Rat obećanja
Počinje dvoboj Vojislav Koštunica – Karla del Ponte
Počinje dvoboj Vojislav Koštunica – Karla del Ponte
"Pročitao sam mnogo dokumenata čiji sadržaji suštinski odudaraju od mojih prethodnih predstava o nekim događajima i "zvaničnih istina" i ocena o raspadu bivše države. Moj je utisak da će se jednoga dana, kada svi ti dokumenti i stenogrami budu svojina šire javnosti, prilično različito suditi o svim korenima zla koji su srušili bivšu državu"
Vest o odlasku sudije koji je čvrsto držao dizgine ionako komplikovanog sudskog procesa zazvučala je prilično dramatično i odmah izazvala lavinu komentara koji su uglavnom išli u dva pravca – ovaj proces nužno postaje još komplikovaniji i razvučeniji, a one Mejove dizgine pretvaraju se u dizgine od paučine
U obnovljenim konsultacijama pod okriljem UN-a u Njujorku, dve strane su prošle nedelje uspele, uz velike pritiske i na kraju ultimatum, da se dogovore o proceduri pregovora. Tvrdi rokovi predviđaju nastavljanje pregovora u četvrtak 19. februara i njihov završetak do 22. marta. Ukoliko ostanu pitanja nerešena, u pregovore se uključuju i Grčka i Turska, dve od tri sile garanata starih sporazuma. Ako i posle nedelju dana ne bude rešenja, dve strane su nevoljno pristale da u sporu arbitrira Kofi Anan
Gi Skarpeta, Povratak baroka
prev. Pavle Sekeruš, Svetovi, Novi Sad, 2003.
Novi Ruždijevi romani predstavljaju vrhunac "barokne faze", odnosno početak izlaska iz nje
Žarijev Kralj Ibi je upravo komad koji drsko govori o gadnim vođama i njihovim ništa boljim podanicima, a naša situacija očajnički priziva baš ibijevštinu kao jedini adekvatan oblik vlastitog ispoljavanja
Peđa Stojaković, Igrač Sakramento Kingsa ("Blic")
Šta je to Vuku Draškoviću "oprošteno" i ko mu je to, nevoljniku, oprostio? I kako je to Zoran Đinđić pukom milošću Gospodara postao gradonačelnik Beograda
U pokušaju da se domognu "obećanih zemalja" na Zapadu, nesrećnici iz "trećeg sveta" na Istoku završe u "srednjim državama" na Balkanu. Odatle samo pravi srećnici dobiju mogućnost da ostvare svoje snove ako prođu kroz mrežu administrativnih granica
Dve godine od početka "procesa stoleća" gotovo svi akteri najvažnijeg haškog suđenja ponovo su na svojim mestima (izuzev bolesnog sudije Ričarda Meja), ali atmosfera nije ista kao na početku. Oko glavne haške sudnice neuporedivo je više nervoze i nešto manje onih koji unapred sve znaju
Zorana Živkovića karakteriše „preduzetnički" duh u politici i važi za sposobnog operativca. Tadić važi za političara intelektualca koji je u postupcima odmeren
Radikali ne dolaze, pre svega zato što ova zemlja ne pokušava samoubistvo dvaput u istoj generaciji. Oni koji veruju da se Srbija organski odupire svakoj modernizaciji i beži od Evrope, ne razumeju najbolje istoriju ove zemlje. Ona je oduvek gledala jedino ka Zapadu a modernizacija je bila jedina politika koja je ikad ovde vođena
Probno glasanje o guverneru u skupštinskim odborima i rasprava o stavljanju van snage odluke o izboru guvernera od 22. juna 2003. možda je test za buduću manjinsku vladu
Ako je plejada ruskih pisaca izrasla iz Gogoljevog Šinjela, onda su političari, listom (listerom?) izrasli iz Slobinog mantila
režija: Edvard Zvik
uloge: Tom Kruz, Ken Vatanabe, Timoti Spal, Bili Konoli, Kirojuki Sanada, Kojuki
Muka mi je od televizijske serije koja, iz meni nepoznatih razloga, nosi naslov Seks i grad, a u kojoj se od četiri glupače što vitlaju Njujorkom, decenijama bezuspešno pokušavajući da izađu iz puberteta, grad ne vidi
Analitičari u slovenačkom MIP-u godinama proigravaju sve varijante odnosa sa službenim Zagrebom. Sada se razotkrilo da su domaćim političarima preporučili da Slovenija, uprkos verbalnoj paljbi, ne sme smetati Hrvatskoj na putu u evroatlantske integracije
"Klasika je ono što mene u pozorištu najviše zanima, s čim sam počeo, u čemu nalazim najveću inspiraciju, ono što je najteže i najzahvalnije igrati, i gde možete najdalje otići u istraživanju. Klasika je, kako se to kaže, odvajanje od scene, lebdenje"
Sada kada su sa Mletačkim trgovcem obnovljeni mijačevski standardi JDP-a, bilo bi vreme da se krene i u smelije i bezobraznije poduhvate, s mladim gnevnim ljudima, da bi se obnovila i pašovićevska tradicija naše ugledne teatarske kuće
Knjiga Ljiljane Blagojević govori o jednom gradu koji nikada nije izašao na kraj sa nužnošću sopstvenog razvoja, u kom se prečesto zaboravljaju pojedinci koji su pokušali da promene regresivnu svest, i u kom je domen arhitekture neretko doživljen na devetnaestovekovni način, u vidu "kuće kolektiva koji sanja", a što će danas reći kao crkva ili tržni centar, ali i novobogataška privatna vila koja liči i na jedno i na drugo
Milan St. Protić ("Nezavisna svetlost")