beograd

25.новембар 2009. Dragan Kremer

Na srebrnoj tacni

Odlična pijanistkinja i pevačica, pažljivim izborom saradnika i repertoara, u vrhunskoj produkciji ponudila je mlađoj i široj publici džez na srebrnoj tacni: glatko i pitko, ubedljivo prvoklasno, zavodljivo romantizovano, elegantno i seksi

Nuspojave

25.новембар 2009. Teofil Pančić

Ravnogorski atelje

Kako je nešto što se naziva Republička asocijacija za negovanje tekovina Ravnogorskog pokreta otkrilo strašnu diskriminaciju u uglednoj kulturnoj ustanovi usred Beograda

Bez kecelje

25.новембар 2009. Bojana Savić

Udaja kao uspeh

Dolaze iz porodica srednje klase. Lepe su i pametne, završile su studije i ulovile bogate muževe. Tako su te devojke sa predispozicijama za uspeh u bilo kojoj profesiji, izmislile novu – veselu srpsku domaćicu

Čekajući viznu liberalizaciju

25.новембар 2009. Zoran Majdin

Kuda po sir, salamu i kućnu hemiju

Uprkos nastojanjima nekih tamo ekonomista da dokažu da je Srbija najjeftinija zemlja u regionu, to naprosto nije istina: u Sloveniji je sve jeftinije nego ovde, u Bosni i Makedoniji mnogo toga, sa Rumunijom i Bugarskom smo "egal", u Mađarskoj je jeftinija hrana i još ponešto, dok je u Hrvatskoj skuplje sve

Tajland – Kambodža, godine zapleta

25.новембар 2009. Jelica Stojančić

Kraljevstvo se po boji poznaje

Kambodža i Tajland geopolitički su rivali već vekovima. Dve zemlje ušle su u oružani sukob prošlog leta zbog sporenja oko kmerskog hrama Pre Viher iz XI veka, koji se nalazi tačno na granici. Međunarodni sud pravde u Hagu 1962. presudio je da hram pripada Kambodži. Veći i bogatiji sused Tajland ima drugačije mišljenje

Dosije vremena – Položaj žena u Srbiji

25.новембар 2009. Marija Vidić

Na liniji vatre

Neke žene su silom prilika domaćice, neke u teškoj muci žive i rade na selu, neke su otpuštene a u drugom stanju, neke bolesne i ne mogu da ostvare pravo na zdravstveno osiguranje, neke su žrtve mobinga, seksualnog zlostavljanja, izrabljivanja i maltretiranja kod kuće. Kada se sve pomenute i nepomenute statistike ukrste, retke su one srećnice koje se osećaju ravnopravno i ne potpadaju ni u jednu od ovih kategorija

Statut Vojvodine

18.новембар 2009. Vera Didanović

Jedan zarez menja sve

Zašto je dogovoreno da Novi Sad i jeste i nije glavni grad Vojvodine i da li će ta verzija zaista stupiti na snagu

Usavršavanje nastavničkog kadra

18.новембар 2009. Jelena Jorgačević

Obavezni da napreduju

Dok je ranije inicijativi nastavnika i njegovim potrebama bilo prepušteno eventualno usavršavanje, od 2004. godine Pravilnik o stalnom stručnom usavršavanju i sticanju zvanja nastavnika, vaspitača i stručnih saradnika predviđa da svaki zaposleni u obrazovanju mora da ima, u periodu od pet godina, najmanje 100 sati programa stručnog usavršavanja

Zoom

18.новембар 2009. Dragoljub Žarković

Pohvala skromnosti – Iza patrijarha Pavla ostao je sat, budilnik, svojeručno rezbaren krst, zakrpljene cipele i narodno pamćenje o nekom ko je bio sasvim drugačiji

Tri dana narodne žalosti jednako je po meri kao trajanje žalosti za Zoranom Đinđićem i to je, rekao bih, jedinih šest dana iskrene žalosti u narodu, s tim što je jedno umiranje bilo sasvim i dugo očekivano, a druga pogibelj je bila nagla, neprirodna i brutalna. Kao što je Đinđić bio simbol nade, tako je i patrijarh bio simbol skromnosti i ljudske potrebe da u nešto veruje