
In Memoriam – Umberto Eko (1932–2016)
In omnibus requiem…
Umro je Umberto Eko, pisac, filozof, novinar, semiotičar, urednik, leksikograf, intelektualac, renesansni čovek moderne epohe
Umro je Umberto Eko, pisac, filozof, novinar, semiotičar, urednik, leksikograf, intelektualac, renesansni čovek moderne epohe
Dimitrije Avramović jedan je od najznačajnijih srpskih slikara XIX veka i jedan od prvih istraživača našeg kulturnog nasleđa. Reprezentativna izložba njegovih dela biće otvorena u Konaku kneginje Ljubice 18. februara
Država vas tera da uplaćujete doprinose na četiri i pet prosečnih plata, a onda vam kaže: pa izvini, sad nemam, nema veze što si uplaćivao više. To je logika osiguranja, ako si uplaćivao četiri puta više, tvoja penzija treba da bude četiri puta veća. Kako sad mi možemo da kažemo da je nekom dovoljno i manje? Pa je l’ to osiguranje ili nije osiguranje? Takvom odlukom se narušava sistem
"I dalje se nadam da je muzika mlađima jednako važna kao i nama što je bila, jer ja sam onaj isti mali dečak koga je oduševljavala moć muzike da menja ljude na svadbama u mojoj rodnoj Strugi. Moć muzike je uvek ista, kad te pukne neki rif koji u srce dira, nema veze da li ga čuješ preko dizera, slušalica ili razglasa, ona osnovna emocija je uvek tu"
"NATO intervencija 1999. pocepala je i podelila ljude na nekolicinu koja je smatrala da je odluka o intervenciji pametna i da bi i liberali i komunisti trebalo da je podrže, i na većinu koja je smatrala da je intervencija neosnovana, da je ona protiv Srba i Srbije i da Srbija ipak ima pravo na Kosovo. U prvoj grupi bih mogao da nabrojim samo nekoliko imena među kojima sam i ja, a to su Sonja Biserko, Bora Ćosić, moj brat Voja Stojanović, bio je pokojni Srđa Popović, Nataša Kandić, Ivan Čolović, Svetlana Slapšak... Svakako ih ima više hiljada, ali vrlo malo. Na drugoj strani našao se niz uticajnih, uglednih kulturnih i javnih radnika, koji su tokom rata u Bosni bili angažovani na bosanskoj strani. Nakon bombardovanja, oni su zauzeli jaku patriotsku kritičku poziciju. Za nacionaliste to nije neočekivano, taj stav imali su i ranije. Ali kad građanski liberali prestanu da prepoznaju vrednosti koje su do juče zastupali i počnu da brane zločine države samo zato što su njeni podanici, to je teško svariti"
Uprkos zalaganju za potpunu transparentnost javnih troškova u predvečerje izbora 2012, Vujović nije dizao glas protiv tajnih ugovora koje je Vlada Srbije potpisivala. Tokom čitave 2015. godine ministar se hvalio višestruko nižim deficitom od predviđenog, iako je morao da zna da na naplatu dolaze i dug Srbijagasa, a i isplata vojnim penzionerima, što je (ponovo) decembarski deficit lansiralo u orbitu i znatno podiglo deficit ostvaren tokom cele godine. Tu je bila i tvrdnja da sporazum sa MMF--om ne predviđa otpuštanje radnika, pa se posle ispostavilo da baš i nije tako
Vlast u Hrvatskoj će namerno da proizvodi anarhiju i haos jer se u takvim okolnostima najbolje stvara strah, a proizvodnja straha je stari zanat koji je HDZ ispekao u onim godinama u koje žele da vrate Hrvatsku – u devedesete. Hrvatsku od ekstremnog nacionalizma pre svega čuva javna scena, mnogi odvažni ljudi koji se ne daju uplašiti i koji hrabro decenijama govore protiv rata, zla i mržnje. Takvih ljudi nema malo, a njihov je stvaralački opus impresivan
Nakon dve decenije postojanja, Muzej istorije Jugoslavije izložbom o Sokolskom pokretu između dva svetska rata najavljuje početak bavljenja periodom Kraljevine Jugoslavije, kao i buduću stalnu postavku
U beogradskoj Galeriji ULUS u toku je izložba beogradske umetnice Mile Gvardiol pod nazivom "Raskršća"
Gledajući malo krupniju sliku i zanemarujući sitnice, deluje da stvari ipak funkcionišu. I dalje dnevno kroz Srbiju prođe od 1000 do 3000 ljudi koji beže ka zapadu i severu Evrope, sa verom u bolji i bezbedniji život
Udruženje Tipometar, koje je osnovala grupa entuzijasta sa Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu, postoji već punu deceniju i za to vreme je kreiralo na desetine ćiriličnih fontova i dozvolilo njihovu besplatnu upotrebu. U ovogodišnjem poklonu su četiri fonta tipografskog pisma Nokturno BG, prvenstveno namenjenog knjižnom slogu, ali i grafičkom dizajnu
Jedini egzaktni podaci govore o ukupno 3000 predavača i o tome da je odnos dece koja idu na jedan ili drugi predmet pola-pola. A i to otprilike
Nemušti ministar policije, drhtavog glasa i bezizražajnog lica, postao je glavna poluga za demonstraciju strahovlade i dizanje tenzije u ovdašnjoj političkoj realnosti. Od čoveka koji je pred Vučićem stajao toliko mirno da mu se ni stakla na naočarima nisu reflektovala, Nebojša Stefanović stigao je do glavnog sejača straha u ime vladajuće većine
Imamo najboljeg i genijalnog premijera, koji niti pije, niti puši, niti kocka, a vredan je ko košnica pčela. Ali, ima jedna od Vuka Karadžića, koji je zabeležio narodnu pamet, koja kaže: Dobar konj ima sto mana, a loš samo jednu, ne valja ničemu!
Širok je i preširok dijapazon uvreda, konstrukcija i neistina koje su tokom 2015. bile upućene iz vrha vlasti na adresu zaštitnika građana Saše Jankovića. Vređan je i proganjan javno – sa skupštinske govornice, na naslovnim stranama, na konferencijama za novinare, u intervjuima. Istovremeno, Saša Janković je tokom 2015. dobio i najznačajnija priznanja za svoj rad: između ostalog, nagrađen je francuskim Nacionalnim ordenom za zasluge u rangu viteza. Svojevrstan je apsurd da se i jedno i drugo dogodilo s istim razlogom: zato što je radio svoj posao. Od 2007. kada je stupio na dužnost, Saša Janković se bez ikakvih ustupaka i izuzetaka bavio onim što je u opisu posla zaštitnika građana, ne brinući pritom koga će da naljuti, kome će da se zameri i ko bi to možda mogao pogrešno da protumači. To je naročito došlo do izražaja baš tokom 2015, kada je mnogima "stao na žulj", pre svega insistiranjem na nepravilnostima u radu Ministarstva odbrane i bezbednosnih službi. U obrazloženju odluke da Sašu Jankovića proglasi za Ličnost godine, uredništvo "Vremena" navelo je da je on u više navrata "postavljao ključna pitanja i nametao važne teme od javnog interesa za građane Srbije", da je "svoj posao radio beskompromisno i hrabro" i da je uprkos "medijskom i političkom linču kakav Srbija u svojoj skorijoj istoriji nije videla", njegova kancelarija i dalje radila visokoprofesionalno i u službi javnog interesa. U intervjuu za "Vreme" Saša Janković objašnjava kako mu je to sve pošlo za rukom, ko su mu najveći neprijatelji, šta su mu ciljevi, ali opisuje i svoj životni put – detinjstvo i mladost, odlazak na ratište, iskušenja, odluku da ne ode odavde, ličnu motivaciju. Bilo je tokom tog razgovora priča o ljudima koje pamtimo, o onima koji su još uvek tu, o onima koji misle da su jači od zakona, baš kao i o porodici, o jednom psu, muzici i pozorišnoj predstavi na koju će možda otići u društvu – Aleksandra Vučića.
"Ako su osamdesete godine bile klaustrofobična komedija, ove naše godine su komedija klaustrofobije. Da cela stvar bude još gora, pod ovim našim nebom različita mišljenja ne izazivaju boljitak, već ratove"
U pozivu zainteresovanim kupcima stoji šta se i kako prodaje, ali ne i neka obaveza tipa "nastavak obavljanja iste delatnosti", "zabrana prodaje nekretnina u nekom roku". Stoga bi prodaja PKB-a na način kako se to čini mogla da se protumači kao ustupak nekom "svom", koji bi kupio zemljište po jednoj ceni, a onda ga prodavao po drugoj, višoj
"Formalno gledano, sveštenici i crkveni poglavari su građani i kao takvi imaju prava da izražavaju svoje mišljenje, ali je problem što to mišljenje često ima veći uticaj od mišljenja drugih građana i ta mišljenja često pretenduju da imaju opštu, univerzalnu važnost. Taj formalno-pravni odnos crkve, države i drugih aktera u društvu je problem sa kojim se mi suočavamo danas u Srbiji, suočavaju se ili su se suočavala i druga društva"
"Društvo u Srbiji je pre svega neinformisano i dezinformisano. Dezinformisano je zbog raznih samozvanih stručnjaka koji su pisali različite tekstove o malim protestantskim zajednicama u kojima su davali paušalne ocene. Ne samo da se u negativnom kontekstu govorilo o sektama, što sama reč izvorno ne podrazumeva, već se pisalo o njima kao o stranim agentima, plaćenicima, a jako često su ih stavljali u isti koš sa orijentalnim sektama, sa satanistima. To se menja u poslednje vreme jer su te zajednice izašle u javnost i trude se da više informišu ljude"
Na fakultetu su me naučili kako da koristim telefon (danas od milja prozvan fiksni) koji još dugo neću imati: obuka je prethodila svakodnevnoj upotrebi i samom vlasništvu
Šta je najveći doseg Dejtonskog sporazuma, a šta su njegov najveći nedostaci, kako su tokom dve decenije tumačeni duh i slovo ovog akta potpisanog u Parizu 14. decembra 1995, da li je moguće da se izmeni, da li su bez njega održivi jedinstvo i stabilnost Bosne i Hercegovine, neka su od pitanja na koje su na tribini "20 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma" pokušali da daju odgovore profesor Nenad Kecmanović, urednik BIRN-a za BiH Srećko Latal, pisac i novinar Muharem Bazdulj i moderator Filip Švarm, odgovorni urednik nedeljnika "Vreme"
"Cela ta priča da smo mi korumpirani, nesposobni, nestručni, da ne umemo, apsolutno nije tačna. Mislim da su mnogi ljudi koji pričaju takve priče lobisti multinacionalnih kompanija, zastupaju ovde nečije interese, za to su verovatno plaćeni. Mi smo bili najrazvijenija zemlja jugoistočne, možda i centralne Evrope u nekim segmentima moderne tehnologije, digitalne elektronike. A nije to tako davno bilo. Ako smo mogli tada, zašto ne bismo mogli i sada? I danas su deca pametna, samo što od njihovog školovanja nemamo ništa"
Ko upravlja Srbijom – zna se dobro. Međutim, o poslovima onih s kojima se savetuje i druguje, šapuće se samo po kuloarima, a svako javno iznošenje podataka iz te oblasti uvek dodatno ražesti predsednika Vlade. Ko su ljudi od njegovog najvećeg poverenja i kakve su njihove uloge u aktuelnoj vlasti
"Vreme je tada bilo drugačije, nije bilo problema s novcem. Kada vidim da se dogodilo nešto naročito zanimljivo i značajno, i obavestim urednika, mogao je da me odmah tamo i pošalje. Uslovi su bili takvi da su nama novinarima omogućavali da dođemo više do izražaja. Naravno, svi smo imali i značajnu podlogu u obrazovanju."
U Srbiji Cincari imaju status etničke i kulturne manjine, a uprkos zahtevu cincarske zajednice, nedavnom odlukom Vrhovnog kasacionog suda, država je odbila da Cincarima prizna status nacionalne manjine. Ko su Cincari, kakav su trag ostavili u istoriji Srbije i kakva im je kultura
Kako je maleni briselski kvart Molenbek postao centar evropskog islamističkog terorizma