
Festivali – 48. Bitef
Jeszcze Polska nie zginela…
Krmaneći između ozbiljnosti i fenseraja, intelektualnih pomodnosti i sjajnog, katarzičnog teatra, Bitef je ostvario solidan domet, što je verovatno najviše čemu imamo pravo da se nadamo
Krmaneći između ozbiljnosti i fenseraja, intelektualnih pomodnosti i sjajnog, katarzičnog teatra, Bitef je ostvario solidan domet, što je verovatno najviše čemu imamo pravo da se nadamo
U okviru pratećeg programa ovogodišnjeg Bitefa umetnička grupa BAZAART iz Beograda organizuje tribinu "Vertikale" s namerom da ukaže na neophodnost povezivanja institucija, grupa i pojedinaca koji se bave dramskom pedagogijom
"Mislim da će ovo izdanje Bitefa uspeti da provocira, ali ne na površan i glup način s idejom proizvodnje skandala, već s idejom da se bavimo supstancijalnim stvarima koje pozorište može da tretira na jedan za društvo značajan način, a što se kod nas sve manje događa"
"Aleksandar je Vučić naprosto zbirna imenica za sve političke neprincipijelnosti koje smo, s rijetkim izuzecima, gledali na prostoru bivše Jugoslavije proteklih dvadeset godina. Zašto kao pozorišni redatelj otvaram teme koje su traumatične za društva u kojima radim. Kakav god odnos imao prema tim sredinama, unutar onoga čime se bavim želim dati osobni mali doprinos nastojanjima da se ta društva koliko-toliko poprave. Ili da barem otvore teme koje bi, po mom sudu, bile važne za njihovo ozdravljenje"
"Znate li Subinu verziju Thanks Mr. Rorschach ili 10 ambijenata na muziku Erika Satija? To smo radili tako što sam ja svirala, a Suba je sedeo i onako otprilike zapisivao šta mu prvo padne na pamet i pravio asocijacije da bi ih kasnije razvio u studiju. I kad sam tu prvu Satijevu Gnosijenu svirala, on počne neki tekst iz Koštane da govori: ‘Hadži-Mitke, žal za mlados...’ – to mu je bila prva asocijacija. Kasnije je upravo tu stavio deo Mitketovog monologa, jedan stari snimak. Bilo nam je tada smešno da Satie zvuči kao narodnjak..."
"Spolja indukovane mržnje, nacionalizam, verski fanatizam, potreba da se drugi ‘oslobode’, da im se uvede ‘demokratija’, sve to ide nauštrb običnih malih ljudi koji ‘treba da odrade prljav posao’. I koji na kraju skapavaju, dok na njihovoj nesreći stasavaju neke nove generacije tajkuna"
"Kažu, vreme socijalizma bilo je ‘Periklovo doba’. Pa, bilo je, znate... Eto, doživeo sam i to da se s nostalgijom sećam takozvane Titove epohe. Zašto? Možda zato što trideset godina ovde nije sagrađeno gotovo ništa! Vozimo putevima napravljenim u periodu ‘titoizma’; sa tih česmi pijemo vodu; beogradska rasveta postavljena je u vreme Branka Pešića, Živorada Kovačevića, Bogdana Bogdanovića... Šta su napravili oni koji su došli nakon njih?! Najzad, oprostite, u tom ‘Periklovom dobu’ kultura je bila programski određena kao stavka važna taman koliko i teška industrija"
Ovogodišnje Pozorje ispalo je bolje nego što se moglo slutiti, ali to ne znači da nije bilo bizarnih stvari na njemu i oko njega
"Samo budale mogu da kažu da su srećne, tako nešto i ne pomišljam da izgovorim. Umesto toga, kažem da sam zahvalan okolnostima i ovom društvu koje me je do te mere prihvatilo, pruživši mi šansu da radim nešto što volim. Dakle, imao sam sreću, ali ne mogu da kažem da sam srećan. Pogotovu živeći u ovakvom užasnom svetu"
Vojvođanska pozorišta još su najbolji i najživlji deo domaće teatarske scene, što se videlo i na pokrajinskom festivalu
U sredu 12. marta, u beogradskom Bitef teatru premijerno je prikazana drama Biljane Srbljanović Mali mi je ovaj grob u režiji Dina Mustafića, urađena u koprodukciji Hartefakt fonda, Bitef teatra i Testament filma iz Beograda, Kamernog teatra 55 iz Sarajeva i kazališta Ulises sa Briona. Jedan od dramaturga predstave bio je i Božo Koprivica. U ovom broju "Vremena" donosimo njegov dnevnik pisan tokom rada na ovoj predstavi
"Posle iskustva sa snimanja filma Marble Ass, Želimir Žilnik je za mene bio jedno od najvećih čuda koje sam imao prilike da vidim, večita inspiracija, obrazac da umetnik mora da bude spreman na sve, da nema stvari u životu koju ne može da izdrži. To je smisao i suština umetnosti. Davanjem takvog primera on kao čovek i kao umetnik ima validnost. Bez toga, sve je sviranje kurcu. Mislim tu i na sebe, istrajao sam trideset godina"
"Mi te ljude poznajemo, pamtimo ih. I samo mi nemojte govoriti kako su se promenili; nisu! Isti su! Zašto su isti? Zato što, za razliku od levice koja obrazuje i razmišlja, desnica uvek samo regrutuje, reprodukuje. Isti jezik, ista mimika; ista lica koja su maja 1991. u Jugoslovenskom dramskom pozorištu prekinula premijeru predstave Siniše Kovačevića Sveti Sava, u režiji Vladimira Milčina. Upravo onako kako su se te noći ponašali oni koji su prekinuli predstavu, tako su se ponašali i devedesetih; tako se ponašaju i danas"
Osnovano 1861. godine, Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu najstarija je profesionalna teatarska institucija u Srbiji koja kontinuirano radi od svog osnivanja
Savetnik predsednika države ne krije zaljubljenost u "putinovsko" shvatanje demokratije; bilo bi korisno znati da li ga je preneo i na predsednika
Mnoge pozorišne predstave viđene na ovogodišnjem BITEF-u pomerale su granice pozorišta ka stranputicama, koje su bile ne samo nemušte nego i neinteligentne
"Istorija nije gotova, istorija je živa stvar i stalno se oblikuje prema raznim interesima, a pre svega prema interesima moćnih. Priča o Gavrilu Principu je danas važna i biće uvek važna zato što je to priča o malom i nemoćnom koji sanja da bude jednak i važan, i zato što on u svojoj borbi strada misleći kako ona možda jeste uzaludna u tom vremenu, ali da će doći vreme, možda, kada će taj mali postati neko i nešto. I zato što je priča o Gavrilu Principu slobodarska priča o idealima slobode, bratstva i jednakosti"
"Sve što se dešava sa Pozorjem ove godine, od problematične selekcije, preko ostavke uredništva časopisa ‘Scena’ do istupanja Bosanskog narodnog pozorišta podsjeća na Sterijino pozorje 1992, a to je strašan udarac nama kao generaciji jer se pokazalo da nismo uspjeli da glasamo, rezonujemo, ili uradimo bilo šta izvan matrica koje su naši roditelji i generacije prije njih kreirali za nas..."
Na izborima uporno glasa za manje zlo i priželjkuje političku snagu koja će biti moralna, koja će dakle na moralan način sprovoditi pljačku naših fakulteta, fabrika i društvene imovine
Jubilarni deseti Beogradski festival igre obeležiće i Pekinški plesni teatar, koji ovom prilikom gostuje prvi put u regionu
Kada su 1976. godine stvorili Anštajna na plaži, Filip Glas i Robert Vilson bližili su se četrdesetoj, iza sebe su već imali značajan broj ostvarenja, ali ne i senzacionalnu međunarodnu karijeru. Ajnštajn je bio njihova opklada na sve ili ništa. Balansiranje na ivici, neprihvatanja kompromisa, neslaganje sa konvencijama, izlaganje svog "sve ili ništa" na sceni opere i njegovo neprekidno ponavljanje i danas čini ovo delo živim, oštrim, relevantnim i aktuelnim. Vilson je rekao da je Ajnštajn danas revolucionarniji nego što je bio onda kada je nastao. Nakon nedavne amsterdamske premijere nove postavke ovog komada, ova izjava je višeznačna i diskutabilna, ali ne i sasvim netačna
"Da će nam biti lako, neće, ali potrudićemo se. To uvek možemo, a ništa nam drugo i ne preostaje"
Pouzdano nauljen zanat i (makar virtuelna, antidatirana) nostalgija jači su od mržnje malih razlika; lakše je podneti čak i prigovor da je današnja srpska omladina anacionalna i beslovesna nego svedočiti bilo kom ekstremizmu
Pod sloganom "Opsada Beograda" na ovogodišnjem BEMUS-u održaće se petnaest koncerata nove i stare klasične muzike
U izdanju Službenog glasnika uskoro iz štampe izlazi knjiga Derbi u kojoj su, svaki iz svog ugla, o Crvenoj zvezdi i Partizanu pisali Vule Žurić i Božo Koprivica. Povodom rođendana Partizana 4. oktobra, uz saglasnost autora prenosimo jedno poglavlje iz ove knjige