
Rat u Izraelu
Netanjahu i opozicioni lider Ganc formirali Ratni kabinet
Premijer Izraela i lider opozicione partije Nacionalno jedinstvo formirali su Vladu nacionalnog jedinstva i Ratni kabinet
Premijer Izraela i lider opozicione partije Nacionalno jedinstvo formirali su Vladu nacionalnog jedinstva i Ratni kabinet
Izrael poseduje najmoderniji odbrambeni raketni sistem na svetu. Ni on, međutim, ne pruža potpunu zaštitu
U napadu Hamasa na Izrael ubijeno je najmenje 900 ljudi, od čega 85 vojnika. Raste broj žrtava u Pojasu Gaze. Generalni sekretar UN Antonio Gutereš zabrinut je zbog izraelske blokade palestinske teritorije
U zamrznutim konfliktima koji dugo traju po pravilu periodično dolazi do usijanja i erupcije nasilja. Tako se mržnja militantnih Palestinaca prema „jevrejskom aparthejdu“ ovog vikenda smrtonosno izlila na izraelsku teritoriju. Nema sumnje da će odgovor uzdrmanog Izraela biti brutalan. Hezbolah, Iran i Sirija vrebaju priliku da se aktivno umešaju u rasplamsani sukob
Borbe između pripadnika Hamasa i izraelske vojske na jugu Izraela trajele su i u noći na ponedeljak. Iz Pojasa Gaze ponovo su ispaljene rakete na Izrael koji je uzvratio vazdušnim udarima. Ubijeno je oko 700 Izraelaca i preko 400 Palestinaca, na obe strane ima na hiljade ranjenih i povređenih. Izrael se sprema za veliku vojnu akciju protiv Hamasa. SAD su poslale nosač aviona u istočni Mediteran
U iznenadnom napadu pripadnika Hamasa na Izrael u subotu ujutru i odgovoru Izraela vazdušnim napadima na Pojas Gaze ubijeno je najmanje 900 ljudi na obe strane, dok je na hiljade ranjeno. Hamas je zarobio i kidnapovao na desetine izraelskih vojnika i civila. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu objavio je rat Hamasu
Sirijsko ministarstvo odbrane potvrdilo je vazdušni udar na Damask i za napad optužilo Izrael. Sirijski državni mediji navode da je pet poginulih, a izveštaji zapadnih agencija navode do petnaest. Teško je oštećena zgrada u kvartu gde se nalazi više državnim bezbednosnih agencija
Mada ukrajinski rat gotovo potpuno okupira svetske medije kao da ništa drugo ne postoji, to ne znači da ostatak sveta miruje, naprotiv. Bliski i Srednji istok zloslutno podrhtavaju
Sirijska kriza je i dalje neka vrsta rane koja krvari na Bliskom istoku. Sirija, koju su Francuzi posle Prvog svetskog rata veštački stvorili na delovima Otomanskog carstva, danas se raspala na tri neprijateljske enklave: arapsko-sunitsku, arapsko-alavitsku i kurdsku. Bašar el Asad, uz vojnu podršku Irana i Ruske Federacije, kontroliše dve trećine teritorije zemlje, na kojoj živi samo trećina njenog predratnog stanovništva. Većina Sirijaca nije bila sa Asadom. Oko osam miliona živi u susednim zemljama u izbegličkim kampovima, četiri-pet miliona na teritorijama koje je okupirala Turska i četiri miliona na severoistoku zemlje, u kurdskom regionu Rožava i slivu Eufrata
Prošlonedeljni sukobi u Iraku imaju obeležja unutaršiitskih sukoba sa proiranskim političkim grupacijama, u političkom vakuumu koji je nastao u zemlji nakon izbora održanih u oktobru prošle godine. Stotine iračkih demonstranata, povezanih sa pokretom šiitskog sveštenika Muktade al Sadra, upali su u sredu 31. avgusta u zgradu parlamenta u Bagdadu. Ubrzo su usledili krvavi trosmerni sukobi sa iračkim bezbednosnim snagama i Sadrovim rivalima u okviru šiitskog “Koordinacionog okvira”, koji podržava Iran
Od svog osnivanja 1988. godine, Al Kaida je imala samo dva lidera, Osamu bin Ladena i Ajmana al Zavahirija. Njihova smrt, međutim, ne znači kraj Al Kaide. Ona je samo kraj vođstva organizacije koje je oblikovano avganistanskim sukobom sa Sovjetima. Zavahirijev naslednik biće u suštini delo Zavahirijeve ideologije, gde je neprijateljstvo prema SAD centralni cilj i suština delovanja Al Kaide. Vakuum u vođstvu stoga je privremen
Šta je prouzrokovalo poslednji sukob izraelskih snaga i palestinskih militanata iz Gaze i da li međunarodna zajednica i SAD imaju odgovor na najdugovečniji konflikt modernog doba? Status Jerusalima i još uvek nerealizovano rešenje po modelu dve države i dalje su u centru problema koji opterećuju Izrael, Palestinu, ali i čitav region Bliskog istoka
Iako je pažnja javnosti pre svega usmerena na ekstremne islamističke grupe, terorizam se kao fenomen sreće u svim velikim svetskim religijama – hrišćanstvu, judaizmu, hinduizmu, budizmu, sikizmu, i među mnogim nacionalnim i etničkim grupama (baskijska teroristička organizacija ETA u Španiji, irska teroristička organizacija IRA u Velikoj Britaniji, Tamilski tigrovi u Šri Lanki, Kurdska radnička partija u Turskoj, MEK u Iranu, PLO u Izraelu)
Ubistvo atomskog fizičara i generala Mohsena Fakrizadea, "iranskog Openhajmera" ima simbolički i politički efekat, ono može da utiče na razvoj ratnih dejstava na čitavom Bliskom istoku
Koristi od ovog auto-puta su avansne. Odnosno, on će biti isplativ, ali tek pošto se kosovska i albanska privreda dovoljno razviju da ga učine takvim; koristiće regionalnom razvoju u Srbiji, ali tek pošto ga budu pratile i druge investicije; doprineće pomirenju Srba i Albanaca, ali tek pošto se stvore politički uslovi i, na kraju, koristiće Srbima na Kosovu, ali samo ako ih "kreativna" pregovaračka rešenja ne nateraju da se isele odande. Verovatno tim istim auto-putem
"Srbija pod Vučićem će nastaviti da leluja od nemila do nedraga, a primicaće se bliže onome ko Vučiću, u tom trenutku, za opstanak na vlasti ponudi bolju cenu koju može da plati nacionalnim interesima. Trenutno su ga opčinili obećanja i đinđuve iz Bele kuće. Dokle će i da li će i posle 3. novembra, videćemo"
Bili bismo mnogo mirniji kada bi Predsednik u TV nastupima manje glumio rijaliti igrača, a više omogućio ozbiljniju analizu i diskusiju potpisanih sporazuma
Kako je predsednik Aleksandar Vučić, pokušavajući da uz posredstvo SAD normalizuje ekonomske odnose sa "privremenim institucijama u Prištini", dozvolio da Srbija bude uvučena u jedan od najdugotrajnijih sukoba na Bliskom istoku i još pride, posle onolikog lobiranja srpske diplomatije za povlačenje nezavisnosti, dao svoj blagoslov da Izrael prizna Kosovo kao samostalnu državu
Da ovakvi sastanci nemaju nikakvog značaja, ne bi bili ni organizovani, a američki predsednik ne bi potrošio čitavo popodne (samo dva meseca uoči izbora) zamajavajući se sa ljudima čija imena, funkcije, pa i probleme njihovih država suštinski i ne poznaje
Ako se nešto ne promeni u metodologiji pregovaranja u vezi s normalizacijom odnosa Beograda i Prištine, na Kosovu i Metohiji za dvadesetak godina više neće biti Srba. Ništa od dogovorenog do sada u Briselu, čak ni ovo poslednje u Vašingtonu, nije pomoglo njihovoj stabilizaciji kao ravnopravnog naroda na Kosovu, već suprotno
Kako se predsednik Srbije predstavio kao pravi rijaliti igrač? Zašto je bolje da ga Marko Đurić ne brani od Marije Zaharove? Da li su Vučiću bili važniji susret s Trampom i objave na društvenim mrežama od onoga što je potpisivao? I čime je sam doprineo da postane koloritna ličnost kojoj se smeju iza leđa
Američki predsednik rekao je da se upravo dogodio "istorijski sporazum" koji je "svet učinio bezbednijim". Vest je obišla svet. Reči predsednika SAD odjekuju, pa bio on i Donald Tramp. Drugo je pitanje šta je to što su potpisali Vučić i Hoti u Ovalnom kabinetu – da li je reč o međunarodnom ugovoru ili razmeni pisama o namerama? Ko se tu s kim dogovorio i o čemu, da li je ono što je potpisano obavezujuće ili nije
Hronika nesreće u Bejrutu izazvane eksplozijom 2750 tona amonijum-nitrata osvetljava ne samo haotično stanje u Libanu, već i sliku divljeg kapitalizma u prekomorskoj trgovini i "zamor saosećanja" Zapada za patnje Libanaca. Kancelarija predsednika Francuske Emanula Makrona saopštila je da će međunarodni donatori unesrećenom Libanu umesto petnaest milijardi dolara, na koliko je procenjena šteta, dati 298 miliona dolara, i to uz strogi nadzor
Američki napad raketama na "crnog princa" iranskih oružanih snaga Kasema Solejmanija se u Teheranu tumači kao objava rata Iranu. Dok Teheran preti odmazdom za ovaj "teroristički akt", Donald Tramp navodi 52 cilja u Iranu koje će SAD bombardovati u slučaju iranskih napada na Amerikance ili njihove saveznike. Čitava situacija bi mogla da se otrgne kontroli
Pobeda Borisa Džonsona na parlamentarnim izborima rasterala je maglu koja je od referenduma o Bregzitu 2016. godine obavila britansku političku scenu
Osim Libana, danas na Mediteranu više nema nijedne zemlje u kojoj većinska nacija i religija ne čine dvotrećinski deo populacije. Tako danas, posle svih ratova, još uvek izgleda Bejrut: sa maronitskom katoličkom i grčkom pravoslavnom crkvom, obe Sv. Đorđa, naslonjenim na veliku Plavu džamiju, tik uz arheološko nalazište ulice iz rimskog perioda i nedaleko od Jermenske crkve, sa zvonjavom crkava kroz koju se probija zvuk molitve sa minareta