img
Loader
Beograd, 21°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Koncert

(O)čajna demokratija

29. septembar 2010, 14:26 Dragan Kremer
foto: milena anđela misić-atanacković
Copied

Guns n’ Roses, 23. IX 2010, Beogradska arena

Posle povratka SPS-a na vlast u Srbiji, bilo je samo pitanje vremena kada će nam najzad doći i njihov muzički pandan iz sveta, Guns n’ Roses (dalje: GnR). Klizanje GnR od tvrdog (eng. hard) roka ka ‘teškom metalu’ (eng. heavy metal) slično je precvetavanju SPS-a od tradicionalnih radničkih karanfila (iz komunizma) ka novokomponovanim patriotskim ružama (za nacional-socijalizam). No cveće nije ni približno jedina ili najvažnija zajednička tačka SPS-a i GnR – tu su i pištolji, ako ne i topovi. Sredinom devedesetih to nam je osvanulo kao slučajno, na predizbornim plakatima za koje tad nismo znali ko ih je Saatchinio, još gajeći iluziju da marketing – tada, a bogami i sad, jedna od retkih zelenih grana srpske privrede – može i u Srbiji ozbiljno uspeti bez političkih veza.

Elem, kao što su GnR nastali ‘venčavanjem’ grupa Hollywood Rose i L.A. Guns, i SPS je ujedinjenjem SK i SSRN (ako se ko seća šta znači potonja skraćenica). I kao što je SPS bio pokora umiruće Jugoslavije/pobačene Srbije devedesetih, tako su GnR svojom megakarijerom pritiskali svetsku rok-scenu, uključujući na druge načine sankcionisanu SRJ. Nije onda čudo da se u ovdašnjem ludilu, usred te decenije, neko tako promoćurno dosetio da parafrazira (hm? Piratizuje!) logo GnR za predizborni plakat SPS-a, kao protiv nasilja i oružja, pištolji a ne ruže. JUL je tada bio cool, savremenosti radi.

Umnogome (dovoljno vešto) isfolirani, od početnog ‘simuliranog live’ EP-izdanja Live Like A Suicide (‘87) sa ‘nezavisnom’ etiketom ‘Uzi Suicide Records’ (koja pripadala japijevski poslovnoj kompaniji Geffen), GnR su lagodno osvojili masovnu publiku – nikakvo čudo, ukoliko heavy metal smatrate narodnom muzikom priglupih. Uspeh je upropastio i jače od njih, pa se krajem ‘pravih’ GnR potpuno razložno smatra prestanak koncertnog delovanja ključne/najpopularnije postave još ‘93, ili najkasnije odlazak gitariste Sleša (Slash) ‘96. Posle toga, pevač/koautor Eksl Rouz (W. Axl Rose, r. ‘62) mogao je da napravi i svoj/rokerski JUL, slabo bi pomoglo. Defile članova/zamena kao u stranci posle ispadanja iz vlasti obuhvatio je ljude u rasponu od sastava Cult preko Replacements i Primus do (otkud još oni?!) Psychedelic Furs, ne donevši GnR naročite kredite; izvikani ‘novi materijal’ sniman je od ‘94, a objavljen tek krajem 2008. kao neubedljivi Chinese Democracy (Geffen – Multimedia Records), iako je ‘pripadajuća’ turneja u toku već četvrtu godinu. I eto ih i kod nas, svesnih – iako prelaze cenzus/vraćaju se na top-liste – da nisu dovoljno veliki za gostovanje u Kini (već samo u onome što preteklo od SSSR), pa se najlakše sprdati s demokratijom iza tog zida. Tu, naravno, svaka sličnost s najnovijom novom vladajućom koalicijom u Srbiji prestaje.

Napadno insistirajući na pristupu rokenrolu kao autodestruktivnom hedonizmu (skandali & droge & RnR), GnR su samo bledo odbljeskivali Rolling Stones, zapravo oponašajući bolje Rolling Stones sedamdesetih, Aerosmith. Utoliko su poređenja s tandemom Džeger/Ričards neosnovana, dok je s Tajler/Peri bar delimično opravdano, mada GnR nikad nisu kreativno dosegli drugu mladost Aerosmith. Zato danas GnR nastupaju sa čak trojicom gitarista-brzinaca među kojima nema nikakve interakcije, svako ‘trči’ svoje po vratu instrumenta i zavrće žice obaška… nema ideologa da stilski ‘pritegne’ parti-ju. Izrođeni hard-zvuk podržava rutinska ritam-sekcija i tandem klavijaturista, a opet oktet ne zvuči moćno – samo glasno. Nekada jedan od najboljih plesača među zvezdanim pevačima, Eksl nije postao Dvostruki, ali se voluminozno ipak pomerio više ka Dačiću, doduše zadržavši dovoljno pokretljivosti za prosečni rokistički/stereotipni šou. Ostaci njegovog glasa pažljivije su skupljeni u baladama, kao Sorry s aktuelnog ‘demokratskog’ albuma, ilustrovan pozadinskim projekcijama o društvenim i emotivnim problemima mladih Amerikanaca, u čemu su narečeni Aerosmith mnogo bolji. U bržim numerama, ono što je kod Eksla bilo krešteće pevanje sad je uglavnom samo kreštanje, stanke između pesama su redovne, a većina svirača ima svoje instrumentalne tačke, pretežno razmerno atraktivne obrade filmskih/TV muzičkih tema. Dodajte tome isprazne, nabeđene instrumental jams i shvatićete da često pominjana dva i po sata njihovog nastupa ni izdaleka nisu premija.

U odlično popunjenoj Areni (preko 14.000 posetilaca? Ulaznice 3100-5450 din.) verovatno je bilo i dece onih koji su se tu u još većem broju pre nekoliko meseci sjatili zbog Kleptona, pa bi trebalo da znaju bolje, tj. imaju više ukusa, no bar nisu poludivlja masa kakva neretko sledi GnR po svetu. Prosečno osvetljenje i dobra, stara pirotehnika, uz jeftini flert s (kineskim?) šikom zadovoljili su ov(akv)u publiku, koja uvek ‘pada’ i na srbovanje: od lika koji po sebi vuče svakakve krpe, ne vidim da je poželjno da se prihvati zastave moje zemlje. Ovde se kao pohvalno doživljava i da su se nepouzdani GnR uopšte i pojavili, i to nekih pola sata pre ponoći, da nisu prekinuli program i otišli, i da se sve završilo u sitnim DJ-satima. Novi CD mogli su komotno i nikad da ne objave – svi udarni trenuci bili su stari hitovi (Welcome To The Jungle, Sweet Child O’ Mine, naravno kratež November Rain, Don’t Cry, na bis jakako Paradise City) i obrade (Live And Let Die, neočekivane posvete E. Džonu i grupi Pink Floyd). Pošto smo već pošteđeni glumatane hirovitosti zvezde večeri, dao sam sebi slobodu i da se isparim pre jedne od najviše prostituisanih pesama na svetu, Knockin’ On Heaven’s Door, čemu su i GnR nezaobilazno doprineli. Kad bi ove ruž(n)e male…

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Glumački festival

30.avgust 2026. S. Ć.

Niš je dobio pravi filmski festival, a glumci su se opet vratili u taj grad

Otvoren je Niški filmski festival, sa glumačkim zvezdama domaćeg filma, publikom koja je kupila karte, uz radost Tanje Bošković, i uzvik „Od vode do slobode“

Festival u Nišu

29.avgust 2026. S. Ć.

Iako bez struje, Niški filmski festival počeće po planu

Niški filmski festival koji organizuju glumci, počeće večeras uz pomoć agregata, zato što im Elektrodistribucija nije dala struju. Otvaranje prate ekipe brojnih medija

Festival

29.avgust 2026. S. Ć.

Festival u Herceg Novom završen kako je i počeo: sa Draganom Mićanovićem i Srbijom

Na zatvaranju Filmskog festivala u Herceg Novom ipak se čulo ono zbog čega su organizatori Demokratske Crne Gore onemogućili Draganu Mićanoviću da ga otvori

Slučaj Generalštab

28.avgust 2026. S. Ć.

Estela Radonjić Živkov: Potrebno je da budem uhapšena kako ne bih svedočila protiv Selakovića

Svedok u procesu Generalštab protiv ministra Selakovića, Estela Radonjić Živkov i njeni advokati, ocenjuju da je postupak protiv nje pokušaj uklanjanja smetnje koja stoji pred već unapred dogovoreno oslobađanje Selakovića

Crna Gora

28.avgust 2026. Sonja Ćirić

Kako je politika potisnula film sa Festivala u Herceg Novom

Na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Herceg Novom kao da nije bilo filmova – govorilo se samo o novom dokazu uticaja srpske vlasti na Crnu Goru

Komentar
Vojska Republike Srpske

Pregled nedelje

Ratko Mladić i njegovi mladići

Dobar deo režima rehabilitira Mladića zbog rehabilitacije vlastitog ratnog i političkog puta. Pogani mit o junačkom generalu potreban im je kako bi predstavili čitav srpski narod kao njegove i svoje saučesnike

Filip Švarm

Komentar

Srpsko društvo nije podeljeno, nego neslobodno

Jednu „stranu“ sačinjavaju pripadnici režima, korumpirani policajci, kupljeni i ucenjeni kriminalci, te bogataši kojima je režim omogućio da se obogate, dok drugu stranu čine građani koji se okupljaju oko ideje slobode. Takva raspodela snaga ipak nije dovoljna da bi se srpsko društvo nazvalo podeljenim

Ivan Milenković
Aleksandar Vučić i Siniša Mali

Komentar

„Vučićevih“ 6.000 dinara: Ako vam se gade, darujete ih studentima

Pod parolom „od njih mi ništa ne treba“, mnogi kažu da neće uzeti 6.000 dinara koje Vučić i Mali "daruju" narodu iz Akcionarskog fonda. Od takvog vida protesta je, međutim, slaba vajda

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1860
Poslednje izdanje

Dosije “Vremena”: Deliblatska peščara

Gospodar vatre i njegove sluge Pretplati se
Pred prvi septembar: Osnovno obrazovanje u Srbiji

Ako vam je to u redu, onda ništa

Kultura sećanja: 26 godina od ubistva bivšeg predsednika Predsedništva Srbije

Patika Ivana Stambolića

Srbija i Izrael

Mojsije je Mojsije, a biznis je biznis

Pola veka od smrti Mao Cedunga (1)

Otac, Sin i Sveti duh

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure