TV manijak
Deca i odrasli za primer
Crnilo je hrana za medije, a pozitivni primeri jednostavno ne dopiru do njih. Sećam se da je bilo potrebno barem pet godina da klinci iz Matematičke gimnazije postanu stalna tema
Crnilo je hrana za medije, a pozitivni primeri jednostavno ne dopiru do njih. Sećam se da je bilo potrebno barem pet godina da klinci iz Matematičke gimnazije postanu stalna tema
Ideja o bojkotu bilo kojih narednih izbora potekla je iz Saveza za Srbiju nakon lokalnih izbora u Lučanima i od tada je tema raznih spekulacija. Sagovornici "Vremena", kako iz Saveza, tako i iz drugih opozicionih stranaka koje su saglasne da izborni uslovi u Srbiji nisu pošteni, ne slažu se oko ključnih stvari: da li je bojkot svrsishodan, kako proceniti da li je uspešan, šta bi rekla međunarodna zajednica... Neki, pak, ne isključuju ulicu kao legitimno "biračko mesto"
U pravu je bio Crnjanski. Postoji "Zajednica talijanskih pesnika, kroz tolika stoleća. Liče." (Miloš Crnjanski, Kod Hiperborejaca). Liče i srpski pisci. O čemu god da pišu oni pišu, o istom, o pohodu dečaka na mesec
"Ako svaki četvrti mladić smatra da jedan šamar nije nasilje, kao i da je seksualno uznemiravanje prihvatljivo kao šala i deo odrastanja, a svaka treća mlada osoba misli da je devojka koja nosi usku suknju i majicu sama kriva ako bude napadnuta, onda su to jasni signali da kao društvo moramo da radimo više"
Na osnovu Indeksa rodne ravnopravnosti EU, kojim se na skali od 1 do 100 meri nasilje nad ženama, prosek EU je 27,5. I u ovom slučaju, rang lista je šarolika, u Poljskoj je nasilje ispod proseka (22,1), dok je u Bugarskoj iznad (44,2). Žene u EU zarađuju 16,3 odsto manje po satu od muškaraca
"Kampanja protiv Ljiljane Smajlović i mene je kampanja protiv toga što je do suđenja uopšte došlo. A da nije bilo Komisije, pitanje je da li bi ikada bilo pravde za Slavka Ćuruviju. Komisija redovno reaguje na sve što nam se učini da je u ovom procesu nezakonito, nedozvoljeno, sve što narušava dokazni postupak. Vrhunac diskreditacije je tvrdnja da je zahvaljujući Ljiljani Smajlović bombardovanje Srbije duže trajalo. I tu se najbolje vidi kontinuitet od teksta ‘Ćuruvija dočekao bombe’, sa lažnom tvrdnjom da je Ćuruvija tražio bombardovanje Srbije, do bolesne izmišljotine da je zbog Ljiljane Smajlović produženo bombardovanje"
"Svi moramo da shvatimo da ovo nisu demonstracije u Danskoj protiv povećanja zagađenja vazduha na ulicama Kopenhagena. Ovo su demonstracije protiv vlasti koja ima ozbiljne obrise fašizma i koja je spremna na sve. Da li treba da se svi potrudimo da sprečimo ko zna kakve pojedince da iskoriste šetnju za pokazivanje nasilja prema onima koji su drugačiji? Apsolutno da. Ali nemojte da tema postanu takvi događaji, a ne to što su desetine i desetine hiljada ljudi u zavejanom gradu došli da protestuju protiv režima Aleksandra Vučića. Što su pokazali da se ne plaše. I da su shvatili da smo u ovoj borbi svi koji demokratski i slobodnoumno razmišljamo na istoj strani"
Mada je opozicija na protestima zahtevala prestanak političkog nasilja, čini se da je sve što bi mogla dobiti – novi vanredni parlamentarni izbori. Nije prvi put da ih Aleksandar Vučić raspisuje pod obrazloženjem da to opozicione stranke traže
Nasilje nad izbornim procesom konsolidovalo je opoziciju koja je artikulisala zahteve, javno objavila dokaze o izbornim manipulacijama u Lučanima, odustala od najavljenog prekida protesta u Beogradu do 16. januara i pozvala građane na ulice u subotu 22. decembra
Zamišljena kao protest protiv nasilja, subotnja šetnja u Beogradu je uspeh opozicije, jer su se brojem okupljenih iznenadili, čini se, i organizatori i vlast. Predsednik Aleksandar Vučić se toliko iznervirao da je implicitno priznao da ima diktatorske sklonosti
Protesti "žutih prsluka" iznedrili su dva ključna pitanja oko kojih se lome koplja: kupovna snaga niže i srednje klase i poreska pravda. Emanuel Makron, uzdizan kao predsednik nade, nadalje će vladati kao predsednik dugoročne krize kojoj je teško videti kraj
Dok su se u Francuskoj izgovarale velike reči o miru, nenasilju, solidarnosti i posledicama nacionalizma, pogledi nekih od njih su besciljno lutali. Odsustvo zainteresovanosti ne iznenađuje jer su se u lokalne moćnike izgradili zahvaljujući zastrašivanju, etničkim podelama, potpirivanju i učešću u sukobima. I danas se na vlasti održavaju primenjujući iste principe
Iz sukoba s realnošću, međutim, do sada niko nije izašao kao pobednik, uprkos impresivnim pokušajima. Zbog toga se problem solidarnosti u međudržavnim odnosima uvek postavlja na simboličkoj ravni i uvek znači poziv na uspostavljanje kriterijuma i načela
Grafički roman Čudan zvuk motora (Besna kobila, 2018), po scenariju Gaetsa i sa crtežom Žonatana Munjoza, poigrava se osetljivom temom dečije nevinosti i odrastanja na originalan način – metaforom serijskog ubistva
"Prilikom zapošljavanja u institucijama, ako, recimo, čistačica po nekoj strukturi treba da bude Srpkinja, to mora da potpiše Radoičić. Radoičić i njegova grupa su kontrolisali plate koje dolaze iz budžeta Srbije, ali sada, kako su ušli u kosovske institucije, oni kontrolišu i sve Srbe koji ulaze u sistem Kosova i dobijaju plate od tog sistema. Znači, Srbe i u jednom i u drugom sistemu kontroliše isti čovek ili ista grupacija. Svaka neposlušnost se kažnjavala gubitkom posla. A ako je veći problem, onda paljenjem automobila, paljenjem prostorija, fizičkim nasrtajima... I ubistvima"
Sve je navodno počelo kada je tridesettrogodišnji traktorista Erik Dru iz departmana Sena-Marna preko Fejsbuka pozvao na protest zbog uvođenja eko-takse na gorivo. Nedugo zatim predsednika Emanuela Makrona je stigao masovni revolt "žutih prsluka" širom zemlje protiv koga se pokazao nemoćnim i koji je doveo u pitanje njegovu vlast
Deca rođena kada je počeo ovaj u SAD gotovo zaboravljeni rat ulaze u godinu punoletstva, a Vašington još uvek ne zna kako da iz njega izađe mada je još 2003. proglasio pobedu – zbog procene da je poraz skuplji od vođenja rata
"Nasilje nad ženama ne bira ni vreme, ni adresu, ni društveni status", kaže Milana Rikanović, direktorka UN Woman u Srbiji. "Živimo u svetu preplavljenom informacijama, ali, nažalost, kada govorimo o nasilju prema ženama, nemamo precizne informacije o njegovoj rasprostranjenosti"
"Vlast ne treba da bude srećna zbog ovog što mi se dogodilo. To je pokazalo da su neke linije u ovoj zemlji pređene i da više nema neutralnih. Prosto – ili će sledeći put doći po vas ili ćemo se svi ujediniti i promeniti Srbiju nabolje demokratskim načinom. Ako im je bila poruka da nas zaplaše i tako zaustave – nisu uspeli"
Nije glava Borka Stefanovića razbijena jer Vučić viče na nas iz televizora, niti zato što najodvratnijim uvredama časti političke protivnike i nezavisne medije. Vladajuća SNS ima političko i militantno krilo. To je linija koja vodi direktno do Aleksandra Vučića, čoveka koji vodi partiju sa dve paralelne strukture, kao glavnog krivca za napad na Stefanovića
Kao da su se Edi Rama, Milo Đukanović, Aleksandar Vučić i Viktor Orban prepoznali u zlom usudu koji je strefio kolegu Nikolu Gruevskog, pa su mu pomogli da utekne "montiranim procesima izdajničke vlasti" u Makedoniji
Dedovi nam se verovatno prevrću u grobu zbog načina na koji je predsednik Francuske Emenuel Makron obeležio stogodišnjicu kraja Prvog svetskog rata, prilagođavajući proslavu svojim ambicijama: da on bude objedinjujući faktor u Evropskoj uniji koja puca po šavovima. Prepreke njegovim evropskim ambicijama su rejting koji mu u Francuskoj sve više opada i to što mu nedostaje jedna sitnica – snaga nemačke privrede
"U Hrvatskoj puno više ljudi dođe na koncert Nicka Cavea, nego na protest protiv, npr. Istanbulske konvencije. Iako za koncert moraju platiti kartu, a na prosvjed ih besplatno voze autobusima, daju im obrok i još ih voze nakon toga u IKEU u šoping"
"Statistika govori da je u Evropskoj uniji 43 odsto žena doživelo neki vid muškog nasilja, a situacija je vrlo slična u Srbiji. Možemo da pretpostavimo da je jedan broj saputnica imao iskustvo nasilja i da oseća još veći strah da se suprotstavi", kaže Biljana Slavković iz Instituta za psihodramu"
U južnoameričkim zemljama primetan je zamor levicom i potiskivanje takozvanog specifičnog prosocijalističkog "roze talasa". Tamo su levičarske vlade ranije smenjivale brutalne vojne hunte, a sada ih zamenjuju biznismeni u politici, poput Trampa. Pretnju Brazilu, međutim, donosi izborni uspon rezervnog kapetana Bolsonara, apologete vojne diktature, koga zbog njegovog desničarskog ignorisanja političke korektnosti nazivaju brazilskim Trampom, a ovog opet neki mediji nazivaju "Kaudiljom u Vašingtonu"
"Borićemo se za prava koja pokušavaju da nam oduzmu. Videćemo da li ćemo uspeti u tome, ali, ono što je sigurno – nećemo se za ta prava boriti medijskim nasiljem, lažima, spinovima, vređanjem, etiketiranjem ili omalovažavanjem kolega"
"Kultura otvaranja" postala je dominantna kultura komunikacije s narodom kao najava zlatnog doba koje će takođe biti svečano otvoreno, samo što niko ne zna kada