Ono što je napravljeno krajem dvadesetog veka bio je pakt za rušenje Jugoslavije, kao što je na njegovom početku postojao savez za njeno stvaranje. Proces se obrnuo. Ali ovde se ne sme u istorijskim ni u bilo kojim drugim analizama smetnuti sa uma jedan moment. A to je da je Jugoslavija srušena od njenog vladajućeg vrha. Narod se, zapravo, nikad o tome nije izjasnio
Različitim običajima u različito vreme narodi i religije slave ili obeležavaju Novu godinu. U Beogradu se 1890. godine u kafani "Kod pozorišta" za doček plaćalo "50 para od osobe". Vlasnik restorana "Manjež" daje oglas: "Prase i ćurka na lutriji. Krofne sa napoleonom. U gornjoj sali lumperaj, u donjoj igranka. Muzika i pesma bez kritike. Za posetu moli Milan Bidža restorater". U Kini je to malo drugačije
Ono što je nama bilo važno, gledano kroz naočari mladih koje reprezentuje Tijana Grumić, više nije važno
Odluka Vlade Španije da se iz "Doline palih" ekshumiraju posmrtni ostaci generalisima Franka probudila je stare strasti i podsetila na to koliko je zemlja i dalje nepomirljivo podeljena po pitanju "Vođe Španije po milosti božijoj"
"Nije, po sto puta nije Jugoslavija zemlja, nego je Jugoslavija jedan ideal. Sjutra kad državne granice opašu sve naše pokrajine, Jugoslavija neće biti ostvarena, nego će je tek trebati ostvariti" citirano prema brošuri O desetogodišnjici oslobođenja i ujedinjenja, Subotica 1929, str. 18
Sto godina od ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu državu, Muzej Jugoslavije je obeležio izložbom "Dan vredan veka" i konferencijom "Muzealizacija Jugoslavije – zamrzavanje ili aktivno pregovaranje zajedničkog nasleđa". Neka od pokrenutih pitanja su tema i ovog teksta: Da li je prošlost Jugoslavije već muzealizovana i istorizovana? Da li je možemo razumeti kao završeni period koji je iza nas ili kao politički i kulturni predeo koji je uvek u pokretu i nastajanju? Da li na primeru multinacionalne, multikonfesionalne zemlje sa sopstvenim putem u socijalizam, koja se raspala pre gotovo tri decenije, možemo razmišljati o alternativama sadašnjim izazovima?
"U Hrvatskoj puno više ljudi dođe na koncert Nicka Cavea, nego na protest protiv, npr. Istanbulske konvencije. Iako za koncert moraju platiti kartu, a na prosvjed ih besplatno voze autobusima, daju im obrok i još ih voze nakon toga u IKEU u šoping"
Našu civilizaciju sam nazvao Ko-smo-mi-sada-civilizacija. To je metaforičko pitanje koje se postavlja nakon istorijskih događaja. Kada se Jugoslavija raspala, verujem da ste postavljali sebi to pitanje. Ali, danas se dešava da je Ko-smo-mi-sada globalizovano. Osim toga, imamo izbeglice, svake tri sekunde neko mora da se preseli negde drugde. Pitanje izbeglica je postalo povezano sa terorizmom. Postoji toliko toga što podstiče zajedničku brigu, više anksioznosti kada je reč o Drugom. I šta ljudi rade? Traže spasioca koji će to učiniti, zaštititi identitet njihove grupe. Znate li koliko je izgrađeno zidova u poslednje dve godine kako bi se odvojile etničke grupe? Sedamdeset! Poenta je – ako politička propaganda, ako vođe stimulišu predrasude, one će postajati sve jače, patološkije i opasnije
Pošto Vučić, Mihajlovićeva i Vulin nisu ispunili obećanje o početku gradnje stanova za pripadnike službi bezbednosti na proleće 2018, njihovi marketinški timovi upotrebili su novi sistem za "izvlačenje", a on se nalazi u svim priručnicima za zamagljivanje očiju javnosti – "udri ciframa". Sada više nije reč o 1578 stanova u prvoj fazi, nego o 8086. A to što nije zakopan nijedan temelj za zgrade za onih prvih 1578 – nema veze
Po analizi urađenoj za potrebe ovog teksta, najfrekventnija imenica u "Vremenu" tokom poslednjih deset godina je "godina", Srbija je prva među državama, a ove godine najčešće pominjana vlastita imena su Aleksandar Vučić i Ana Brnabić
I EU i SAD i NATO su zalegli za sprovođenje sporazuma između Skoplja i Atine, nakon čega bi Makedonija već sledeće godine mogla da postane članica NATO-a. Teško da će se to izjaloviti zbog protivljenja nekolicine poslanika u Sobranju ili propalog referenduma na koji je izašla jedna trećina upisanih birača
"Ne mogu zamisliti dvije, tri ili više generacija u sljedećem periodu koje bi mogle proživjeti takav skok u životnom standardu, zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju kao generacije koje su rođene u Kraljevini i živjele u socijalističkoj Jugoslaviji. Zaista ne znam što bi to sada moralo biti – možda da počnu živjeti na Mjesecu pa da to bude ekvivalent nečemu što je bilo toliko radikalno. Uzmimo, na primjer, osobu rođenu 1928. godine. Ona živi u Kraljevini Jugoslaviji, jednoj od najsiromašnijih evropskih zemalja, jedva ili nikako ne može školovati svoju djecu, ne može zamisliti posao sa plaćenim godišnjim odmorom, stan dobiven od firme, odlazak na ljetovanje i da ne nabrajam dalje"
