TV manijak
Premijera
Prošle nedelje premijeru je imao i novi kablovski kanal N1. U pitanju je verovatno najveća američka medijska investicija sa ciljem regionalnog povezivanja. Drugi jasan faktor u programu N1 je prisutnost NATO koncepta u regiji
Prošle nedelje premijeru je imao i novi kablovski kanal N1. U pitanju je verovatno najveća američka medijska investicija sa ciljem regionalnog povezivanja. Drugi jasan faktor u programu N1 je prisutnost NATO koncepta u regiji
Kod Izdavača godine, gde devojče povezano u bijelo maramče, gde sve u baldahin i sitnu providnu čipku, sa ekran iza se, i žuto cveće preda se, stade, u celini i celosti i kao kad zvezde padaju, govori direktor, pride glavni urednik, imena Dragoljub!
"Zapad voli sve da deli na crno i belo, na dobre momke i zlikovce. Mislim da situacija na Balkanu nije tako jednostavna. Teško je boriti se protiv predrasuda koje vladaju ne samo o Srbiji nego, recimo, i o Siriji"
Tokom Prvog svetskog rata najvažnije ratno propagandno sredstvo bio je ratni plakat. O tome kako su ratni plakati tada izgledali i kako su se koristili govori izložba u beogradskom Muzeju primenjene umetnosti
Vratite nam, nama građanima, poslovnu sposobnost i pravo izbora i vratite, tek u drugom redu, advokatima pravo da rade ono što su temeljem Ustava Srbije i zakona ovlašćeni
"Sve što sam izrekao bilo bi dobro da neko sakupi kao Vuk Karadžić, da napravi ‘dajdžest verziju’ i neka se vlada izjasni sa kojim se to delom od onoga što sam govorio ne slaže. Nemam drugi način da odgovorim na te tabloidne i spinovane manipulacije"
Kako je tekao slučaj firme "Asomacum", šta piše u dokumentima, a šta pričaju političari, kako se otvara firma i da li je moguće otvoriti je pomoću falsifikovanih isprava
Tokom dvodnevnog foruma, brojni učesnici komentarisali su nedavno donesenu Strategiju poljoprivrede i ruralnog razvoja, ulogu države i način na koji bi srpska poljoprivreda mogla da ostvari svoj pun potencijal
"Ne bih da popujem nikom u Srbiji, ali kao neko ko dolazi iz Hrvatske, zemljice koja se već pridružila Evropskoj uniji, toj navodno nadnacionalnoj zajednici zemalja, nije mi nimalo heretički da kažem da je ta moja mala zemljica ponovo u kolonijalnoj situaciji u Evropi, kao podstanar koga svi gaze i kojim svi manipuliraju..."
Najprijatnije iznenađenje 30. BJF, međutim, nije nijedno ukrštanje savremene umetničke muzike i džeza, nego da je u festivalskom (i za Beograd novom) klubu Jazzbuka bilo pravih džem-sešna koje su ubedljivo nosili mladi domaći muzičari, koji daju nadu u sumraku ideološke prohibicije
"Nikad nismo imali primitivniju vlast. Mislilo se da se sa prethodnom iscrpla sva glupost i šarlatanstvo, ali ovo kad je došlo, ja sam se šokirao, ovo je još gore. Umesto da se penjemo, mi se stalno spuštamo. Oni zaboravljaju da su Srbi dostojanstven narod, da imaju ponos, te kajmakčalane, vojvode, ta čuda... Velika šteta, ali, ne znam šta tu pojedinac može da uradi, to sam video i u razgovoru sa Tasovcem, nema šanse... Ovo bre nije bilo otkad je veka i sveta, još od Srba-ameba...", priča Ljuba Popović
Drama u Vatikanu po pitanju istopolnih partnerstava se nastavlja. Mada su konzervativni kardinali odneli etapnu pobedu, papa Franja nije voljan da se pomiri sa crno-belom doktrinom Rimokatoličke crkve koja je sve više otuđuje od vremena u kome živimo. Dok pravoslavne crkve o homoseksualnosti govore kao o "izopačenom ispoljavanju seksualnosti", protestanti insistiraju na kontekstualnom čitanju Biblije, pa Švedska luteranska crkva, na primer, odobrava homoseksualne brakove
"Čovečanstvo je danas zbunjeno, ljudi gaze jedni po drugima, pokrenuti svim vrstama požude i pohlepe. Ali nekako me je muzika uvek oslobađala i upućivala ka višem poretku Postojanja i Osećanja, i uvek mi je davala toliko puno toga"
Albanci na Balkanu žive, osim u samoj Albaniji i na Kosovu, u Srbiji, Makedoniji, Grčkoj i Crnoj Gori. Ako bi u nekoliko reči moralo da se opiše zajedničko stanje ljudi na ovom prostoru, gnev, nezadovoljstvo, nedostatak nade u bolje sutra bi sigurno ušli u takav opis. U takvoj atmosferi, priče o "vekovnim neprijateljima", uglavnom komšijama, pozivanje na "našu" slavnu prošlost i "njihove zločine", kod većine se mnogo bolje primaju nego vizije o zajedničkoj budućnosti
O tome zašto je policija sedela skrštenih ruku posle prvih napada na lokale Albanaca, da li nije opremljena, da li je tek tako inertna, ili ima neki dalji i dublji razlog, za sada ostaje da se čita između redova. Pa, kako ko pročita
Bez reformi sa čijim se sprovođenjem počelo 2008. godine Vojska Srbije ne bi imala čime da se pohvali na paradi održanoj prošlog četvrtka povodom sedamdesetogodišnjice oslobođenja Beograda. Vlada Aleksandra Vučića nasledila je "najuređeniji sistem" u državi
Mi, u stvari, moramo da budemo jako zahvalni gospodinu Nikoli Selakoviću: mi ga zovemo Nikola Ujedinitelj. Zašto: zaista nikad, ne u Srbiji, nego u bivšoj Jugoslaviji u kojoj smo imali 20 i nešto miliona žitelja i, u toj državi, negde između 12.000 i 20.000 advokata, nikada nismo uspeli da imamo skup na kojem bi bilo više od 500 do 600 kolega. Na nedavnom kongresu smo imali oko 4500 advokata, sala u Sava centru je do poslednjeg mesta bila ispunjena i potpuno je normalno da je skup toliko visokoobrazovanih ljudi sa položenim pravosudnim ispitom prošao nezapaženo u medijima, s obzirom na to da smo saznali iz izveštaja Evropske komisije da su mediji pod potpunom kontrolom
Povodom sedamdeset godina oslobođenja Beograda u Sava centru je izveden muzičko-scenski igrokaz po tekstu Vladimira Kecmanovića, u režiji Dragana Bjelogrlića. Kecmanović je napravio kreativni iskorak, u najboljem duhu "Otpisanih" – priča o Malom čoveku sa Velikim srcem u Velikim ratovima, postala je univerzalna. A Bjelogrlić je uradio najvažniju stvar, koja nadilazi film ili pozorište: na binu Sava centra stali su preživeli učesnici bitke za oslobođenje Beograda, oni koji su u strahu od histeričnog antikomunizma, ili etikete "komunjara", od 2000. naovamo bili skrajnuti i prepušteni zaboravu. Nisu morali ništa da kažu, oni su svoje uradili još pre 70 godina, naša je sramota što smo ih zaboravili
Kroz ono što se dešava sudiji Vladimiru Vučiniću provlači se mnogo toga što karakteriše ne samo pravni sistem u Srbiji, već i trenutno stanje na onome što se zove "javna scena", u bilo kojoj oblasti – medijima, sudstvu, kulturi, politici… To stanje podrazumeva tabloidne hajke, optužbe i presude, provlačenje ljudi kroz blato, uz malo ili nimalo "cehovskih" i drugih reakcija
O poseti FIC-a Evropskoj komisiji, o investicionoj klimi u Srbiji, otvaranju Poglavlja 32 o finansijskoj kontroli i o politici subvencionisanja
Režimi poput Vučićevog ne umeju da se zaustave; nesposobni su da vide da društvo u datom momentu više nije u stanju da podnese nesklad između stvarnosti i onoga što mu govore da ta stvarnost jeste. U vreme Slobodana Miloševića, taj trenutak nastupio je dosta kasno, tek posle NATO bombardovanja: odjednom, ljudi su videli ogroman raskorak između onoga što Milošević govori i stvarnosti, pa su tek onda stvoreni uslovi da taj režim bude pobeđen
"To za šta su se oni borili, propalo je. Ali ne zbog Austrougarske, ni zbog rata sa Nemačkom, ne, propalo je zbog nas samih. To je strašno. I što je najstrašnije, mi sami smo pregazili Gavrila Principa i momke. Mi smo rekli: ne, drugari, vi nama ne trebate"
Da bi "efektno zastrašili stanovništvo" i zaustavili i odvratili narod od borbe protiv nemačkog okupatora, šef beogradskog Gestapoa SS-major Karl Kraus i vojni zapovednik Srbije general Hajnrih Dankelman naredili su "sprovođenje egzemplarne odmazde u Beogradu". Ujutru 17. avgusta 1941. u centru Beograda obešena su tela pet rodoljuba. To su bili učenik Milorad Pokrajac, krojač Jovan Janković, obućar Svetislav Milin i zemljoradnici Velimir Jovanović i Ratko Jević. Ovo je priča o jednom od njih
"Ključni kriterijum kada je reč o ekonomiji i prijemu u EU jeste da li zemlja kandidat ima funkcionalnu tržišnu ekonomiju. I ove godine je iz Izveštaja jasno da ne samo Srbija već i druge zemlje ne ispunjavaju u potpunosti te kriterijume. Neke od oblasti relevantne za ovo pitanje jesu subvencije, državna pomoć, preduzeća u državnom vlasništvu. Te primedbe su adresirane ne samo Srbiji nego i drugim zemljama kandidatima, tako da Srbija nije izuzetak"
Počasti javne i zavere tajne: Ubistvo jugoslovenskog kralja u Marselju, koje su njegovi ratni drugovi iz ratova za oslobođenje i ujedinjenje veoma teško podneli, Beograd je dočekao u žalosti, a neki nazivali prvim metkom Drugog svetskog rata