
Premijere
Gomila zamornih neodređenosti
Jelica Zupanc: Zagreb–Beograd via Sarajevo; režija Gorčin Stojanović; Jugoslovensko dramsko pozorište
Jelica Zupanc: Zagreb–Beograd via Sarajevo; režija Gorčin Stojanović; Jugoslovensko dramsko pozorište
U okviru projekta Evropska prestonica kulture, Novi Sad otvara nekakve kulturne prostore po gradu i troši dobijeni novac, a sada je već izvesno da će mnogi od njih ostati mrtvorođeni: ili će postati zadušni prostori tradicionalističke kulture ili će izaći na tržište estrade. Ostaće, svakako, zapamćen kuriozum da je Novi Sad u jeku kulturoprestoničenja ostao bez jednog od najznačajnijih autentičnih kulturnih stecišta
U Crnoj Gori 19. veka dešavalo se da domaćin zbog praznovanja krsne slave padne na prosjački štap, a u srpskim gradovima prošlog veka očekivalo se da gost ode nakon što je treći put poslužen
Upravni odbor Filmskog centra Srbije kojim predsedava Jelena Trivan bez obrazloženja je odbio da sufinansira filmove Srđana Dragojevića, Gorana Markovića i Želimira Žilnika. Učinio je to „zato što mu se može“, kaže Dragojević
Vučić na Skupštini svoje Srpske napredne stranke započinje izbornu kampanju kao srpski alfa muškarac koji je od ruskog alfa muškarca dobio što niko nije, niti će.
Izložba nudi nešto što se na ovim prostorima od domaćih kustosa retko viđa – jedno slobodno, sintetičko tumačenje fenomena iz istorije umetnosti bez mnogo osvrtanja na dominantne diskurzivne tokove. Nedovoljno istražen i još manje u javnosti predstavljen značaj i uloga pop-arta i figurativnog slikarstva u domaćoj istoriji umetnosti čeka neko novo, smelije tumačenje
Politički zanat je na italijanskom poluostrvu prisutan skoro dve i po hiljade godina, što je kod vladajućih struktura stvorilo specifičan gen samoodbrane sopstvene samoživosti i neograničene pohlepe. Polubožanski status narodnih poslanika sada bi konačno mogao da se promeni
Kao i mnogo toga drugog u Srbiji, vlast je i jednostavna pitanja – šta se dogodilo vijetnamskim radnicima koji, preko podizvođača, rade za kineski Linglong, kako je to smelo da se dogodi i ko je odgovoran – svela na to da ko je (medijski) jači, njegova je istina
Balkan Bordello, Jeton Neziraj, režija: Bljerta Neziraj, koprodukcija: La MaMa Theatre, Njujork, Atelje 212 Beograd, Ćendra Multimedia Priština, Moj Balkan Njujork i Beograd
Dok Evropa polako zatvara krug progresa od rušenja Berlinskog zida do izgradnje kilometara i kilometara ograda od bodljikave žice, kličući pritom slobodi i ljudskim pravima, "odbrana evropskih vrednosti" na poljsko-beloruskoj granici miriše na militarizam, jaku ksenofobiju "novih Evropljana", cinizam stare Evrope, nacionalizam i rusofobiju, uz malo zarazne britanske nostalgije za Krimskim ratom 1855. Kao da su ti migranti hibridno oružje, a ne ljudi kojima je potrebna pomoć. Međusobno prebacivanje krivice za novonastalu krizu u tome ništa ne menja
Veliki problem sa nacionalizmom je u tome što se na toj otrovnoj podlozi mnogo može zaraditi. Raspaljujući nacionalističku ostrašćenost, političari osiguravaju berićetnu berbu glasova, a dežurni kvaziintelektualci laku i brzu promociju, nezavisno od kvaliteta onoga čime zasipaju javnost
Sadašnji "branitelji srbstva" koji kuju u zvezde bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske i proglašavaju ga za heroja, zaboravljaju dve činjenice: kako su pala Kupreška vrata, strateški više nego važan prevoj i kako su se potom hrvatske snage popele na Dinaru, čime im je bio otvoren put za osvajanje Knina i cele Krajine
Možda su ratovi danas isključeni, možda i nisu, da parafraziramo Slobodana Miloševića, ali su u nekim stvarima radikali/naprednjaci otišli korak dalje i prevazišli svoje učitelje iz devedesetih: bez obzira na žestoku mašineriju kojom je raspolagao, Miloševiću nije pošlo za rukom ono što je danas Vučić uspeo – da ukine i privid slobodnih i fer izbora. Milošević, za razliku od Vučića, koliko god da je pokušavao, nije uspeo da uništi opoziciju, niti da ubije u pojam onaj deo građana koji je verovao u demokratiju. Tri decenije posle prvih višestranačkih izbora Srbija je ponovo na početku
Na zidu je haški osuđenik Ratko Mladić. Ispred zida su neki nimalo bezopasni mladići. Okolo je policija, a iza policije država. Ista je to država koja stoji i iza Pinka i Hepija, koja dozvoljava štandove Kapetana Dragana, koja leži na vakcinama, koja gura u javni prostor Branimira Nestorovića
Branko Radosavljević je bio jedan od naših prvih diplomiranih farmaceuta, jedan od osnivača apotekarskog udruženja, vojnik Cerske bitke, predsednik opštine Pirot, učesnik u NOB-u, darodavac
Prevod nije mehaničko preslikavanje stranog teksta, prevod je umetnost. Kada je u pitanju književnost, ne prevode se reči, prevode se slike; ne čuvaju se doslovan red reči i dužina rečenice, čuvaju se lepota izraza i snaga doživljaja
Dominaciju kriminala ne može da sakrije ni sama Srpska napredna stranka, opterećena ozbiljnim turbulencijama zbog javno obznanjenih veza najviših funkcionera sa organizovanim kriminalom. Naprednjačke sukobe pomno prate "ekskluzivni" napisi režimskih medija, koji često nisu ni svesni – u strasti unutarstranačkih obračuna – da zapravo nude bezbroj dokaza o tome da su se ovde odavno izbrisale granice između države, njenih institucija i organizovanog kriminala
Na dvodnevnom samitu dvadeset najvećih svetskih ekonomija u Rimu ovog puta se donekle odustalo od uobičajenih zvučnih, ali praznih obećanja. Teme su bile isuviše važne: klimatske promene, pandemija kovida 19, ravnomernija distribucija vakcina siromašnim državama i pre svega reforma međunarodnog poreskog sistema
Stidljivo, ali u isti mah odlučno i samouvereno, Silvio Berluskoni se javio iz "magareće klupe" i posredstvom odanih saradnika dojavio urbi et orbi: "Evo, ako niko drugi ne može ili ne želi da bude predsednik Italije, ja ću"
Posledice kadrovske politike Nebojše Stefanovićeva koštale su MUP na duže staze, a "vulinizacija" će na još duže. Aktualni ministar, kako tvrde iskusni policajci, smenjuje nesposobne Stefanovićeve kadrove, a onda dovodi na funkciju njihove "klonove", po lojalnosti, a ne sposobnosti
Devedesetšestogodišnja Irmgard F. optužena je za saučesništvo u ubistvu 117 zatvorenika nacističkog koncentracionog logora Štuthof gde je za vreme Drugog svetskog rata radila kao sekretarica. Pitam se da li to ima ikakvog smisla. Kao što Noje svojim sinovima nije umeo da objasni kakav je svet bio pre Potopa, tako ni oni koji su preživeli koncentracione logore nikada neće uspeti da prenesu kako se tamo stvarno umiralo
Razgovor je počeo komplimentom Dvajta Ajzenhauera Koči Popoviću da izgleda "mladalački i snažno", na šta je on uzvratio da je celokupna jugoslovenska armija mlada i snažna. Pet meseci nakon što su se komandant NATO-a za Evropu i načelnik jugoslovenskog Generalštaba 10. jula 1951. tajno sreli u Parizu, Jugoslavija i SAD su potpisale sporazum o vojnoj pomoći