
Intervju – Tomas Ostermajer, reditelj
Večni ljudski karakteri
"Empatija je važna, ali se svet ne menja emocijama. Svet se menja akcijom, delovanjem socijalnih pokreta"
"Empatija je važna, ali se svet ne menja emocijama. Svet se menja akcijom, delovanjem socijalnih pokreta"
"Vlast koja oko raznih fikcija proizvodi buru emocija i živi od skandala do skandala, sada odjednom oko događaja koji je najvažniji u demokratiji, kreira jednu kvazimirnu situaciju. Populističkim obrazloženjem ‘nemamo mi vremena za kampanju kad ovoliko radimo’ govori da kampanja nije potrebna jer nije ni važno šta drugi kandidati nude. U osnovi je i uvredljiva poruka biračima: šta vi ima da se informišete o izborima, vaše je da izađete na birališta i jedino što u kampanji treba da saznate jeste ono što već i pre nje znate, a to je kome treba da date taj siguran glas"
Ta poetika kuknjave zakinutog pojedinca, koji nije od države dobio ono što mu sleduje, dok su drugi preko reda zgrabili, oteli ili ukrali nešto za sebe, ista je kao i danas
"Bila je to Velika Britanija u vreme devedesetih i bilo je jebeno kul. I Trejnspoting je bio u srcu toga. Nisam siguran da će se ljudi ponovo tako osećati"
"Jugo, moja Jugo – gastarbajterske priče", aktuelna izložba Muzeja Jugoslavije, problematizuje i preispituje naše predstave o gastarbajterima, kao i uobičajena shvatanja o ulozi i mestu muzeja u društvu. Naime, u našoj muzejskoj i kulturnoj praksi retko se posvećuje pažnja "običnim" ljudima koji, smatra se, nisu činioci istorije. Ova izložba predstavlja rezultate dužeg istraživačkog rada i važna je tačka u razvoju nove koncepcije muzeja koja podrazumeva bavljenje društvenom istorijom, i dinamičan pristup baštini. Kroz tri celine – "Tragovi", "Ljudi" i "Samoistorizacija" – izložba predstavlja različite izvore, dokumente, artefakte i glasove, razne diskurse, kojima se određuju gastarbajteri i gastarbajterstvo. Poseban prostor dat je samim gastarbajterima i gastarbajterkama da govore o svom životu i iskustvu. Autori izložbe su Aleksandra Momčilović-Jovanović, Ljubomir Bratić i Tatomir Toroman. Tekst koji objavljujemo rezultat je istraživanja, jednog od polazišta izložbe "Jugo, moja Jugo"
"Situacija se zataškava iznošenjem pozitivne statistike, a problem je sistemski. Poslednjih godina građani često slušaju od političara da je stopa kriminaliteta smanjena, a onda odjednom objavljuje se rat mafiji"
O čemu razmišlja, kako piše i šta vrednuje najmlađa generacija naše dramaturške i scenarističke scene
Nema ništa od moje borbe da se iz mrtvih vrati princip smenjivosti izabranih političkih predstavnika, klasa koju smo stvorili ne prima nove članove, a stari ostaju u njoj do poslednjeg daha
Makedoniji, koja dva meseca posle prevremenih izbora nikako da sastavi novu vladu, veštački se nameće izbor između "trampizacije i "ruskog ruleta"
"Srbiju vidim kao zemlju pristojnog života i slobodnih ljudi, u kojoj se znaju pravila i ona važe za sve. U kojoj se kaže "hvala", "izvinite" i ustaje da stariji sedne, gde se leči uz knjižicu, a ne mito, i zapošljava uz zasluženu diplomu, a ne stranačku knjižicu. I kojoj se plaća porez, a ne reket; u kojoj se političke ideje nadmeću u parlamentu, a ne u tabloidnom blatu. U kojoj deci ne kupujemo karte u jednom pravcu i ne stidimo se prljavih ulica, polupanih izloga i izanđalih liftova kad nam dolaze gosti. U kojoj njive pripadaju seljacima, a ne strancima. Vidim nas kao svoje na svome, bez grča na licu i šaputanja za stolom. Bez straha. Vidim kako se ne stidimo državnih funkcionera"
Pretnje uvođenja obaveznog služenja vojske u Srbiji i u Hrvatskoj spadaju u unutrašnju politiku, a ne u politiku odbrane. Dva nacionalistička režima osećaju gubitak kontrole u društvu; mlađe generacije malo su se razularile i stiču razne ideje; treba ih uterati u red i stegu. Šta je bolje od vojnog roka
Čak 80 odsto mladih smatra da država ne radi dovoljno na ostvarivanju njihovog radnog prava. Povećan je broj mladih koji su ekonomski isključeni – ne rade, ne školuju se, nisu ni na kakvim dodatnim obukama, što je poseban problem. Najveći rizik od siromaštva i socijalne isključenosti preti baš ovoj kategoriji
Nekim zapadnim analitičarima nije bilo dosta ratova na Balkanu pa uporno traže reprizu
"Vučić već mesecima primenjuje najstrašnije ocrnjivanje opozicionih kandidata preko svojih medija, ima ih sijaset, pokušavajući da napumpa građane protiv njih i smanji njihov izborni učinak. Od opozicionih kandidata se očekuje da, ako ne pobede, naprave značajan rezultat, što bi povuklo i ojačalo opoziciju, ali i profilisalo novog lidera koji će Vučiću dahtati za vratom. To je važno za onu ‘sledeću okuku’ na kojoj ćemo ih sačekati. A nje će biti"
Ako Veselin Šljivančanin može da bude ne samo član SNS-a nego i aktivan promoter njihove politike, ako Momčila Krajišnika prima predsednik Srbije, onda se vladajuća garnitura nije, kao što pokušava da nas ubedi, promenila ni za nijansu u odnosu na one razularene radikale kakvi su bili devedesetih
Uprkos tome što je Aleksandar Vučić u nekoliko navrata javno rekao da će se povući sa mesta "koordinatora svih službi" – poslednji put početkom novembra 2016. – to se nije dogodilo. Zato ostaje otvoreno pitanje zbog čega on i dalje obavlja poslove koji mu prema formaciji ne pripadaju. Da li su za to razlog slabost bezbednosnog sistema i nedostatak dobrih kadrova ili njegova lična želja da "sve drži u svojim rukama" kako bi podatke kojima raspolažu službe bezbednosti mogao da koristi protiv svojih političkih protivnika
Sistematsku laž, prezentovanu kao "alternativne činjenice", valja suzbijati dok je mala i slaba; posle je prekasno. Amerika to možda još ne zna, Srbija zna, ali joj to znanje više ničemu ne služi
"Toliko uživam u pisanju da čak pomalo i razumem zašto smo tako malo plaćeni: pa zato što se dobro zabavljamo dok pišemo! Skoro da bi mogli i da nam naplate tu zabavu"
U pokušaju da odgovore na pitanje šta je Balkan i šta bi trebalo da bude, učesnici tribine koja je održana u Preševu bili su prilično pesimistični, a kada je reč o odnosima Srba i Albanaca na jugu Srbije, saglasni su u tome da oni danas ne postoje i da su bili intenzivniji čak i u vreme ratnih sukoba na Kosovu
"Svaka pozorišna predstava koja dolazi iz Srbije, izložba nekog umetnika ili poneka knjiga srpskih izdavača koja se pojavi u knjižarama izazove u Hrvatskoj posebnu pažnju. Za razliku od političara koji se i dalje samo svađaju, običan svet očito je gladan kulture iz susednog dvorišta", kaže za "Vreme" dugogodišnji dopisnik "Večernjih novosti" iz Zagreba Jurica Kerbler
U trenucima kada su odnosi među politikama na tački smrzavanja, kultura između Sarajeva i Beograda beleži rezultate
Ne mogu se oteti utisku da je ovolika pregrejanost posledica nerealnih očekivanja srpskih političara da će se s ulaskom Trampa u Belu kuću svet okrenuti naglavce, a kod nekih od njih vidljiva je želja da se Srbija vrati u sferu ruskog uticaja
Dan Republike Srpske jedna je od brojnih tačaka razdora u BiH. Dok su jedni slavili 25 godina ovog bosanskohercegovačkog entiteta, paradirajući uz Marš na Drinu i sanjajući još "specijalnije veze između RS i Srbije", drugi su isticali da je to dan koji treba obeležavati kao "dan žalosti i jedan od nacrnjih datuma u istoriji Bosne"
Jednom nedeljno se čuje sa roditeljima, nemaju internet kod kuće pa ne može češće, a i bolje je tako. Govori im da je dobro, da ima dobar smeštaj, dobru hranu i da su svi fini prema njemu. Na svom Fejsbuku je okačio snimak gde sa prijateljima šeta okićenom Knez Mihailovom ulicom, smeju se, zadirkuju međusobno i pričaju nešto na paštu jeziku. "To smo zbog naših snimili. Da se ne brinu…", kaže Mudžib