Analize
Cilindar je pod minderlukom
Zašto se može pretpostaviti da je formiranje nove vlade verovatnije od vanrednih izbora
Zašto se može pretpostaviti da je formiranje nove vlade verovatnije od vanrednih izbora
"Gde je general Veljko Kadijević"; "Vreme" br. 847
Ima li šta gore od partijske vojske? Ima – vojska koja puca po partijskim šavovima
Kako je penzionisani pilot Mirko Pohulek zamalo postao veleizdajnik
"Ponoš i predrasude"; "Vreme" br. 836
"Remont aviona MiG-29 obezbedio bi u budućnosti potpunu i zahtevanu kontrolu vazdušnog prostora u miru, to se mora naglasiti – pet aviona nije dovoljno za rat; ali u miru obezbeđuju potpunu i kvalitetnu kontrolu vazdušnog prostora i nastavak obuke i trenaže pilota lovačke avijacije"
Sudeći po izveštajima sa terena, Buš kao da želi da u Iraku otvori i treći front – protiv Iranaca. Pažljivo čitanje Bušovog govora, i odjeka koji je imao među tvrdokornim konzervativcima odanim njegovoj politici, ukazuje na to da je rat protiv Irana već počeo, ali za sada doduše još ne prelazi granice Iraka
"Dugo sam tugovala za Zagrebom, jer u Beogradu nismo imali nikoga svoga. Srećom smo vrlo brzo dobili stan i počeli se kućiti"
Nedavno sam se sreo sa svojom generacijom koja je završila Akademiju 1986. Slavili smo zajedno. Došle su kolege iz Makedonije, a to veče smo imali pozive kolega iz BiH, iz Hrvatske, od ljudi koji iz tehničkih razloga nisu mogli da dođu. Ipak, konstatovali smo da niko iz naše generacije nije optužen za ratne zločine. To je bila lepa vest i na neki način satisfakcija
U godini 2006. u Beogradu je ponavljano Kosovo, Kosovo, Kosovo, a u Briselu Hag, Hag, Hag. U tom procepu 2006. je ličila na "čekanje Godoa", sudeći bar po čekanju na događaj koga nema – potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU-om, a vize i da ne pominjemo... Nade su bile porasle 26. januara 2005. kada je usvojena Studija o izvodljivosti i 15. decembra 2005, kada su pregovori počeli, i Koštuničina vlada se hvalila da je uspela ono što nije uspela prethodna reformska vlada. U aprilu 2006. Brisel zamrzava pregovore sa Srbijom zbog neizvršavanja haške obaveze. To je izazvalo parlamentarnu krizu u Srbiji koja je trajala sve do raspisivanja izbora (ostavka Miroljuba Labusa, rascep u G17 plus, rekonstrukcija vlade, odložena demisija ministara G17 plus). Pokušaji da se pregovori nastave uz primenu od Evropljana odobrenog Akcionog plana za saradnju s Hagom nisu uspeli, pa se obećavajući uspeh pretvorio u neuspeh Koštuničine vlade. Došlo je nekoliko uteha: verbalna podrška Srbiji stigla je iz Brisela sredinom decembra; prijem Srbije u Partnerstvo za mir 14. decembra (vojska i kabinet predsednika Tadića ovo su ocenjivali kao značajan napredak, što je ljutilo Karlu del Ponte i nekoliko prohaških komentatora u Beogradu); otvorena je kancelarija NATO-a u Beogradu, (što je ljutilo radikale i socijaliste), i ulazak Srbije u predsoblje za ulazak na tržište Evropske unije potpisivanjem ugovora o pristupanju asocijaciji CEFTA, koja čini bescarinsku zonu od oko 30 miliona ljudi, što je vlada prilično reklamirala, a što je opet, iz nekih protekcionističkih razloga, ljutilo radikale.
"Kod nas je socijalni položaj vojske u društvu potpuno pomeren. Recimo, ove godine se na konkurs za Vojnu akademiju prijavilo samo dvadeset osam ljudi, samo su dvadesettrojica došla na testiranje, a samo četvorica zadovoljila kriterijume. Kad sam se ja upisivao u vojnu školu, konkurisalo nas je osam na jedno mesto. To je dovoljan razlog da se zapitamo ima li danas vojska takav položaj u društvu koji mnogi misle da ima"
NATO samit u Rigi treba shvatiti kao nastavničko veće na kome je Srbiji vanredno oprošten već zaključeni kec iz vladanja. To ne znači da sad možemo na raspust
Teška ruka zakona spustila se na rame penzionisanog generala Ace Tomića i grupe bivših oficira zbog pomaganja u skrivanju Ratka Mladića. Je li to korak bliže hvatanju Mladića ili još jedan pokušaj kupovine vremena
U knjizi Uporno poricanje slavni novinar Bob Vudvord tvrdi da je situacija u Iraku mnogo lošija nego što to predstavlja zvanični Vašington, a da će iduće godine biti još gora. U čestim svađama u Bušovom ratnom kabinetu postojala je saglasnost jedino u tome da od javnosti treba kriti sliku pravog stanja stvari na bojištu
Odnosi na vojnom planu trenutno se bolje razvijaju od političkih, gde kočnice i dalje predstavljaju pitanja statusa Kosova i saradnje naše zemlje sa Haškim tribunalom
Nekada je 20. avgust bio dan kad su se pravile torte, nosile banane, pisale čestitke i mlatila neposlušna omladina. Pored članova porodice, taj dan obeležavali su pobunjeni studenti, jedan general i jedan patrijarh. Ovoga puta, rođendan Slobodana Miloševića obeležili su samo razjedinjeni socijalisti opredeljeni za "put ka budućnosti"
Vlada nije raspoložena da sluša američke sugestije u vezi sa planom za hvatanje Ratka Mladića
Zakup zemljišta, tvrdi Bobić, jeste pravi način da se Beograd gradi, a cilj su nova radna mesta i dizanje građevinarstva i projektanata na noge. Poslovni aranžmani za izgradnju stvar su investitora, njihovi su ulaganje, rizik i dobitak
Srbiji očajnički treba savet za nacionalnu bezbednost i svako dalje odlaganje njegovog stvarnog formiranja je nedopustivo
Šta je sve Jovica Stanišić, bivši svemoćni šef Miloševićeve tajne policije, ispričao istražiteljima Haškog tribunala o svojoj ulozi u krvavoj jugoslovenskoj drami
Kako je moguće da se nađe šest vojnika na jednom stražarskom mestu? Zašto je stražar na dužnosti odložio pušku sa punim okvirom? Zašto je pre ranjavanja bio spušten regulator paljbe i uz to doveden metak u cev? Kako je moguće da vojnik u četvrtom mesecu obuke uopšte okreće napunjenu pušku u svog druga, a kamoli da na njega puca? Pritom nije obelodanjeno da je brojno stanje u jedinici koja je davala stražu na izdvojenom objektu Leskovik bilo manje od deset odsto formacijske popune, što će reći da je čitav divizion jedva imao dovoljno vojnika za jedan sastav straže, i to pod uslovom da niko od vojnika ne ode na vojničko odsustvo. Ili – da ne pogine prilikom obavljanja dužnosti
Država se sad zove Republika Srbija, zastava je crveno-plavo-bela, himna je "Bože pravde" a, kako kažu, amputirana noga hoće da boli...
Jacques Masse
Nos cheres criminels de guerre;
Flammarion, Pariz 2006